Kad je imala sedam godina njezina majka je kupila kuću, ali par mjeseci nakon zajedničkog useljenja doživjela je živčani slom. Njezin ujak se objesio nakon izlaska iz bolnice pa je skrbništvo pripalo državi
MARILYN MONROE
Od napuštene Norme Jeane do seks simbola 20. stoljeća...
Marilyn Monroe rođen je na današnji dan 1926. godine. Jedna je od najpoznatijih filmskih zvijezda svih vremena čiji život, i djelomično razriješena smrt, i danas zanimaju mnoge. Ona je i najveći seks simbol dvadesetog stoljeća, a po mnogima i jedna od najljepših žena ikada.
Postala je globalna pop ikona čiji se lik još prepoznaje svugdje u svijetu. No još uvijek izaziva i kontroverze, pa dok je jednima nenadmašni simbol ženstvenosti i začetnica seksualne revolucije, drugi nisu oduševljeni njezinim apetitom za muškarcima, stilom življenja i erotiziranim izgledom. Kako god, za života kao i nakon smrti Monroe ostaje zvijezda o kojoj se ni pola stoljeća nakon smrti ne prestaje pričati, pisati i snimati.
Neki ne mogu zanemariti njezinu seksualnost, a drugi ranjivost i nježnost koju je u privatnom životu očito dobro 'skrivala ispod teške filmske šminke'. Njena slika prema svijetu bila je i ostala možda najbolji osmišljeni projekt tog vremena, kad marketing i P.R. nisu postojali u današnjem obliku.
Pjesme, pisma, strahove, tuge i radosti, duboka promišljanja i planove sve je to zapisivala u svoje dnevnike. Otkriće dva ormara koji su ostali u studiju nakon njezine smrti daju uvid u jednu drugu Marilyn, daleko od one glamurozne ljepotice koju su neki smatrali 'preumjetnom'. Kad se sve to pročitalo, netko je 'objasnio' da je prema kvocijentu inteligencije bila pametnija od Kennedyja – njen je kvocijent inteligencije bio 168, a njegov 129.
Iako je Monroe imala problema s učenjem tekstova, pa je kroz cijelu karijeru unajmljivala učiteljice glume, mnogi su u Hollywoodu znali da je pametna i talentirana. No, ipak je bila potplaćena i donekle necijenjena, a njezin je intelekt, prema nekima, bila dobro čuvana tajna. Jednom je i sama izjavila da 'moraš biti pametna brineta da bi glumila glupu plavušu'.
Da je bila konstantno potplaćena vidi se po sljedećem: u filmu “Muškarci više vole plavuše” Jane Russell platili su za isti film deset puta više; za posljednji “Something’s Gotta Give” dali su joj 100 tisuća dolara (oko 633 tisuće kuna), a Deanu Martinu pola milijuna dolara (nešto više od 3 milijuna kuna), dok nije okrenula ploču.
Na kraju je zaradila milijun dolara (6, 327,000 kuna), jer je “20th Century Fox” prvo Marilyn dao otkaz a onda je četiri dana prije smrti ponovo zaposlio te je dobila milijun za dva filma jer je samo ona mogla spasiti posrnuli studio od bankrota. Marilyn je nosila novac u kino blagajne. Ona je bila “zlatna koka” Foxa i američkog filma. Smatra se da se, sve skupa, na njoj zaradilo tadašnjih 200 milijuna američkih dolara.
Djetinjstvo Norme Jeane
Rođena je kao Norma Jeane Mortenson 1. lipnja 1926. u Los Angelesu, u bolničkom odjelu za sirotinju. Njezina majka Gladys Pearl Baker Monroe je već iza sebe imala dva propala braka: u prvom je dobila dvoje djece koju je njezin bivši muž oteo nakon razvoda, a drugi je funkcionirao tek osam mjeseci.
U svakom slučaju, pravi identitet oca Marilyn Monroe nikada nije sa sigurnošću utvrđen. Njezina je majka u vrijeme rođenja bila još uvijek u braku sa svojim drugim suprugom, pa je u rodnom listu on naveden kao otac. Marilyn nikada nije saznala istinu, no priklonila se majčinom iskazu. Kasnije je priznala kako ju je kao dijete zabavljalo što ju je taj muškarac na jednoj majčinoj fotografiji podsjetio na holivudsku legendu Clarka Gablea, pa se igrala pretvarajući se da joj je Clark Gable otac. Tko god da joj je otac bio, nije igrao nikakvu ulogu u njezinom životu.
Majka joj je bila mentalno nestabilna i siromašna pa ju nije mogla uzdržavati, a htjela ju je prepustiti baki, no na kraju ju je dala zamjenskim roditeljima koje joj je dodijelila država – gospođi i gospodinu Bolender.
Kad je imala sedam godina njezina majka je kupila kuću, ali par mjeseci nakon zajedničkog useljenja doživjela je živčani slom. Njezin ujak potom se objesio nakon izlaska iz mentalne bolnice, a isto je u stanju depresije uradio i njezin pradjed, pa je skrbništvo opet pripalo državi. Norminom starateljicom postala je najbolja prijateljica njezine majke, Grace McKee.
Grace je bila ta koja je malenoj Normi rekla da će jednoga dana postati filmskom zvijezdom, i njih dvije zajedno su išle u kino stvarajući pritom djevojčičinu fascinaciju filmovima i zvijezdama s platna. Grace je obožavala slavnu glumicu Jean Harlow, prvu platinastu plavušu Hollywooda, i dopuštala je Normi igranje šminkom i kovrčanje kose kod frizerke.
Utjecaj ranog djetinjstva na kasniji život
Biografi i psiholozi koji se bave njenim životom preispitivali su mogućnosti da je neki dio kasnijeg ponašanja Marilyn Monroe, kao što je hiperseksualnost, nesanica, uživanje droga, loše osobne veze – rezultat seksualnih napada koje je navodno doživjela u djetinjstvu i tinejdžerskoj dobi, ali i problematičan odnosa s psihički bolesnom majkom i starateljima. Tako je navodno jedna od njezinih najranijih uspomena pokušaj majke da je uguši jastukom. Odnos s majkom nije održavala nakon što je postala slavna, a ona je sama izjavila: 'Ja ne poznajem Marilyn Monroe'.
Kada je imala dvanaest godina i postala svjesna svog izgleda koji je poprimao ženstvene oblike, Norma je poželjela istaknuti to svim dječacima koji su joj se ranijih godina rugali zbog dječačkog izgleda. Zato je u školu nosila uske jeans hlače a kada ju je ravnatelj upozorio da su one nepristojne, umjesto njih nosila je usku suknju.
Također je šokirala djevojčice i intrigirale dječake noseći mnogo šminke – ta navika pokazat će joj se neprocjenjivom u godinama holivudske slave. Njezino isticanje isplatilo se – vršnjaci su je počeli pratiti kući i natjecati se za njezinu pozornost, a poznavale su je i djevojke jer im je upravo u tome bila konkurencija.
Konačni oproštaj od djetinjstva nastupit će samo 18 dana nakon 16 rođendana. Kako ne bi bila vraćena u sirotište, a bez želje da je u novi grad vode sa sobom, njezini je staratelji nagovaraju na udaju. I tako je 19. lipnja 1942. Norma Jeane Baker uplovila u bračne vode. Njen susjed, pet godina stariji Jim Dougherty postao joj je suprug. Početak braka bio je idiličan no uskoro, u doba 2. svjetskog rata, njezin suprug odlazi u trgovačku mornaricu. Norma odlazi živjeti s muževim roditeljima, a radi u Burbanku u ratnoj industriji.
Norma Jean postaje Marilyn Monroe
Njezin će se život zauvijek promijeniti kad fotograf David Conover dođe u tvornicu u kojoj ona radi da snimi žene koje pomažu uspjeh ratnih operacija. Tamo otkriva Normu,a kasniji potpis za rad fotomodela u agenciji za modele Blue Book omogućit će joj da se do proljeća 1945. pojavi na 33 naslovnice nacionalnih magazina. U prosincu 1945. boji kosu u plavo i debitira u kratkom nijemom filmu agencije - reklamira ljetnu haljinu i kupaći kostim. To dovodi do toga da 11. ožujka 1946. potpisuje ugovor s agencijom za talente National Concert Artists Corporation, a u svibnju, s obzirom da joj muž brani ostvarivanje karijere, u Las Vegasu čeka papire za razvod.
Želja da postane filmska glumica dovodi je 16. srpnja 1946.u prostorije filmske kompanije Fox gdje će razgovarati s agentom za nove talente Benom Lyonom. Nakon probnog snimanja i nagovaranja šefa tvrtke Darryla Zanucka buduća je zvijezda pozvana da potpiše ugovor na šest mjeseci. Rasplakana i raznježena pristala je i na uzimanje umjetničkog imena. Nakon razmatranja mogućnosti da postane Jean Norma ili Carold Lind, pobijedilo je ime Marilyn Monroe. Ben Lyon prisjeća se toga dana:
- Pregledavali smo kataloge glumica tražeći ideju i odjednom sam ugledao ime Marilyn Miller, Ziegfildove zvijezde iz New Yorka. Pogledao sam je i rekao, 'Ti si za mene Marilyn'. Priznala je kako joj se ime sviđa. Zamolila me da joj dopustimo zadržavanje bakina prezimena. Čudno, poslije dosta godina postala je žena s imenom koje sam joj želio nadjenuti. Udajom za Arthura Millera postala je Marilyn Miller.
Majstorica samopromocije
Marilyn je postala majstorica u reklamiranju same sebe u nadi da će dobiti kakvu filmsku ponudu. Išla je na holivudske koktel zabave jer su ih posjećivali i novinari i vjerovala je da će pametnom osobnom prezentacijom dospjeti u tračerske kolumne. Dio njezine strategije bio je doći kasno kako bi napravila spektakularan ulaz. Nosila bi crne ili jarko crvene uske haljine s velikim dekolteima, a donje rublje bi ostavila kući kako se ne bi oslikavalo i pokvarilo obrise njenog tijela na haljini. Jedan novinar rekao je 'kako bi ga znala kucnuti u koljeno ispod stola i povremeno ga zavoditi'. Drugi je pričao da se 'ustala i okrenula mu leđa kako bi ga upitala je li joj suknja preuska'. Kasnije je napisala kako su ti izlasci bili najteži dio njezine kampanje, ali da je osjećala da je to morala napraviti. Kada je bila mlada i nije imala novca, kupila je jeans hlače u kojima je otišla u more. Zatim je pustila da se slijepljene na njoj osuše kako bi poprimile oblik njezinog tijela.
Prve uloge i modeling
Malo je poznato da je Marilyn imala govornu manu mucanja, no s učiteljima govora uspješno ju je nadvladala. Uskoro je dobila glavnu ulogu u niskobudžetnom mjuziklu Ladies of the Chorus, te iako je bila promovirana kao svijetla točka filma, on nije ostvario veći uspjeh, a Marilyn nije dobila produljenje ugovora. Tijekom snimanja filma, šef studija sredio joj je stomatološku operaciju kojom joj je ublažen lagani preklop gornjih zubi preko donjih.
No, Marilyn je ostala bez posla pa se, iako je htjela glumiti, morala vratiti modelingu. Uskoro je privukla pozornost fotografa Toma Kelleya, koji ju je uvjerio da pozira gola. Ležeći na slojevima crvene svile pozirala je za bezbroj fotografija. Dobila je naknadu od pedeset dolara i bio je to jedini put kada je bila plaćena za svoje golo poziranje.
Ubrzo nakon toga Marilyn je počela dobivati uloge u mnogim filmovima, i počeli su je primjećivati pravi ljudi koji su joj omogućili povratak u 20th Century Fox. Ti filmovi nisu bili osobito zamijećeni, iako je Marilyn u njima glumila dosta dobro. Jedan lovac na talente koji ju je primijetio i koji joj je sređivao uloge, naručio ju je i na operaciju nosa kojom joj je odstranjen dio hrskavice koji je tvorio blagu izbočinu, te na operaciju brade. Tako je dodatno promijenjen njezin izgled koji je obilježio njezine sljedeće uloge tijekom slavnih 50-ih.
Vrtoglavi uspon
Popularnost joj je brzo rasla i uskoro se našla na naslovnici magazina Life na kojoj je bila opisana kao 'glavna tema Hollywooda'. Sljedeći mjesec na naslovnici još jednog magazina pojavila se njezina nešto starija fotografija i naslov: 'Izgledam li sretno? Trebala bih – jer bila sam dijete koji nitko nije želio. Usamljena djevojka sa jednim snom – koja se probudila i otkrila da joj se san ispunio. Ja sam Marilyn Monroe. Pročitajte moju priču Pepeljuge'.
U to vrijeme Marilyn je započela vezu s igračem baseballa Joem DiMaggiom. Nakon njihovog upoznavanja DiMaggio je isposlovao ponovni susret, iako je ona na početku oklijevala jer se bojala da je on tipični američki sportaš. Fotografija na kojoj DiMaggio dolazi u 20th Century Fox posjetiti Marilyn objavljena je u svim američkim novinama, i romansa na pomolu samo je dodatno povećala zanimanje za novu zvijezdu.
Uslijedila je serija novih filmova: u komediji 'We're Not Married!' glumila je natjecateljicu u izboru ljepote, i u nekim osvrtima govorilo se da je njezino pojavljivanje u kupaćem kostimu iskorišteno do najveće mjere i da su neke scene sugerirale mogućnost izrabljivanja. U sljedećem filmu igrala je psihopatsku dadilju i film se nije proslavio, iako je Marilyn tvrdila da se u njemu pojavljuju neke od njezinih najjačih scena dramatičnog glumljenja. Uslijedio je film 'Monkey Business' u kojemu se prvi puta pojavila s platinasto plavom kosom, te još jedan film koji joj je, unatoč odglumljenoj jednominutnoj sceni, donio naknadu ravnu plaćama glavnih glumaca. Marilyn je, nadalje, isprobala devet nijansi plave boje za kosu dok nije dobila željenu platinastu.
Strah od snimanja i kritike zbog 'vulgarnog odijevanja'
Ulogu femme fatale koja planira ubiti svog muža dobila je u filmu 'Niagara'. Na setu tog filma njezin vizažist primijetio je da Marilyn muči strah od snimanja, na što ga je direktor zaposlio da provodi sate s njom nježno je nagovarajući i opuštajući kako bi se pripremala za glumljenje svojih scena. Ispostavilo se da je taj strah u ogromnoj mjeri utjecao na njezino ponašanje na setovima tijekom cijele karijere.
U kritikama 'Niagara' najviše se zadržavalo na izraženoj seksualnosti glavne glumice i primjedbama da njezina gluma nije bila savršena. Njezin vizažist komentirao je da je tijekom priprema za taj film, nakon mnogo eksperimentiranja, Marilyn postigla svoj prepoznatljivi izgled koji je zadržala u svim daljnjim filmovima. No taj izgled nije se svidio svima – vrlo izazovno odijevanje koje je uslijedilo na promocijama Niagare donijelo je mnoge žestoke kritike na njezin račun. Mnogi su se složili da je njezina plisirana zlatna haljina s dubokim dekolteom vrlo vulgarna, i da Marilyn „više nije glumica i dama“. Još i prije bila je kritizirana zbog svoje crne haljine u kojoj je sudjelovala kao počasna gošća na paradi Miss America, a koja je imala dekolte koji joj je sezao skoro do pupka. Fotografija s ovog događaja nakon godinu dana postala je naslovnom fotografijom prvog izdanja magazina Playboy 1953., koje je unutra sadržavalo fotografije gole Marilyn sa spornog kalendara.
Vlasnik i osnivač Playboya, Hugh M. Hefner, otkupio je prava za objavljivanje fotografija za petsto dolara, i iako nikad nije osobno upoznao Marilyn, smatrao ju je presudnim čimbenikom u početnom uspjehu svog magazina. 1999. Playboy je proglasio Monroe najvećom seks-zvijezdom dvadesetog stoljeća.
Iste godine promoviran je film 'Gentlemen Prefer Blondes' u kojemu je glumila osvajačicu muškaraca i njihovih bogatstava te izvela pjesmu 'Diamonds Are A Girl's Best Friend'. Ta je izvedba jedan od njezinih najzapamćenijih nastupa na koji se i danas mnogi naveliko osvrću kada žele naglasiti ljubav žena prema dijamantima. Scena u kojoj Marilyn pjeva o draguljima i nosi dugu jarko ružičastu haljinu, dugačke rukavice i gomilu dijamanata, nadahnula je, između ostalih, Madonnu, Kylie Minogue i Geri Halliwell.
Marilyne make up tajne
Marilyn je na usne nanosila četiri sloja ruža i ocrtavala je njihov oblik izvan prirodne linije kako bi se činile većima i poželjnijima. Nanosila je na njih i vazelin kako bi izgledale mokro. Njezin kostimograf zvao je to dijelom njezinog 'f*** me' izgleda, osobito kad bi držala usta otvorenima, kao što često jeste. Kako bi privukla pozornost na usne, također bi zatamnjivala mladež koji je imala na licu. Malena kvrga na nosu ostala joj je i nakon operacije pa ju je skrivala puderom, isto kao i pjege te dlačice na krajnjim dijelovima obraza.
Njezin vizažist rekao je da je znala make-up tajne koje je skrivala čak i od njega – nanosila je bijelo sjenilo na kapke kako bi ponovno prividno povećala oči. Iako su joj trebala tri sata da se našminka kako treba, kada bi našla i najmanju pogrešku skinula bi sve i krenula ispočetka. Lice bi ispirala vodom petnaest puta nakon svakog čišćenja. Smatrala je desnu stranu lica svojom „najboljom stranom“, a kada nije nosila šminku na lice bi stavljala lanolin ili maslinovo ulje kao zaštitni sloj. Voljela je Nivein losion za tijelo i obožavala parfem Chanel No. 5. Njezin masažer pripremao bi joj katkad ledene kupke u koje bi ona dodavala malo prvog omiljenog parfema. Kad ju je jedan novinar pitao što nosi na sebi u krevetu, odgovorila je slavno: „Chanel No. 5“.
Seks, seksepil i modni (ne)ukus
Kada su je optuživali da ne zna ništa o modi, odgovorila je da ona nije dovoljno mršava za parišku modu. Figura u obliku pješčanog sata koja ju je i proslavila, bila je potpuna suprotnost dječačkim linijama francuskih manekenki – mjere su joj bile 89-56-89 ili par centimetara više. Bila je visoka 166 cm, a njezina kilaža kretala se od 53.5 do 63.5 kilograma. Marilyn mnogi smatraju zaslužnom za pokretanje trećeg vala feminizma te za seksualno oslobađanje žena. Ona se nije libila šokirati svojom modnom filozofijom:
- Kada sam si prvi put mogla priuštiti večernju haljinu, kupila sam najupadljiviju koju sam mogla pronaći. Bila je žarko crvena s velikim dekolteom i razbjesnila je pola žena u prostoriji jer je bila tako nemoralna - rekla je jednom a feministice se Marilyn dive i danas jer je bila prva glumica koja je seks predstavljala kao dobru zabavu. Kažu da je bila posljednja posljednja velika zvijezda, najljepša žena na svijetu ikada, i s tim se možete ili ne morate složiti. Druga je slika koju znaju ljudi koji su radili s njom poznavali je i prijateljevali.
Od svih je mladih modela i manekenki snimila najviše reklama i reklamirala najviše proizvoda; prva je najfotografiranija žena na svijetu, prvi je seks simbol koji i pola stoljeća nakon smrti mami uzdahe (i Mae West, Betty Grable i druge pale su u zaborav), žena koja je ostala u kolektivnom sjećanju kao tip plave i glupe seksi žene.To je bila uloga koju je sama odabrala kako bi se probila u svijetu filma i pažljivo osmislila sve, uz pomoć – knjiga. Potpisivala se kao Zelda Zonk, Faye Miller i kojekakvim duhovitim imenima a za filmsko ime smislila je Jean Adair.
Početak problema na setu
U to je vrijeme Marilyn, kao i mnoge druge ljepotice, bila razmatrana kao potencijalna supruga monaškog princa Rainiera III, no on je izabrao glumicu Grace Kelly. Marilyn se pak udala za Arthura Millera u intimnom okruženju 1956., najprije u civilnoj ceremoniji a dva dana poslije i u židovskoj. Ranije iste godine, naime, preobratila na judaizam kako bi se mogla udati za Arthura. No kada ju je tri godine ranije glumica Jane Russell za vrijeme snimanja filma 'Gentlemen Prefer Blondes', pokušala preobratiti na kršćanstvo, Marilyn se glasno nasmijala i odbila, ponudivši Russell da ona nju upozna s Freudom. Marilyn je, naime, izučavala psihoanalizu.
Za ulogu u najvećem hitu svoje karijere, 'Some Like It Hot', dobila je 1959. Zlatni globus za najbolju glumicu u mjuziklu ili komediji. Iako je film bio veliki uspjeh, na setu nisu cvjetale ruže. Redatelj Billy Wilder već je radio s Monroe pa je bio upoznat s njezinim konstantnim kašnjenjem, strahom od scene i nemogućnošću pamćenja teksta. No, na snimanju Some Like It Hot njezino ponašanje postalo je zapravo neprijateljsko; Marilyn je odbijala glumiti i imala je povremene ispade proklinjanja. Stalno je odbijala slušati savjete redatelja i inzistirala na bezbrojnim ponavljanjima jednostavnih scena sve dok nije bila zadovoljna.
Jedan kolega iz filma nije joj se sviđao nakon što je čula da je njihove ljubavne scene opisao kao ljubljenje s Hitlerom, što je on obranio na račun šale. Redatelj je tvrdio da je Marilyn bila tako teška jer je bila totalno nepredvidiva, pa nikada nisu znali kakav će dan imati – hoće li ona surađivati ili biti destruktivna. Također je izjavio da je trebala pohađati školu za vozače vlakova kako bi naučila nešto o stizanju na vrijeme. No, 'Some Like It Hot' pokazao se najvećim uspjehom s kojim je i on sam bio povezan, pa je tada izjavio da Marilyn posjeduje određenu 'nedefiniranu magiju', te da je apsolutno genijalna kao glumica u komedijama.
Pobačaji i psihički problemi
Do kraja snimanja ovoga filma Marilyn je pretrpjela dva pobačaja, u razmaku od nešto više od godinu dana. Tony Curtis, njezin partner u 'Some Like It Hot', tvrdio je da je drugo dijete koje je nosila bilo njegovo, i da je plod njihove veze koja se odvijala za vrijeme snimanja. Marilyn i Arthur još uvijek su bili u braku, a kada su na jednome filmu zajedno radili, postali su prijatelji s glavnim glumcem iz filma Yvesom Montandom i njegovom ženom. U razdoblju u kojemu su i Arthur i glumčeva supruga bili poslovno u Europi, Marilyn i Yves Montand započeli su aferu. Romansa je završila kada je Yves odbio zahtjev Marilyn da napusti suprugu.
U ovom razdoblju zdravlje Marilyn Monroe ozbiljno se pogoršalo te je počela posjećivati psihijatra dr. Ralpha Greensona. Često je imala problema s nesanicom i posjećivala je nekoliko liječnika kako bi dobila od njih različite lijekove. Katkada bi je njezina trenerica drame pronašla u garderobi predoziranu, kako leži na podu s čašom vode u kojoj vriju tablete. Njezino omiljeno piće bio je šampanjac, pa je i doma prije spavanja tablete topila u čašama alkohola. Marilyn je strahovala da je od majke naslijedila paranoičnu šizofreniju. Za vrijeme snimanja svog posljednjeg dovršenog filma, The Misfits, čiji je scenarij napisao njezin bivši suprug Arthur, Marilyn je često bila bolesna i onesposobljena za rad te je ponovno počela konzumirati alkohol i tablete za spavanje.
Naposljetku je završila u bolnici gdje je provela deset dana, i mediji su počeli nagađati kako bi mogla umrijeti te su otkrili da je njezin liječnik zapravo psihijatar. Marilyn je ipak dovršila snimanje 'The Misfits', nakon čega su svi glumci priznali da im je snimanje bilo izrazito mučno. Jedna glumica završila u bolnici od iscrpljenosti, a Clark Gabel koji je također glumio u tom filmu, rekao je se ne osjeća dobro, a deset dana poslije preminuo je od srčanog udara. Njegova udovica izjavila je kako je 'vječno čekanje' na setu pridonijelo njegovoj smrti, a mediji su počeli i izravno kriviti Marilyn. Ona novinarima nije odgovarala na pitanje osjeća li se krivom za njegovu smrt, no osjećala je tugu i žalila što njezino ponašanje prema Gableu na setu nije bilo bolje. Istina je da je Gable, kojega je Marilyn nekada kao dijete zamišljala svojim ocem, zapravo imao ozbiljnih zdravstvenih problema.
Nesretni brakovi
Svaki njen pokušaj da u braku nađe smirenje nije urodio plodom. Njezini prijatelji tvrdili su da je za nju, u duhu ipak provincijalno odgojenu, ljubav uvijek zahtijevala potvrdu matičara. Mogla se upuštati u slobodne seksualne odnose bez obveza, ali je prvi znak zaljubljivanja budio misao na bračne vode. Imala je tri neuspješna braka. Uz momka iz susjedstva supruzi su joj bili i dvojica slavnih Amerikanaca.
Drugi suprug, slavni igrač bejzbola, Joe DiMaggio bio je muškarac koji joj je bio spreman pružiti sve, osim spremnosti da tolerira pažnju drugih muškaraca i pristane na to da ona nastavi hodati vlastitim putem slave. Joe je bio ekstremno ljubomoran i na muškarce i žene, a njihove burne svađe često su znale završiti s modricama na Marilyninom tijelu. Njegova ljubomora ih je na kraju rastavila (brak je trajao od siječnja do listopada 1954. godine), no i nakon rastave bilo je povremenih incidenata.
Tako je jednom prilikom Joe u pratnji svog prijatelja Franka Sinatre provalio jednoj ženi u stan, urlajući i fotografirajući je u krevetu (treba li napominjati kakav je šok žena doživjela).'Bio je navodno uvjeren da je u tom stanu Marilyn sa svojim novim ljubavnikom. Marilyn je u stvari te večeri bila u istoj zgradi, ali u drugom stanu na večeri s prijateljima. Međutim unatoč svemu Marilyn je ostala povezana s Joe-om. I iako je umrla osam godina nakon njihovog razvoda, upravo je DiMaggio snosio troškove njezina pogreba. Osim toga, on je još 20 godina nakon njene smrti tri puta na tjedan slao buket crvenih ruža na njen grob. Joe se nikada nije još jednom oženio, a često se tvrdi da su mu posljednje riječi bile: "Konačno ću ponovo vidjeti Marilyn".
Treći suprug Arthur Miller (oženili su se u lipnju 1956. godine) nije čak bio ni na pogrebu. Kada se pročulo kako ne namjerava doći na posljednji ispraćaj, novinari su Millera upitali o razlozima nedolaska, na što je on kratko odgovorio: 'Zašto bih trebao doći? Nje tamo ionako neće biti.' Radi istog tog Arthura Millera prihvatila je židovstvo i ženom mu postala prema obredima njegove vjeroispovijesti. Uz nekoliko spontana pobačaja, pokušaje samoubojstva i tisuću sukoba uspjeli su svoj brak održati gotovo četiri i pol godine. Sve je došlo kraju kada je Marilyn pronašla pismo u kojem se Arthur požalio prijatelju kako ga je često sram ponašanja i ograničenih intelektualnih dosega njegove supruge. Iza njih, kao najvrjednija zajednička tvorevina, ostao je tek film Neprilagođeni.
Novinar Robert Slatzer navodno je bio njezin četvrti, tajni, suprug. No, za to, osim njegove izjave i nekoliko knjiga na tu temu, ne postoji nikakav dokaz. Navodno su se oženili naprasno tijekom zajedničkog putovanja u listopadu 1952. godine u Meksiku. Međutim kada su se vratili kući njen studio je tražio da odmah ponište brak. Zbog toga su odmah, nekih tjedan dana nakon braka, otputovali ponovo u Meksiko, pronašli odvjetnika koji ih je vjenčao i od njega zatražili da spali dokument o vjenčanju, što je isti za 50 dolara i učinio. Na četrdesetoj godišnjici njene smrti Robert Slatzer na njezin je grob položio najveći vijenac od bijelih ruža. To je bilo njeno najomiljenije cvijeće.
Brojni ljubavnici
Marilyn je imala ljubavnika na pretek u toku svog života. Osim brojih studijskih glavešina (tada je to bilo posve normalno i opravdano i gotovo sve glumice iz onih vremena bile su poznate po lakom širenju nogu) Među njenim drugim poznatim ljubavnicima je Yves Montand, baš kao Marlon Brando i braća Kennedy, ali i Frank Sinatra (s kojim je nekoliko mjeseci živjela u stanu u New Yorku, i koji joj je ostao bliski prijatelj do kraja života. A u njegovom je društvu provela i posljednji vikend svog života. Navodno ju je pozvao na druženje kako bi je upozorio da drži jezik za zubima po pitanju braće Kennedy). Bila istina ili ne neporecivo je da je Johnu Kennedyju otpjevala najseksepilniji Happy birthday ikada.
Ovisnost
Početkom šezdesetih ovisnost o alkoholu i lijekovima počela je ozbiljno narušavati njezino zdravlje, tako da je, nakon službenog razvoda od Arthura Millera, u veljači 1961. svojom voljom otišla na liječenje u psihijatrijsku kliniku. To iskustvo opisala je ipak kao noćnu moru tako da je iz klinike zovnula bivšeg muža Joea DiMaggia koji je smjesta doletio iz Floride u New York da bi je premjestio u drugu bolnicu. Njih dvoje kasnije su se i nastavili družiti.
Zbog bolesti nije radila ostatak cijele godine, a podvrgnula se i operaciji kojom je riješena blokada u njezinim jajovodima te operaciji žučnog mjehura. Kada je sljedeće godine ipak počela snimati novi film na koji je bila obvezana ugovorom, patila je od virusne infekcije, visoke temperature i povremeno sinusitisa. Redatelj tog filma rekao je kako se vidjelo da je psihički bolesna, što je dodatno utjecalo da njenu jezu od glumljenja. Izjavio je: 'Vrlo malo ljudi iskusi očaj. Svi mi osjetimo tjeskobu, nesreću, slomljena srca, no to je očito bio čisti očaj'
Prije no što je popila (svojom ili tuđom voljom, a možda tek slučajno) preveliku količinu barbiturata pomiješanog s viskijem i tako zauvijek u noći s 4. na 5. kolovoza 1962. napustila ovaj svijet Marilyn je bila izbačena sa snimanja filma Something's Got to Give. Neumoljivost filmske mašinerije više nije mogla trpjeti njene nedolaske, kašnjenja, drogiranost i izgubljenost.
Smrt i teorije zavjere
Što se smrti tiče, postoji mnogo teorija o tome kako je Marilyn umrla (čak i onih koji tvrde da je lažirala svoju smrt) – da ju je ubio FBI, ili ubojice braće Kennedy, ili mafija, ili ubojice Fidel Castra.Tadašnji svjedoci nekoliko su puta mijenjali priče. Njena pomoćnica je prvo tvrdila da je s Marilyn te večeri bio Robert Kennedy, koji pak je tvrdio da je bio u San Franciscu, iako je automobil u kojem je on bio te iste večeri u Los Angelesu zaustavio policajac. Pomoćnica se tada predomislila i kazala da je Marilyn naprosto našla mrtvu. Sumnjivo je i to što je ona prvo zvala u pomoć njezina liječnika i psihijatra, te su policiju pozvali tek nekoliko sati (oko 4 ujutro) nakon što je nađena mrtva.
Nakon njene tragične smrti, možda poklonike Marilyn Monroe ljuti što joj i dan danas prilijepe epitet lijepe i glupe plavuše, no, Marilyn je bila daleko od toga. Dovoljno je vremena prošlo da ljudi pričaju što se nisu usudili prije, nalaze se dokumenti, snimke. Ni danas nije nađen njen crveni dnevnik a mnogo je dokumenata pod zaštitom države kao top secret. Ali, svjedoci, starci koji su, pred smrt, napokon progovorili svakako daju za razmišljati – ne izgleda kao samoubojstvo, to je sigurno. Ono što se zna jest da u tijelu nije bila dovoljna količina lijekova koji bi je ubili. Da joj je tijelo bilo u masnicama, da je taj dan Bobby dva puta dolazio u njenu kuću koja je bila toliko ozvučena da je negdje netko slušao kako Marilyn umire.
Odveli su je u bolnicu, reanimirali i živu vratili i onda je psihijatar Greenson pojavio pred bolničarima i velikom iglom, u tijelo Marilyn ubrizgao nešto i otpratio bolničare van. Tijelo su prebacili iz gostinjske kućice u njenu spavaću sobu. Namjestili scenu “samoubojstva.” Cijela priča je zapravo krimić koji je teško napisati i smisliti ali o tome je napisano na stotine knjiga. Da se otrovala tabletama trebala je popiti između 52 i 89 kapsule a već 12 kapsula ostavlja tragove u želucu. Nije ih bilo.
Zato je Lawford rekao kako je 'Marilyn dobila posljednji klistir.' Mrtva je bila u ponoć a tek su u pola četiri ujutro javili policiji. Trebalo je narihtati scenu 'samoubojstva', mrtvozornik je došao između pet i šest ujutro i procijenio da je umrla između 21.30 i 23.30. kada je na desetke susjeda vidjelo da kod nje ulaze Bobby, doktor i Peter Lawford. Piše se o tome i dalje i ponavlja kako je pila, drogirala se, bila laka, histerična, nestabilna i luda
Ljepota je u nesavršenosti
U posljednjim tjednima života Monroe je imala dogovorene ili razmatrane uloge za još barem šest filmova, među kojima je bila i filmska biografija njezinog idola Jean Harlow. U to je vrijeme Joe DiMaggio, zabrinut što Marilyn radi s ljudima koji ne pridonose njezinom zdravlju, dao otkaz i odlučio ponovno je zaprositi.
Nježna, osjećajna, presenzibilan, velikodušna i uvijek pristojna prema svima, velikog srca, davala je novac kome je trebao, bila je odana prijateljica. Njeni brakovi su se raspali kao i mnogih drugih glumica čiju je ljepotu Hollywood prodavao za kino-ulaznicu.
Život Norme Jean cijelom svijetu poznatije kao prekrasne plavuše okončan je brutalno, s namjerom a o čemu se i danas raspredaju priče i čekaju neki arhivi iz kojih bi se napokon trebali izvući dokumenti koji bi dokazali ono što mnogo ljudi vjeruje – da je bila ubijena. No, više manje se sve zna – i da je ubijena i da je prikrivanje jedna od uspješnijih akcija moćnih i bogatih kojima nije trebao još jedan skandal oko tadašnjeg predsjednika koji se upleo i s mafijom i s političkim protivnicima, imao milijun afera i Hoovera za vratom. Bobby Kennedy je bio njen ljubavnik a on se zamjerio mafiji kao i njegov brat kojem su pomogli dobiti izbore.
Spremačica Eunice Murray gostovala je u emisiji u sklopu nove istrage smrti Monroe. Primijetivši da se kamerman i osoblje pakuju, rekla je naglas: „Zar nakon toliko godina još uvijek moram pokrivati ovo?“, ne znajući da joj je mikrofon ostao upaljen. Sve u svemu, smrt Marilyn Monroe tema je nekih od najjačih teorija zavjere.
- Ljepota je u nesavršenosti. Ludilo je genijalno i bolje je biti apsolutno smiješan nego apsolutno dosadan - rekla je Marilyn jednom prilikom. I bez obzira na tragičnu smrt, Monroe je svojim životom, radom i karakterom bezbroj puta dokazala da je - sve osim neoriginalna i dosadna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
