Pjevačica je otkrila kako si je od prve veće zarade priuštila automobil
Show
Komentari 3Sjećam se, išla sam u gimnaziju i veliki san mi je bio da kupim bundu. Kad sam došla do prve malo veće sume, moj prvi auto... Mislila sam da sam najbogatija žena, djevojka tog dana, prisjetila se Neda Ukraden za IN Magazin.
Svoju bogatu karijeru započela je sa samo 17 godina, kad je snimila pjesmu 'Igra bez kraja'. Tad nije ni slutila da će joj glazba postati životni poziv. Kad je došlo vrijeme za fakultet, našla se u velikoj dilemi. Željela je studirati pravo, dok su njezini roditelji priželjkivali da upiše medicinu.
- Međutim, moje društvo je upisalo jezike, pa sam zbog njih odlučila upisati engleski. Osim toga, bila sam oduševljena anglosaksonskom književnošću, Shakespeareom posebno - prisjetila se ranije.
Njezini roditelji, a posebno otac, smatrali su da pjevanje ne može biti stabilan posao.
- Govorio mi je: 'Popodne i navečer možeš pjevati, ali što ćeš raditi prijepodne? Od čega ćeš živjeti? - govorila je Ukraden, čija je baka dijelila sličan stav. Nije razumjela potrebu za studiranjem engleskog jezika.
Nakon što je završila fakultet, Neda nije odustala od sna da postane pravnica. Sve je počelo kad su je pozvali da pjeva na brucošijadi Pravnog fakulteta.
- Razgovarala sam s jednim asistentom i rekla mu da sam razmišljala o pravu. Odgovorio mi je: 'Pa nije ti ni sad kasno. Što ti fali, imaš tek 26 godina.' Kad sam bolje razmislila, pomislila sam: 'Stvarno, što bi mi falilo da sad upišem pravo?' I tako sam i napravila - ispričala je pjevačica.
Učenje i nastupi nisu bili jednostavni za uskladiti.
- Moji su mi iz Imotskog u devetom mjesecu poslali gajbu tek ubrane kujundžuše. Kako sam učila po 17-18 sati dnevno, stavila bih tu gajbu pored sebe, svaki grozd umakala u vodu i jela. To su mi bili doručak, ručak i večera. Sjedila bih na neudobnoj stolici kako se ne bih uspavala - prisjetila se svojevremeno u emisiji 'U svom filmu' Tončice Čeljuske.
No, najteže razdoblje doživjela je tijekom raspada Jugoslavije. 'Živjela sam na četiri adrese – u Imotskom, Sarajevu, Boki i Beogradu. U travnju 1992. vraćala sam se s koncerata iz Švedske i došla do Beograda, ali avion više nije letio za Sarajevo. Bila sam u šoku. Odmah sam zvala svoje da dođu u Beograd', ispričala je.
U tim teškim trenucima ostala je bez stabilnih primanja i morala se snalaziti kako bi prehranila obitelj.
- Pokušala sam se uključiti u potpuno nove uvjete, nove pjesme, nove trendove. Moji su ostali bez primanja. Odlazila sam na neprimjerena mjesta pjevati kako bih uzdržavala svoje dijete. Nitko nije slušao moje pjesme. Imate samo dvije opcije – boriti se i isplivati ili se predati i uništiti sebe i obitelj. Neću vam reći koliko sam suza isplakala - priznala je.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+