Sve suprugine stvari su tu i ne dam nikome da ih dira. Ništa neću micati. Jednom ću morati, a tad ću njezine stvari darovati, govori nam Lokin
ISPOVIJEST ESTRADNE LEGENDE
Lokin otvorio dušu: 'Svaki kutak podsjeća me na Anušku. Nikome ne dam da dira njene stvari'
Pretužan sam i uvijek ću biti. Ne možeš s nekim provesti tolike godine, a onda ostati sam u stanu. I da sam mlađi, ne bi bilo lako, a kamoli u ovim godinama, rekao nam je Duško Lokin (80).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:20
Njegova jedina ljubav, supruga Anuška, unatoč tome što je bila cijepljena, na krstarenju je oboljela od COVID-a i završila u bolnici u Istanbulu. Avionom su je prebacili u Zagreb, misleći da će psihički to dobro utjecati na nju, da se neće osjećati usamljenom. Obitelji je najvažnije bilo dovesti je doma. Mislili su da će, kad ih vidi, psihički biti bolje, da će se osjećati pozitivnije. Nije tako bilo. Preminula je, a Duško ostao shrvan. Napustila ga je sredinom studenog prošle godine, a donedavno Lokin o tome nije htio govoriti u javnosti. Želio je da obitelj u svojoj boli bude bez kamera.
- Sve mi je najgore, svaki trenutak bez nje. Ući u stan, sjesti na kutnu garnituru i upaliti televizor. Ući u kuhinju, a nje nema. Svaki kutak u stanu, sve me podsjeća na nju. Sve slike, sve njezine stvari su tu i ne dam nikome da ih dira. Ništa neću micati. Jednom ću morati, ali ne još. Njezine osobne stvari, odjeću... darovat ću ih rođakinjama, obitelji, nekome, nešto će i djeca uzeti, ali još za to nisam spreman - rekao je Lokin.
Dodao je kako mu jutro nekako i prođe. Ujutro oko 6, 7 se budi, sam si spremi doručak, dolaze mu i prijatelji glazbenici, školski kolege...
Duško ih hvali, ističe da su i Tihomir i Dragec i Branko i zet Mladen Munjaković redom jako pažljivi. Do podneva uvijek nešto rade, no popodne nikako da mu prođe. U jednom se trenutku, svjestan je, mora vratiti doma. I to mu je teško.
- Grozno mi je. Strašno.
Nikad se na to neću naviknuti. Srednju školu završili smo zajedno, ja pomorsku, ona gimnaziju - kaže i glas mu drhti.
Nekoliko mjeseci s njim je živio prijatelj Branko. Znaju se od gimnazijskih dana i Branko nije dvojio ni trenutka. Doselio se Lokinu da ne bude sam. Branko je bio jedan od prijatelja u društvu s Duškom Lokinom kad se davnih godina pored njih u zadarskom parku prošetala nova cura, lijepa Anuška. Zadar je tad bio mali grad, sve cure su znali, a u ovu su se zagledali.
- Vidjeli smo je, išla je iz Učeničkog doma. Dotrčao sam do nje, upoznali smo se i rekla mi je da je jučer došla u gimnaziju, da je iz Karlovca. Pozvao sam je u kino, a nisam imao novca. Skupio sam, posudio i sutra smo moj prijatelj, ona i ja otišli u kino. Sjedila je u sredini, ispratili smo je do doma, pa smo se opet našli koji dan kasnije. Išli smo na ples u gimnaziju i tako je počelo. Trajalo je nepunih 60 godina. U našem je braku vladao sklad, znala se nositi i sa situacijama kad se pojavila koja opsjednuta obožavateljica. Nikad ništa nije moglo ugroziti naš brak - priča Duško.
TAJIO ANUŠKI DA PJEVA
Svojoj Anuški bio je pomoć i podrška, suprug i prijatelj, nikad poznati pjevač, zvijezda.
- Kad počneš umišljati da si netko i nešto, tad si gotov - kaže.
U počecima joj nije rekao da pjeva, no prijateljica je Anušku pozvala da ide s njom na ples. Duško je bio na pozornici i šokirao se kad ju je ugledao. Iako druga žena za njega nikad nije postojala, Anuški nije pjevao. Objašnjava da je to zato što su, po dolasku u Zagreb, živjeli u Sopotu, zgradi s tankim zidovima. I kad je učio pjesme, šaputao je, pjevušio da ne naruši mir susjeda.
Od tragedije koja ga je zadesila velika su mu utjeha kći Natali, unuka Tena, praunuka Nikki i praunuk Kaja. Obitelj zajedno provodi bolne trenutke, nema dana da Duška netko ne obiđe, posjeti, nazove... U najtežim trenucima jako su se fer, govori, ponijeli Croatia Records i Lupo Song.
- Svi su stali uz mene, a sad je na meni da odradim svoj dio. Da snimim CD, odem na festival. Jako boli, ali moram i zarađivati, moram živjeti - kaže Lokin.
Tek nedavno je počeo pjevati. Oporavlja se i dalje od šokantnoga gubitka, no vratio se pjevanju. Nastupit će i na predstojećem CMC festivalu s pjesmom "Ti, samo ti".
- Znakovita je naslova, znam. Ima svoju asocijaciju i to nije slučajno. Napisali su je Mario Mikšić i Ljubo Šeperić, ali to je vesela, pitka pjesma, rađena s ciljem da se ljudi zabave, pjevaju - priča Lokin.
Njemu još nije do zabave, ali veseli se CMC-u, velikom broju kolega na okupu. I na promociji festivala obradovao se svima, baš su se redom srdačno ispozdravljali. Mladen Grdović mu se "prijeti" da se u Vodicama neće družiti ni s kim, osim s ekipom iz mladosti. Jer ne želi da Dušku itko smeta. Lokin se na to smije, jer ionako nikad nije bančio. Pjesma i zabava do jutra ili barem do sitnih sati bili su mu nepoznanica cijeli život.
CMC festival zapravo je uvod u njegovu ljetnu priču. Ima već dogovorene koncerte za travanj, svibanj i ljetne mjesece. S najmilijima će se preseliti u Zadar i od tamo na nastupe. Uz njega će uvijek biti netko od najbližih, koji su ujedno i njegovi najstrastveniji fanovi. Ono "To je naš Duško!" najponosnije viče njegova kći Natali. Potom i unuka Tena. Kad ga ugleda na televiziji, najglasnija je praunuka Nikki. Lokin priča kako je osmogodišnjakinja luda za glazbom i plesom.
- Nema sekunde da ne pleše, pozoveš je, ona dolazi plešući. Baš kao i njezina mama i baka nekad, danas me ona danas vrti oko malog prsta. Nikad nisam bio strog, nisam ih kažnjavao. Nije bilo potrebe, Anuška ih je divno odgojila. Što god su poželjele, ja sam s raznih nastupa donio, ali Anušku su obožavali. Ona im je bila rame za plakanje, alfa i omega. Znala je izreći baš ono što treba, dati pravi savjet, topli zagrljaj - prisjeća se.
Gledajući rasplesanu unuku, vrti film unatrag, prisjeti se svojih početaka pa zaključi kako današnja mladost ima sve servirano. Kao na dlanu. Posebice se to odnosi na prilike. Žao mu je što ih ne znaju iskoristiti, što svi pjevači sliče jedan drugome. Ipak, ne žali što u vrijeme njegovih početaka nije bilo toliko talent showova, prilika da uspjeh dođe brže i lakše.
- U moje vrijeme postojao je samo Radio Zagreb, a u gradu Zagrebu, u tadašnjem Jazavcu, 'Prvi pljesak'. Tamo su počinjali Ivica Šerfezi i ostale velike zvijezde. U Zadru tad nije bilo ničega - govori Lokin.
NAJPRODAVANIJA PLOČA
Sasvim slučajno je ekipa HRT-a došla u Zadar i pitali su ima li nekoga tko pjeva. Uputili su ih na Đanija Maršana i Duška Lokina. Zapjevali su im u Boriku, u hotelu, i odmah bili pozvani u Zagreb. Nakon snimanja s pokojnim Stjepanom Mihaljincem i Nikicom Kalogjerom, pitali su ih da nastave. Gurali su ih u program Radio Zagreba i vrlo brzo su im izašle prve ploče. Prvo Đaniju, potom i Dušku. Njegova "Draga Marija" bila je najprodavanija ploča u Jugoslaviji, a Duško je tad pjevao u jednoj diskoteci u Firenzi. Zarađivao je za obitelj, jedva su ga pronašli.
- Anuška je zvala da se hitno vratim jer sam prvi na svim top listama i traže me. Mi u kombi, pa trajekt, neka modna večer je bila, a ja zvijezda večeri. 'Koja zvijezda? Nitko me ne zna', mislio sam. No kad sam zapjevao 'Dragu Mariju', baš su poludjeli. I onda sam rekao Anuški da idemo živjeti u Zagreb - govori.
Jedan prijatelj im je našao stan u Sopotu i u nekom prastarom autu, s jednim televizorom i jednim koferom, Natali, Anuška i Duško došli su u Zagreb. Tako su se vozili preko Velebita, a kad su u Zagrebu vidjeli auto, prijatelji su se pitali kako su uopće stigli.
- Tad je krenulo. Pjesme, Đorđe, intervjui, naslovnice... I Đorđe Novković je nekako u to vrijeme došao u Zagreb. Već je bio etablirano ime, proslavio se s Mišom, napravio je zvijezde od sastava Pro Arte. Rekao je da stvara svoj krug pjevača i upitao želim li i ja s njim. Jako sam bio sretan. Sve moje hitove on je napisao - priča Duško.
Pamti i prvi nastup na Zagrebačkom festivalu. Imao je takvu tremu da nije znao pjeva li, hoda li po bini, gdje je uopće.
- Toliko katastrofalno sam pjevao od treme, nemam pojma jesam li uopće pogađao tonove i tekst. Kad sam sišao s pozornice, ničega se nisam sjećao. Đani je to primijetio i da me smiri, nakon nastupa me odveo u onda kultno mjesto, u Karaku - prisjetio se.
U raskošnoj karijeri ugovore je potpisivao samo s diskografskim kućama. S Đorđem Novkovićem, s menadžerima... sve je bilo na riječ, povjerenje. Tako i danas. Početkom 90-ih bio je na turneji po Australiji s Ivom Fabijanom, Verom Svobodom, Zlatnim dukatima... Sljedeće godine zvali su ih opet. I onako usput zamolili Duška da pošalje nekog od pjevača.
- Poslao sam jednog, drugog, a novac ne stiže. Oni kažu bilo im je super, zaradili su, a ja sve organizirao. I ništa. Druge godine sam rekao da neću više raditi badava. Tako je počela moja menadžerska karijera. Prva velika po Australiji bila je Thompsonova, 1999. je uslijedila turneja s Grdovićem, pokojnim Kićom, Severinom... - kaže Lokin.
Bilo je fantastično, svi su koncerti bili rasprodani. Nije se miješao u organizaciju koncerata, kad tko izlazi na binu, ali došlo je i tad do problema. Grdović i Severina rekli su da im je svejedno kad nastupaju, a Kićo je baš htio biti zadnji. Bila je to 1999., nakon SP-a, kad su svi htjeli "Djevojku sa sela".
- Severina je izašla prije Kiće i dobila ovacije. Nama je svima bilo neugodno jer Kićo treba izaći, a ljudi žele Severinu. Poslao me je na pozornicu da ga najavim i mene su izviždali. Baš su htjeli Severinu. Samo nju - prisjetio se Lokin.
PODMETANJA I ZLOBA
Pamti i profesionalna podmetanja, zlobu, no želi pohvaliti kolege koji su se ponijeli kao veliki ljudi. Grdović mu je godinama bacao kamenčiće na škure, razbio ih, a Lokin danas ističe da je Mladen sve platio. I pretplatio. Na jednoj od australskih turneja dao mu je 2000 dolara i rekao da je to za škure. I Jasminu Stavrosu organizirao je turneju po Kanadi. Stavros je kasnije rekao da nije bio fer prema Lokinu jer mu je ovaj napravio odličnu turneju, a on ga je premalo platio.
- Bilo mu je neugodno koliko sam malo zaradio, pa je izdvojio novac i dao mi na jednoj kavi. Zečić također. Gradio je kuću i baš mu je trebala ta turneja po Kanadi. Nakon nje zvali su ga za Novu godinu, ti isti ljudi. Dakle, novogodišnju gažu nisam mu ja organizirao, nego moji prijatelji iz Kanade. Zeko je po šefu grupe Banana ipak poslao novac. Rekao je da mi je to dužan od Nove godine, a tad je meni trebalo jer sam baš uređivao apartman. Eto, kako to Bog posloži - govori Lokin.
Bilo je, nažalost, i kolega kojima je omogućio izuzetno dobru zaradu, a nisu mu platili ni večeru. Njih, kaže, neće ni spomenuti. Kao ni druge zlobe i podmetanja u estradnom poslu.
- Imao sam ludu sreću da nisam ovisio ni o kome jer sam imao Đorđa Novkovića. Kad uz sebe imaš neprikosnovenog, nema potreba da brineš o bilo čemu. Đorđe je sve napravio, ja otpjevao, a što je tko govorio, niti me je zanimalo niti diralo. Čuo sam milijun stvari, zaboljelo me ljudski, ali nisam zlopamtilo, zaboravio sam odmah - kaže.
Energiju, snagu i želju da nastavi s pjevanjem, u svojim godinama nalazi u zdravlju. U dobroj je kondiciji, ali traži da uz njega na turnejama uvijek bude netko mlađi, kao potpora za bilo što.
- Osjećam se sigurnije kad je netko uz mene. Često je to Ljubo Šeperić, ali zadnjih deset godina sam samo s Grdovićem - završava Duško.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
