Show

Komentari 2

'Jedina strategija koju političke elite imaju je širenje straha od drugog. Ništa im nije preostalo'

'Jedina strategija koju političke elite imaju je širenje straha od drugog. Ništa im  nije preostalo'

Svi ti elementi o kojima ja pišem 2084., mi to danas živimo u Bosni i Hercegovini koja je podijeljeno društvo. 25 godina 'ludila' i destrukcije ostavilo je strašne posljedice, pogotovo kod 'običnih' ljudi, rekao je

Višestruko nagrađivani bosanskohercegovački autor, Josip Mlakić (56), predstavio je svoj novi roman 'O zlatu, ljudima i psima'. S njime je u Knjižari Fraktura razgovarao Seid Serdarević.

Prije nego su se osvrnuli na roman, Mlakić je priznao da najbolje funkcionira ujutro kada je mozak najodmorniji. U novoj knjizi bavi se nimalo lijepom budućnošću u svojoj domovini. Godina je 2084. Svijet je to poharan ratovima, apokaliptičan i beznadan. Nakon niza ratova, prostor u kojem se odvija roman opasan je čvrstim granicama, podijeljen na tri države, tri staništa za tri naroda. Autor je objasnio zašto je njegov novi roman distopijski. 

- Da bismo progovorili o stvarnosti u kojoj živimo, nekada je to najbolje premjestiti u dalju ili bližu budućnost i malo to iskarikirati. Čini mi se da je to najbolji način da progovorimo o onome što nas danas muči. U ovoj knjizi bi to bila, da budem malo teatralan, budućnost Bosne i Hercegovine - kazao je.

Njegova knjiga je triptih o beznađu i potrazi za nadom tamo gdje ona ne postoji. U svakom dijelu Mlakić precizno opisuje svijet u kojem čovjek nije čovjeku vuk, nego podivljali pas.

- To su, da tako kažem, tri priče o istome. Svi ti elementi o kojima ja pišem 2084., mi to danas živimo u Bosni i Hercegovini koja je podijeljeno društvo. 25 godina 'ludila' i destrukcije ostavilo je strašne posljedice, pogotovo kod 'običnih' ljudi. Bosna i Hercegovina, iz mog romana iz 2084., su otprilike tri minijaturne Sjeverne Koreje - otkrio je.

Zatim je rekao kako rat u Bosni i Hercegovini više nije moguć. 

- Mislim da danas nijedna politička elita, u nekom budućem ratu, ne bi mogla mobilizirati dovoljan broj kuhara, kamoli vojnika, toliko je demografska situacija loša tako da rata neće biti, to je sigurno, jer ga nema tko voditi. Ali, da bi se došlo do te moje zamišljene distopije, rat mi se učinio kao najlogičniji, tu imamo spisateljsku slobodu da radimo što hoćemo - objasnio je.

Priznao je kako su mu za njegove knjige uvijek važne tuđe knjige.

- U njima uvijek ima nešto što me možda potaknulo da pišem. Za ovaj roman su mi najvažnije dvije knjige: Jedna od njih je 'O miševima i ljudima' Johna Steinbecka, a druga knjiga je 'Božje dijete' Cormaca McCarthyja - poručio je.

- Ono što iz ovog romana izbija je ljudska bijeda i siromaštvo likova koji su osuđeni na takav život. S jedne strane, opisuješ tu bijedu, a s druge strane imamo dronove koji nadgledaju žicu koja je oko svih tih entiteta provučena. Dakle, imamo taj sraz tehnologije i bijede. Koliko ti je to bilo bitno? - upitao ga je Serdarević. 

- To mi je jako bitno. To ćemo gledati i sada pred lokalne izbore koji slijede u Bosni i Hercegovini pa će u opustošene sredine početi dolaziti političari. Taj dron iz romana koji je prisutan u bijedi je isto kao skupocjeni Audiji koji pred izbore obilaze sela. Jedina strategija koju političke elite kod nas danas imaju je širenje straha od drugog. Ništa im drugo nije preostalo. I taj element sam, u dobroj mjeri, ubacio u roman - odgovorio je Mlakić.

Za kraj se osvrnuo na roman na kojem trenutačno radi.

- Radi se o romanu kojim prikazujem nekakav izgubljeni-pronađeni Andrićev rukopis koji on, iz određenih razloga, nije želio objaviti. Pokušao sam imitirati Andrićev stil, roman sam gotovo završio. Pustit ću ga još jedno pola godine pa ide završna verzija - zaključio je Mlakić.

Najčitaniji članci