Ali nije remek-djelo. Meret i Simon bivši su njemački obavještajci koji su prešli u privatni biznis i bave se zaštitom i zbrinjavanjem onih koji to ne mogu riješiti legalnim putem
Show
Komentari 0Vrlo solidna njemačka špijunska serija koja na male ekrane vraća poetiku hladnoratovskog Berlina. Ako je hladni rat ikad i prestao. Radnja serije događa se sad i, u pravilu, ne ide daleko u prošlost, svakako ne ide u vrijeme Sovjetskog Saveza i KGB-a, kada je Berlin bio središte špijunskih igara, ali na neki način rekreira to vrijeme ili barem osjećaj paranoje i neprestanog pritiska i opasnosti.
Nažalost, podliježe i pomalo naivnim predodžbama o špijunskom svijetu kakve su prevladavale u to vrijeme (uostalom, kao i danas). Serija nije remek-djelo špijunskog žanra, ali je, uz sve svoje mane, napeta, gledljiva i ne vrijeđa mozak gledatelja.
Meret i Simon su bivši njemački obavještajci koji su prešli u privatni biznis i bave se, za skupe pare naravno, zaštitom i zbrinjavanjem onih koji to ne mogu riješiti legalnim putem - dakle, špijuna, polukriminalaca, privatnih špijuna i slično. U jednoj akciji zbrinjavanja ranjenog bjegunca - koji se predstavlja kao privatni zaštitar, ali će se ispostaviti da je agent - otkrivaju da ih je sustigla prošlost i da je njihova propala akcija u Bjelorusiji (kad su još radili za njemačku službu) došla na naplatu. Istovremeno, njihov stari šef u BND-u odlazi u penziju, a njihov nekadašnji bjeloruski suparnik dolazi u Berlin. To bi otprilike bio početak zapleta priče a da previše ne otkrivam i spojlam.
Ono što je u seriji dobro jest da se priča odmotava relativno polako, sustavno gradeći zaplet i napetost. Ono što nije dobro jest da se puno previše zapleta i rukavaca priče odvija istovremeno. To, naravno, znači da se sve više i više likova ubacuje u priču i zaplet, što samo po sebi nije loše, ali ono što nije dobro je što nema dovoljno vremena ni scenarističkog umijeća da se ti likovi dobro okarakteriziraju i razrade. Zbog toga neki od njih, rekao bih gotovo pa većina, ostaju oslikani crno-bijelo s nijansama sive, baš onako kakvi su bili likovi u špijunskim filmovima, romanima i serijama iz perioda hladnog rata (naravno, ne u onim najboljima).
Ono što je tad tu slabiju karakterizaciju spašavalo, bila je stvarna i realna opasnost podjele svijeta i hladnog rata koji se nesmiljeno odvijao skriven od pogleda. Gotovo da istu stvar možemo, u nešto promijenjenim okolnostima, vidjeti i danas. Serija od toga profitira, svijet baš i ne, ali što ćemo sad.
Navodim sve ove mane, koje većina gledatelja i neće pretjerano zamjeriti, više zbog toga što žalim jer je serija mogla biti puno bolja, da ne kažem novi klasik, nego zato što je ona loša. U svakom slučaju, jako dobra stvar za jedno vikend-gledanje bez prestanka. Iako sumnjam da će je kroz koju godinu itko više htjeti pogledati.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+