Trauma iz rane mladosti Lyncha je inspirirala da snimi film

Kad je 1986. godine pozvao publiku na probnu projekciju svog četvrtog filma, redatelj David Lynch shvatio je da je napravio odličan, ali vrlo kontroverzan film. Već tijekom projekcije neki su napustili kinodvoranu uz glasni komentar:’Lyncha bi trebalo ubiti’. Ali, nakon projekcije jedna žena je rekla:’Možda sam ja bolesna, ali ja bih ovaj film htjela još jednom pogledati’. Film ‘Plavi baršun’ podijelio je i kritiku. Jedni su tvrdili da je to remekdjelo, a drugi su ga bez problema pokopali.

Za Lyncha, rođenog 1946. godine, sve je počelo još 1963. kad je istoimena nedužna ljubavna pjesma Bobbyja Vintona - ‘Blue Velvet’ bila hit. Tijekom godina Lynch je napisao čak četiri verzije scenarija za ovaj film. Kako je jednom rekao, bilo je nekoliko poveznica koje su ga vodile prema finalnoj verziji, a jedna od njih je trauma iz ranog djetinjstva, koju je doživio sa svojim bratom.

Jedne večeri našom ulicom je lutala sasvim gola žena. Preko puta avenije Shoshoni izašla je iz tame, kao neki div... Sve mi je djelovalo kao čudan san, jer do tad nikad nisam vidio golu ženu. Sjećam se bjeline njezine kože i krv oko usnice. Prilazila nam je sve bliže i bliže, a onda sjela na rubnik plačući. Imao sam osjećaj da bi nešto trebali učiniti za nju, ali bili smo jako mali. Nismo znali što. Cijeli prizor djelovao nam je tajanstven i nestvaran, i zapravo nas je jako uznemirio, pa smo i mi počeli plakati. Instinktivno smo osjećali da joj je netko učinio nešto nažao. To je sve što se sjećam, ispričao je Lynch i rekao da ga je ta slika progonila i godinama kasnije.

Pitao sam se što se dogodilo toj ženi? Trauma iz djetinjstva postala je misterij koji sam htio istražiti kao umjetnik. I zato ‘Blue Velvet’ postavlja točno ta pitanja – što se dogodilo s tom ženom, tko ju je ozlijedio i koje su to sile na ovom svijetu zbog kojih je ona morala patiti? Radnja ‘Plavog baršuna’ je zapravo psihoanaliza troje likova – mladog Jeffreyja Beaumonta, barske pjevačice Dorothy Vallens i nasilnog kriminalca, alkoholičara i narkomana Franka Bootha koji Dorothynog muža i dijete drži kao taoce, pa ona mora pristajati na sve Frankove brutalnosti. Jeffrey, poput voajera gleda sve te brutalnosti, zaljubljen je u Dorothy, ali i smatra da mora shvatiti taj mračni odnos da bi mogao jednog dana biti spreman za život.

U filmu je troje glavnih glumaca napravilo briljantan posao. Doduše, nisu svi bili prvi Lynchov izbor. Danas pokojni Dennis Hooper, koji je igrao nasilnika Franka Bootha, nazvao je film ‘američkim nadrealizmom’. Iako je cijenio Lyncha, redatelj ga nije želio vidjeti na setu. U to vrijeme Hooper je imao burnu povijest drogiranja, pijanstva i agresije. Jedna crtica iz njegove biografije oslikava kako je živio. Godine 1975. otišao je u Meksiko i na partiji pokera osvojio dozu LSD-a. Kad je halucinogen počela djelovati, izašao je iz bara, izvukao pištolj i ispraznio šaržer u stablo jer je bio uvjeren da ga napada medvjed. Završio je u zatvoru. Hopper je silno želio ulogu. ‘Frank Booth – to sam ja’, govorio je iako su se tome protivili i njegovi agenti. Kad je Lynch konačno uzeo Hoppera, prijateljima za stolom je kratko to prokomentirao:

-To je odlično za film, ali ne znam hoću li imati snage s tim čovjekom ikad otići na ručak. Umjesto Isabelle Rossellini Lynch je za ulogu Dorothy u glavi imao Helen Mirren. Prije toga Rossellini je u Americi snimila samo jedan film i bila je tamo relativno nepoznata. Ipak, bila je silno uporna:

- Čim sam pročitala scenarij, htjela sam tu ulogu. Oduševila me radnja. Bila sam u mladosti često žrtva seksualnog uznemiravanja i potpuno sam razumjela ulogu Dorothy. Smatram da je veliki dio bijesa koji su publika i kritika osjećali prema filmu, zapravo bio usmjeren prema meni. Nakon što sam prihvatila ulogu, moji su me se agenti odrekli. Kad su čule za radnju filma i saznale što igram, časne sestre iz moje bivše katoličke škole u Rimu su me nazvale i rekle da se svaki dan mole za moju dušu, rekla je talijanska filmska diva o reakcijama okoline.

APLIKACIJA MovieReading Projekt 'Film koji uključuje': Slijepi i slabovidni konačno će odsad moći uživati u filmovima

Iako je jedva pokrio trošak snimanja, danas se film smatra kultnim. Uloga brutalnog nasilnika Franka Bootha vratila je Hopperu slavu i počeo je opet dobivati angažmane. Postao je najpoznatiji negativac američkih filmova. Prije ‘Plavog baršuna’ Lynch je snimio prilično kritiziran film ‘Dina’, a ovim filmom je zapravo riskirao mnogo toga. No, isplatilo se - ovaj film i njemu je priskrbio epitet kultnog redatelja.