Show

Komentari 54

Hus: 'Ni u najluđim snovima mi nije bilo da ćemo trajati toliko'

Hus: 'Ni u najluđim snovima mi nije bilo da ćemo trajati toliko'

Mihaljek, Hus i Jurica Pađen početkom 1975. osnovali su Parni valjak. Priključili su im se pjevač Aki, basist Zlatko Miksić Fuma i bubnjar Srećko Antonioli. Prva pjesmu koju su imali bila je 'Parni valjak'

U Jugoslaviji su ‘70-ih i ‘80-ih samo tri čovjeka smjela nositi bijelo odijelo. Bili su to Tito i dva Gorana: Goran Milić i Goran Bregović. Bregović je prvi pokazao kako se od rocka može napraviti industrija, tvornica novca i slave. Šef beogradske milicije mislio je da će koncert Bijelog dugmeta na Hajdučkoj česmi moći osiguravati desetak njegovih ljudi, a na koncert je došlo između 70.000 i 100.000 ljudi... Nakon Titove smrti 1980. scena je eksplodirala od slobode i kreativnosti, kakva nikad prije i nikad kasnije nije viđena. Prljavo kazalište pjevalo je “Ja sam za slobodnu mušku ljubav”, Idoli su bili slavni s “Maljčikima” i “Retko te viđam sa devojkama...”, dok je Johnny Štulić punio klubove pjevušeći o Poljskoj. “Gdanjsk osamdesete, kad je jesen rekla ne, Gdanjsk osamdesete, držali smo palčeve. Rudari, studenti, brodogradilište, svi mi... Poljska nije nikad, nije nikad dala kvislinga...”. Njegovi portreti, koje su radili Mio Vesović i Igor CC Kelčec ušli su u povijest s njim. Nitko ga se nije usudio privesti zbog subverzije, kao što se dogodilo Zabranjenom pušenju, čija je doskočica “crko Maršal” ušla u narodnu predaju pa se i danas koristi kad god crkne neka sprava, dok je stih Bore Đorđevića “za ideale ginu budale” postao poslovica. Novi val, pastirski rok, sve je to povijest, ona prava, velika, koncentrirana, koja se ne zaboravlja jer utiskuje najdublje pečate. Ukratko, tko nije osjetio duh tog vremena, ima za čime žaliti...     

Ma ni u najluđim snovima mi nije bilo da ćemo trajati toliko godina. Pogotovo kad smo počinjali, tad nije ni bilo primjera tako dugovječnih bendova. Samo neka traje, rekao nam je Husein Hasanefendić Hus (64). Još nije krenuo u prvi razred osnovne, kad je na radiju čuo Shadowse. To mu je bilo senzacionalno, razrogačenih očiju gledao je tranzistor dok mu je tata objašnjavao da je taj privlačni zvuk električna gitara.

POGLEDAJTE VIDEO: 

- Onda sam čuo Beatlese i to mi je tad, tom malom klincu, uljepšalo dan. Dobro, uljepšaju mi ga i danas, ali ono je ipak bilo nezaboravno - priča Hus.

To ga je privuklo glazbi, na sve se načine pokušavao vezati uz nju. Na red je došao film 'Help'.

- Ima sjajna, legendarna scena u kojoj Beatlesi dolaze u ulicu u kojoj žive, svaki ulazi na svoja vrata, a onda se u sljedećoj sceni svi zajedno nađu u dnevnom boravku. Znao sam da želim i ja imati svoj bend. Tad sam znao dvije harme, sad sam dogurao do četiri - otkrio je Hus. 

Morao se malo strpjeti, no nekoliko godina kasnije, početkom sedamdesetih, sve ozbiljnije počinje se baviti muzikom. Prvo u bendu Ab Ovo, a onda i u Grupi 220.

- Drago Mlinarec i ja smo smislili da u toj grupi budu mladi talentirani dečki. I bili su, no ipak im nije išlo. U to sam vrijeme u Skoplju vidio Akija Rahimovskog (63) kako u nekom baru svira klavijature i pozvao ga da dođe u Zagreb - prisjetio se prvi menadžer benda Vladimir Mihaljek.

On, Hus i Jurica Pađen početkom 1975. osnovali su Parni valjak. Priključili su im se pjevač Aki, basist Zlatko Miksić Fuma i bubnjar Srećko Antonioli. Prva pjesmu koju su imali bila je 'Parni valjak'.

- I po njoj smo nazvali bend - objasnio je Hus. 

Radili su i svirali žestoko te 1976. izdali prvi album 'Dođite na show', s kojeg se isticala pjesma 'Prevela me mala žednog preko vode'.

- Uh, koja lijepa vremena su to bila. NIšta nam nije bilo teško, nosili smo sami instrumente i sve namještali, sve samo da uspijemo. Na prvoj turneji odradili smo u godinu dana 154 koncerta. Tad smo mogli, a da je trebalo, odsvirali bismo ih i tristo - kaže Hus.

Živjeli su svoje snove, bavili se muzikom, krenulo ih je, no vojska ih je malo usporila. Hus i Aki morali su 1978. na odsluženje vojnog roka u JNA. Iz benda je tad otišao Jurica Pađen i osnovao Aerodorom. Husa je u vojsci posjećivao Johhny Štulić. Bio je u Gospiću, a početkom 1979. vođa Azre djelovao je, pričao je Hus, malo izgubljeno i žalio se na stanje u bendu. Istodobno je Hasanefendić bio dovoljno otvoren da u Valjak pozove Štulića. Suradnja nije potrajala dugo, nakon 'beskrajna' dva tjedna.

- Imao je poseban rječnik i otvarao mi neke vidike, igrao je važnu ulogu. No nitko nije savršen, a kad je komunikacija postala jednosmjerna, više nismo mogli surađivati. Nije želio preuzeti vodeću ulogu, razlog razlaza je bilo njegovo slabašno sviranje gitare i to što Johnny nije bio sretan ako nije bio u središtu pozornosti. To je poslije i dokazao kad je izjavio: ‘Azra, to sam ja’ - izjava je Husa iz knjige 'Štulić biografija'.

Slično je nekoliko godina kasnije rekao i sam vođa Azre. Priznao je da nije bio za takvu glazbu...

- Oni su se valjda kidali od smijeha. Nemam ja osjećaj za taj boogie. Sviram stvarno osebujno. Hus je dobar gitarist i ima svoj bend, a s nečijim dolaskom mijenja se furka, mijenja se puno toga. I pitanje je ljudske taštine. Loše sam svirao tu gitaru, a i Husu nije odgovaralo - iskren je bio Johnny. 

Iste godine izdali su i treći album 'Gradske priče', a pjesma 'Stranica dnevnika' bila je perjanica. Kako je Hus tad pričao, Aki je tad prvi put zvučao kako treba.

- Velika je sreća što su se ‘poklopili’ tako, jer Hus piše sjajne pjesme za Akija. Pitanje je koliko bi uspješni bili da ih nisam spojio - smatra Mihaljek.

Potvrdu da je album sjajan dobili su kad su prvi put angažirali stranog producenta i snimali u Milanu. Producent Valentino Maggioni čuo je 'Stranicu dnevnika' i rekao kako bi pjesma u Italiji bila veliki hit, kaže Hus.

Imate li svoje super fotografije s koncerata kultnih bendova? Šaljite ih na mail reporter@24sata.hr. Najbolje nagrađujemo! 

Najčitaniji članci