Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Dio novca od pobjede slijepi Denis Barta podijelio je potrebitima, govori nam tata Nebojša, te se registrirao kao ulični svirač
Denis Barta hrvatsku javnost osvojio je pobjedom u 'Supertalentu' 2018. godine kad je svojim talentom i glasom izazvao simpatije, rasplakao žiri i publiku te ganuo gledatelje. Slijepoga glazbenika publika je tad upoznala kao mladića rođena tri mjeseca prerano i suočena s izazovima epilepsije i autizma, no po završetku natjecanja istaknuo se prije svega kao čovjek koji je dokazao da snaga volje i ljubav prema glazbi mogu prevladati sve prepreke.
Dječak rođen u 24. mjesecu trudnoće, koji je pri rođenju dužinom od 33 cm i težinom od tek 635 grama stao u dlan, već osmog dana života imao je operaciju srca, a nakon dva mjeseca i dvije operacije očiju, čije su ga posljedice zauvijek ostavile u potpunome mraku. Osim sljepoće, Denis je autističan, pati od epilepsije, ne može se sam hraniti, prati i odijevati, ali ga to ne sprečava da piše, svira i priča najljepše "priče" glazbom.
- Oduvijek je volio muziku. Po rođenju je dugo bio u inkubatoru te su nam liječnici rekli da donesemo kasetu sa snimljenim zvukovima iz kuće. To je slušao do dolaska kući, a već u 7. mjesecu počeo se igrati prstićima po klaviru i njihati u rimu - prisjeća se otac Nebojša, također glazbenik, koji je sve u životu podredio sinu.
Od četvrte godine maleni je, nastavlja, pohađao Institut 'Denis Holman' u Padovi, gdje je rođen i gdje proživljava prva iskustva s muzikom. Svirao je klavir, kad je u posjet gore navedenom centru došao Andrea Bocelli, koji mu se, oduševljen njegovom izvedbom, hrabrošću i željom za napretkom, pridružio na bini, gdje su izveli nekoliko numera u čast djeci s posebnim potrebama.
Danas je Denis 27-godišnji mladić koji neumorno radi ono što najviše voli - svira i pjeva.
No osim klasične pozornice bira onu na ulicama rodnog Sarajeva, gdje svakodnevno svojim melodijama uveseljava građane.
- Prije sedam godina Denis je otvorio privatni obrt kao registrirani ulični svirač i kao samostalni umjetnik profesionalno se bavi glazbom. I danas nastupa na mnogim manifestacijama diljem zemlje i susjedstva, no ulica je njegov omiljeni izbor jer voli bliskost i kontakt s ljudima. To je bila njegova želja. Prilikom registracije obrta iskoristili smo mogućnost prijave Fondu za profesionalnu rehabilitaciju, samozapošljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji nam je omogućio dobivanje značajnih nepovratnih novčanih sredstava u iznosu od oko 8000 eura s kojima smo nabavili opremu (miksete, klavijaturu, ozvučenje) - ističe brižni otac, čiji sin je registrirao i nevladinu organizaciju pod nazivom 'Denis Barta', čiji je cilj kroz vlastiti primjer educirati roditelje i osobe s invaliditetom o mogućnostima i koristima koje ti fondovi nude.
Uvijek mu je, kaže, na prvome mjestu bila želja pomoći drugima, pa tako i u ovom slučaju Denisove uspjehe i iskustvo podijeliti s drugima ljudima. Danas Denis iza sebe ima 14 snimljenih autorskih pjesama, tri DVD-a i 10 obrada poznatih svjetskih hitova na našem jeziku. Sveukupno 'barata' s oko 5000 pjesama svih žanrova. U njegovim spotovima i nastupima gostovale su mnoge zvijezde poput Halida Bešlića, glumaca Enesa Bešlagića i Mirze Tanovića, repera Dr. ZooDreama, Dream teama Babe... A sudionik je i brojnih humanitarnih manifestacija kojima prikupljaju novac za potrebite.
- Muzika je njegov život, ima više od 140 nastupa godišnje i iako su sva ta putovanja ponekad naporna, u tome uživa, to je njegov svijet. No najdraži su mu mnogobrojni humanitarni koncerti koji osvješćuju ljude o osobama s posebnim potrebama te glazbom predočavaju toj djeci i roditeljima sve mogućnosti ljudi s invaliditetom. Ponosan je što svojim primjerom može drugima u sličnim stanjima pokazati što sve mogu u životu. Već četiri godine je ambasador paraolimpijskih igara u Tuzli. Dosad je nastupao na mnogobrojnim humanitarkama diljem BiH, ali i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, gdje se preko udruženja 'Naša familija' godišnje okuplja stotinjak osoba s invaliditetom - kaže Nebojša, čiji sin je, osim talentom, impresionirao i velikim srcem nakon što je dio novčane nagrade od pobjede u 'Supertalentu' donirao Centru za osobe s najtežim oblicima autizma u Gornjoj Bistrici, a potom i jednoj kući u Sarajevu, gdje su smješteni roditelji djece koja se liječe od malignih bolesti.
Iako je nakon Denisove pobjede u 'Supertalentu' interes medija za njega polako splasnuo, on je u svom gradu vrlo dobro znan i kad ga koji dan nema u središtu Sarajeva na Ferhadiji, ljudi odmah zovu i pitaju: 'Gdje je, da nije bolestan?'.
- U 'Supertalent' se nismo prijavili s ciljem da pobijedimo jer to nismo ni očekivali, nego da pokažemo da osobe s invaliditetom mogu biti ravnopravne kao i ostali. Pogodilo me kad se u polufinalu pojavio problem izazvan izjavom neuropsihijatra iz Splita koji je u jednom hrvatskom mediju napisao da Denis nije supertalentiran i da s njegovom dijagnozom ne bi trebao sudjelovati u takvim natjecanjima. Na kraju je pobijedio, a pobjeda je bila značajna ne samo njemu, nego i svoj bolesnoj djeci i njihovim roditeljima kojima je pokazala da se može i više i bolje. Bilo je i onih koji su mu spočitavali pobjedu kao nepravednu, osvojenu ne zbog talenta, nego sućuti gledatelja. Njima najradije ne bih ništa govorio osim da malo razmisle prije nego što ikoga počnu osuđivati. Neka se pokušaju staviti u Denisove cipele, ne za cijeli život, godinu niti tjedan dana, nego na samo 24 sata. Neka mi onda, ako mogu, ponove da mladić koji prebire po tipkama i stvara glazbu, iako za ostalo nije fizički sposoban, a uz to reproducira i glasovno prati svoju izvedbu, nije talent. Onda ću reći: 'U pravu ste, to nije talent. To je čudo! Čudo iza kojega stoji velika ljubav' - kaže otac 'slavuja' Barte.
Njegova želja je, ističe, nastaviti podržavati zajednice i pomoći onima kojima je to najpotrebnije. U tome mu pomažu majka Eldina i otac Nebojša, koji su od njegova rođenja svoje živote i navike prilagodili djetetu.
- Ja sam također glazbenik, nastupao sam s mnogim poznatim pjevačima, no s vremenom sam prestao s nastupima i posvetio se potpuno sinu, kojemu sam otac, prijatelj, menadžer, nosač opreme, montažer, vozač, sve po potrebi. Nažalost, moj sin nema prijatelja među svojim vršnjacima, a to nas jako pogađa. Svi su tu za slikanje, tapšaju ga po ramenu, ali brzo nestanu, a on ostaje sam kao mnogi ljudi s invaliditetom diljem svijeta. Njegovi prijatelji su zapravo moji prijatelji s kojima ponekad izlazimo i opuštamo se uz sok. Nema prijatelja svoje generacije, a to je problem na koji treba skrenuti pozornost - kaže otac i dodaje:
- Također se suočavamo s pogledima koje drugi upućuju osobama s invaliditetom, a koje oni interpretiraju kao ‘ne daj Bože nikome’. To dovodi do osjećaja manje vrijednosti. Moja ideja je educirati ljude, da pristupe i vode obične razgovore s njima kako bi se osjećali primijećenima i prihvaćenima. Važno je da ljudi shvate da su osobe s invaliditetom vrijedne i marljive. Mnogi znanstvenici su bili autistični, a dali su veliki doprinos društvu. Jako me ljuti općenita nebriga o osobama s invaliditetom, koji su jako inteligentni i od kojih se može puno naučiti, samo im treba naći, pokazati put da rade ono za što su stvoreni i to im omogućiti. Denis je još kao beba pokazao interes i talent za glazbu, u kojoj je napredovao izričito vlastitim znanjem. Svako dijete s invaliditetom ima svoj talent koji mi moramo tražiti u njemu, najprije roditelji, pa zatim institucije i društvo. Autizam je stanje uglavnom inteligentnih ljudi, treba samo prepoznati njihove interese i gurati ih u tom smjeru koji vole. Stoga je moja poruka svim roditeljima djece s poteškoćama da ne zapuštaju svoju djecu, da se maksimalno uključe u njihov razvoj, prepoznaju njihove interese, socijaliziraju ih i daju im mogućnost da ostvare svoje potencijale, rade i u tome uživaju - smatra otac, koji također poziva sve da umjesto svakodnevne kave tih nekoliko kuna doniraju onima manjih mogućnosti.
- Euro ili dva puta sto, dvjesto, tristo ljudi... čini čuda koja mnogi, nažalost, uzimaju zdravo za gotovo - zaključuje Nebojša.
24sata © 2026
