Mlada glumica Bela Grah briljirala na obljetničkom mimohodu s interpretacijom Matoša! Otkrila kako joj sportska disciplina pomaže u glumi i kako sanja o povijesnim filmovima
BELA GRAH
Oduševila je sve na mimohodu, a za 24sata kaže: Isprva sam se mučila, ali sam na kraju uživala
Čitanje članka:
4
min
Na početku svečanog vojnog mimohoda povodom 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije 'Oluja' u Zagrebu, publiku je snažno dirnula mlada glumica izgovarajući stihove pjesme „Gospa Marija“ Antuna Gustava Matoša. Svojim sugestivnim, a nenametljivim nastupom najavila je večer ponosa, snage i sjećanja, i privukla pažnju mnogih. Njezino ime je Bela Grah, studentica pete godine glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.
Za ovaj važan zadatak izabrao ju je redatelj mimohoda, njezin profesor Krešimir Dolenčić, koji ju je jednim pozivom uveo u projekt. Bela je, kako kaže, bez razmišljanja pristala.
- Čim sam dobila sinopsis, odmah sam se prihvatila rada. Na Akademiji nas uče da je ključno krenuti na vrijeme i to se uvijek pokaže točnim. Isprva sam se mučila jer je pjesma jako poznata i svi ju već dobro znamo, ali uz pomoć kolega Ivana Ožegovića i Zvonka Novosela uspjela sam je osjetiti i na kraju sam iskreno uživala u govoru tih bogatih stihova - govori Bela.
Za mladu glumicu kazalište je više od poziva.
- Zvuči možda izlizano, ali volim izražavanje, izvođenje, dobru umjetnost. Gluma mi daje priliku da uđem u tuđe cipele, suočim se s nečijim svijetom i razmišljam na drugačiji način. Kazalište me najviše ispunjava - umjetnost te nahrani, odmori i potakne da i sam nešto stvoriš - objašnjava nam Grah.
Bela je odmalena naučena disciplini, ponajviše zahvaljujući sportu kojim se bavila. Tamo je, kaže, naučila što znači ne odustajati – nešto što joj danas pomaže i u glumi.
- Apsolutno puno. Smatram da je bavljenje sportom i stjecanje discipline od malih nogu jedan od najvećih blagoslova. Sport me naučio neodustajanju, kad misliš da više ne možeš, napraviš još taj jedan sklek. Taj princip prenijela sam i u život i glumu: i kad ti se čini da si na rubu, da više nemaš snage, pokušaš još malo dati od sebe, i tada dolazi nagrada. Uz to, sport mi je pomogao i u suočavanju s tremom. Već kao mala bila sam izložena natjecanjima gdje si moraš reći: sad ili nikad. To iskustvo mi danas pomaže da se lakše nosim s tremom prije izvedbi - navela nam je Bela.
Najizazovnija uloga na Akademiji bila joj je ona iz poznatog ruskog klasika.
- Definitivno Grušenjka iz Braće Karamazova F. M. Dostojevskog, na klasi profesorice Aide Bukvić. To je slojevit i kompleksan lik koji se mora opravdati kako ne bi ispao površna grešnica ili samo zavodnica. Pristupila sam joj tražeći razliku između nas dvije i kroz to pokušala razumjeti njezino poimanje života i svijeta. Michael Čehov kaže da je gluma 'pronalaženje promjena u ponašanju', i vodila sam se upravo tim - opisuje.
- Oboje nosi svoju težinu. Klasici, poput Shakespearea, Držića ili Molièrea, donose bogate likove i velike izazove, ali su često pisani stihom i arhaičnim jezikom pa treba vremena da im se približiš. S druge strane, suvremeni tekstovi su bliži našem govoru i svakodnevici, ali to ne znači da su lakši, prirodnost je često najteža za odigrati - dodaje.
Kroz karijeru je okusila različite žanrove.
- Igranje za djecu, kao u predstavi Šuć muć priča Buge Marije Šimić Milošev, zahtijeva stalnu prisutnost - djeca sve vide i odmah reagiraju. Igram i u cabaretu Orient Express Mire Ungara u Komediji Kontesa, što je poseban doživljaj. Tamo sam na sceni s glumcima i plesačima, i stvaramo zajedničku sliku, to ti pokaže koliko je kazalište timski sport, gdje soliranje ne prolazi. Svi dišu kao jedan i pomažu jedni drugima ako nešto pođe po zlu - otkrila je.
Iako nije glazbeno obrazovana, vjeruje da svaki glumac mora imati osjećaj za ritam, tempo, dinamiku i gradaciju. Odnosno, kako kaže, glumac mora znati 'svirati' tekst.
Tvrdi i kako kazalište ima posebnu ulogu u društvu.
- Kazalište je oduvijek bilo prostor u kojem se propituju društvene i ljudske teme. Na Mimohodu smo govorili stihove naših velikih pjesnika, čula se opera Nikola Šubić Zrinski, i na taj način pokazali koliko je naša kulturna baština bogata. Umjetnost oplemenjuje društvo i zbog toga je nužno njegovati je - odgovara.
Glumci koji se transformiraju iz uloge u ulogu su njezini idoli, a neki od njih su Daniel Day-Lewis, Meryl Streep, Anthony Hopkins, Cate Blanchett, Al Pacino…
- Od domaćih glumaca posebno cijenim radne i predane ljude poput Ozrena Grabarića, Rakana Rushaidata, Dražena Šivaka, Jadranke Đokić… Grabarić često govori da je talent 10%, a 90% je rad, rad i samo rad, s tim se u potpunosti slažem - objašnjava.
Bela sanja veliko, a slijedi misao pokojnog pape Franje.
- Kaže papa Franjo da treba sanjati veliko, i ja se s tim slažem. Voljela bih raditi s velikim redateljima i sudjelovati u kvalitetnim projektima, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, ako se pruži prilika. Jedan dječji san mi je glumiti u povijesnom filmu, nečem epskom, poput Gladijatora. Vidjet ćemo kamo će me život odvesti - zaključila je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
