'Nas glumaca je puno, a posla malo. Radila sam i u pizzeriji...'

Dugometražni film "Ribanje i ribarsko prigovaranje' redatelja Milana Trenca u domaćim kinima igra od 8. listopada, a riječ je, dakako, o povijesnoj drami nastaloj prema djelu Petra Hektorovića. Jednu od važnijih uloga u filmu ima i mlada zagrebačka glumica Romina Tonković (26). 

POGLEDAJTE VIDEO:

Film se prikazuje posljednjih tjedan dana. Kakva je tvoja uloga, a kakve su zasad prve reakcije onih koji su ga pogledali?

Glumim pučanku, djevojku mladog Petra Hektorovića, majku njegove kćeri Lukrecije. U povijesnim spisima ona nigdje nije navedena tako da se pretpostavlja da je umrla tijekom poroda. Također, zbog klasne raspodjele njih dvoje se nisu mogli vjenčati tako da je njeno ime ostalo nepoznato. Malo je povijesnih filmova snimano u Hrvatskoj, teško je naći kostime naći i napraviti scenografiju tako da često to može izgledati neuvjerljivo i zato mi je stvarno bilo lijepo čuti od ljudi koji su gledali kako im je bilo zanimljivo pratiti priču i slušati starogrojski naglasak, koji je kao takav neobičan i polako izumire. Tako da što se toga tiče mislim da je ovo vrlo bitan film za buduće naraštaje jer njeguje kulturu i baštinu.

U kakvom ti je sjećanju ostalo to snimanje?

U jako lijepom. Prvo što je ekipa bila sjajna, drugo što su lokacije bile predivne. Otok Hvar je divan, često sam tamo ljetovala baš u Starom gradu i potpuno sam zaljubljena u taj grad i otok. Tako da kad sam čula da će Milan tamo snimati film o Petru Hektoroviću i da postoji ženska uloga jako sam se razveselila.

U filmu glumiš s Radom Šerbedžijom, svojim mentorom, možemo slobodno reći. Što mladi glumci mogu naučiti od njega?

Da, Rade je bio moj profesor, a sad je postao više kao životni mentor. Kad god dobijem neku ideju što bih radila i na koji način on je prva osoba koju nazovem i pitam za savjet. Uvijek tako nesebično da sve od sebe da pomogne najviše što može. Od njega se prije svega može naučiti ljubav prema radu i umjetnosti. Nekim ljudima je životni poziv da predaju i čvrsto vjerujem da je on jedan od njih, a takvih je malo. Ja sam imala ludu sreću što se nakon Rade i Lenke Udovički niz odličnih mentora nastavio s Bobom Jelčićem, Tomislavom Rališem i Krešimirom Dolenčićem.

Rade i Lenka usmjeravaju te još od ranih dana Akademije, no ovog si ljeta diplomirala, ako se ne varam. Je li ovo pomalo nezgodan trenutak za napustiti tu neku sigurnost institucije? Pretpostavljam da mnogi projekti 'vise u zraku'.

Je. Trenutak za završiti Akademiju je poprilično nezgodan, ali i uzbudljiv. Posla nema, no nije ga ni prije bilo nešto pretjerano. Nas glumaca je puno i svatko se trudi dobiti priliku da se iskaže. Zato je najbitnije sam sebi napraviti posao i proširiti svoja znanja jer sjediti i čekati da te netko nazove i kaže dobila/dobio si posao je besmisleno i neproduktivno.

MLADA GLUMICA Romina Tonković: 'Imala sam tremu prije eksplicitnih scena'

Što si odabrala za diplomsku predstavu? Kako je to izgledalo?

Za diplomski sam radila 'Jamu' Ivana Gorana Kovačića. Pristupila sam dokumentaristički i tako sastavila prvi dio predstave koji počinje s povijesnim činjenicama i raznim svjedočanstvima ljudi koji su se skrivali s Kovačićem u špiljama i šumama dok je pisao poemu 'Jama'. Također sam ubacila njegove druge tekstove kao što su pisma Vladimiru Nazoru te govor studentima u Bihaću 1939. godine. Drugi dio predstave je poema 'Jama'. Kolegica Tesa Litvan i ja napravile smo autorski projekt prema motivima 'Persone' Ingmara Bergmana i to bismo trebale igrati početkom sljedeće godine u Teatru &TD.

Debitantski film bio ti je 'F20' redatelja Arsena Ostojića. Kako je došlo do te suradnje? On ti je poprilično vjerovao, gurnuo te odmah u vatru.

Arsen je došao gledati moj ispit iz glume na prvoj godini. Glumila sam Ninu iz Galeba i pozvao me na audiciju. Nakon nekoliko krugova audicije, kad smo Filip Mayer i ja krenuli u scenu, nas je oboje uzeo za uloge Martine i Filipa. Arsen je dosta riskirao s nama jer smo oboje tada bili prva godina i ja nisam ništa znala o filmskoj glumi. Filip je prije glumio već u filmovima, tako da smo se svi bacili u vatru, uključujući i Arsena, no bio je jako zadovoljan.

Film je podijelio kritiku. Jedni su ga okarakterizirali kao 'niskobudžetni hit', drugi kao 'potpuni amaterizam'. Ti si pak za svoju ulogu i nagrađena. Kako danas gledaš na taj projekt?

Ukusi se srećom razlikuju tako da, naravno, bilo je ljudi kojima je odličan film, a bilo je i ljudi kojima nije. Kao i u svemu. Neće se svima svidjeti isti kolač, uvijek će biti netko tko ne voli čokoladu. (smijeh) Meni je to bilo izuzetno bitno iskustvo jer malo tko ima priliku već na prvoj godini imati iskustvo glavne uloge u dugometražnom filmu. Kakav god on bio, sve je to škola.

MEĐUNARODNA PRIZNANJA Film 'F20' Arsena Ostojića dobio nove nagrade u Ukrajini i SAD-u

Sigurno te svi pitaju za eksplicitne scene u tom filmu. Je li se bilo teško adaptirati na taj dio posla?

Nije, svi su se jako profesionalno ponašali i trebalo nam je samo malo vremena da se opustimo, ali brzo smo to snimili.

Zanimljivo, u filmu igraš djevojku koja raznosi pizze, ali onda se ukazala ironija života... 

Da, zanimljivo kako te život ponekad tako odvede... Prije ljeta sam se, s još nekoliko kolega s faksa, nakratko zaposlila u pizzeriji. Najbolja anegdota je bila kad sam im na poslu svima govorila 'Jamu', tako su pozorno slušali i bili zainteresirani, a neki od njih nikada nisu bili u kazalištu. To mi je bilo jedno od dražih iskustava u životu.

Imala si već iskustva i sa stranim produkcijama. Gdje si sve glumila i kakve uloge si dobila? 

Glumila sam u 'McMafiji', danskom filmu 'The Guardian Angel' i švedskom filmu 'Dag for Dag'. Uloge su male, ali je iskustvo veliko. Imala sam priliku raditi sa super glumcima kao što su Josh Lucas, Pilou Asbaek, Sven Wollter, Marianne Morck, Tomas von Bromssen...

Gledali smo te u ZKM-u u ulozi Honey u predstavi "Tko se boji Virginije Woolf?". Teatar ili film? Što ti više odgovara, gdje se vidiš?

U najljepšoj mogućoj varijanti radila bih oboje.

Što pripremaš sve u ovoj narednoj, krajnje neizvjesnoj sezoni. Gdje će te ljudi moći vidjeti?

Trebala sam ići u Boliviju snimati film no korona nas je zatekla tako da je sve odgođeno na neodređeno. Trenutačno pripremam monodramu po motivima Peera Gynta, igram Virginiju i dalje te smišljam sljedeće korake.