Prvi hrvatski predsjednik slušao je klape i zagorske popevke. Operna diva Ruža Pospiš Baldani prijateljevala je s njime i tepala mu ‘Francek’, a komplimente mu je dijelila i Tereza Kesovija...
TAJNE VEZE ESTRADE I POLITIKE
Tuđman se pored estrade više volio družiti sa šampionima...
Tito je bio hedonist koji se i prije rata ponašao kao bon vivant - Herta Haas, njegova žena i majka sina Miše, posvjedočila je kako ju je već krajem 30-ih godina prošlog stoljeća u Parizu izveo na koncert hora Crvene armije u čuvenu parišku operu. Stari zavodnik je znao što radi, djevojka je bila fascinirana. Tito je pet godina ratovao, a 35 proveo u miru i silno se potrudio nadoknaditi sva odricanja iz vremena rata i ilegale, što mu je, čini se, pošlo za rukom.
Franjo Tuđman je pet godina bio u ratu, a pet u miru, pa su u tom smislu njihova iskustva u odnosima s umjetničkim svijetom neusporediva. Osim toga, Tuđman je bio znatno manje zainteresiran za estradu, on se više zanimao za sport. Prvi hrvatski predsjednik se dugo i postojano, u godinama svoje disidencije, družio s opernom divom Ružom Pospiš Baldani. Često ju je gledao u operi. Prijateljstvo s Baldani ostalo je jednako i kad je postao predsjednik, a Tuđman nije “šarao” kad je riječ o zabavi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:12
Slaven Letica (72), Tuđmanov savjetnik prvih godina predsjednikovanja, rekao nam je:
- Dok sam bio kod njega, nikad nitko nije pjevao u Visokoj ili Banskim dvorima. Kako je bio prijatelj s Ružom Pospiš Baldani i njezinom obitelji, znao je otići na operne predstave. Posebno je volio operu ‘Nikola Šubić Zrinski’ Ivana pl. Zajca. Od popularne glazbe volio je zagorske popevke, ali i dalmatinske klape. Visokopozicionirani član HDZ-a iz tih godina rekao nam je istu stvar.
- Predsjednik je, osobno, bio u prijateljskim, najboljim mogućim odnosima s Ružom Pospiš Baldani. Ona mu je bila prava i iskrena prijateljica te je s njom imao izvrsne odnose.
Operna diva Tuđmana naziva intimno i prijateljski “Francek”.
- Ja sam, recimo to javno, bila veliki prijatelj s Francekom, našim prvim predsjednikom. Upoznali smo se kad sam ja došla u Zagreb, 1965. ili 1966. Kad je on postao predsjednikom, mnogi su mi prigovarali što se družimo. Kad je bio u kućnom pritvoru 1971., on je poskrivećki dolazio na moje predstave. Skrivećki. Ja ne preokrećem kaput. Ja sam i danas prijateljica s Ankicom. Mesić je s Francekom dolazio 1990. kod nas u Lozicu, u Dubrovnik. Igrali su šah na našoj terasi. Kad se razišao s Francekom, mene je, isto tako, prekrižio. Kad je došao predsjednik Bush u Hrvatsku 2008., a znate, ja sam pjevala u Metropolitanu u New Yorku, pa u San Franciscu, Chicagu, New Orleansu, ja nisam bila pozvana da budem na svečanosti. Očito sam bila nepoželjna osoba - zaključila je rezignirano u jednom intervjuu Ruža Pospiš Baldani.
- Tuđman nije organizirao zabave - nastavlja naš izvor iz vrha HDZ-a. Volio je otići u Krapinu, i to je otprilike bilo to. Volio je domoljubne pjesme. U Ured nisu dolazile nikakve grupe ni pjevači. To nije bio njegov svijet, osim posebnog mjesta koji je u njegovom svijetu imala Ruža.
Gojko Šušak je pak volio desni i domoljubni spektar te s njima održavao kontakte, sa svima. Gojko također nije priređivao zabave, to nije tad bio običaj. I novac je u priču ušao kasnije. Tuđman je pjevače koristio samo na prvoj turneji po dijaspori. Bili su to Duško Lokin i Ivo Fabijan.
- Početkom devedesetih Đorđe i ja smo zaključili da bismo trebali napraviti domoljubni album. Bio je to ‘Donesi mi grudu zemlje Hrvatske’. Bilo je to prije rata. I danas kad to pjevam ljudi se ustaju i plaču pa možete misliti kako je bilo tad. A upravo zbog te pjesme je Franjo Tuđman izabrao mene i pokojnog Ivu Fabijana da pjevamo u kampanji. Mi smo bili njegovi prvi pjevači i nismo uzeli ni kune honorara - rekao je Duško Lokin portalu 100 posto. Prigodom Tuđmanova prvog posjeta hrvatskoj dijaspori u Clevelandu dogodila im se smiješna zgoda.
- Kontrola nas nije pustila da uđemo na stražnji izlaz, nego smo, takvi neugledni, ušli na glavni ulaz u dvoranu u kojoj je 1100 ljudi ručalo. Kad me ugledao, voditelj kluba me prepoznao, jer sam tamo već nastupao, i počeo mi pljeskati. Onda se cijela dvorana ustala i počela nam pljeskati! Nama je bilo užasno neugodno jer smo shvatili da su svi mislili da je ušao predsjednik Tuđman - ispričao je Lokin novinarima dodajući kako ga je Tuđman “obožavao iako nikad nije bio član stranke”.
- Posebno sam ponosan što sam sudjelovao u tome. Mi smo u svijetu skupljali novac za obranu Hrvatske. Naravno da mi je to godilo i bilo mi je drago, ali nikad nisam bio član HDZ-a. Nisam od njih nikad ništa ni tražio ni dobio. Mnogi su profitirali jer su im honorari porasli čim su se učlanili. Mogu s ponosom reći da smo Ivo Fabijan i ja pjevali dvije godine bez honorara, i nije mi zbog toga žao - rekao je Lokin. Ljubo Ćesić Rojs se sjeća da bi Gojko Šušak zapadao u posebna emotivna stanja kad bi čuo Ranka Bobana i “Ponosna moja je zemlja Hercegovina”.
- Pokojnome ministru je najdraža pjesma bila himna Herceg-Bosne. Kad bi se ona zapjevala, on bi se digao i pozvao suprugu Đurđu na ples. Suze bi mu ‘zafrcale’ u oku. A predsjednik Tuđman je volio ‘Zagorci smo mi Hrvati pravi’. Mislim da je za njega i skladana. Ministar pokojni je primao ljude iz estrade, ali više se i ne sjećam koga i kako, tad su bila druga vremena, bio je rat, tko će se svega sjećati... Zabavljali smo se rijetko, u večerima kad smo bili slobodni. Mi smo to smatrali himnom hrvatskog naroda u Herceg-Bosni - kaže Rojs.
Glumački velikan Boris Buzančić glumio je u filmovima koje je Tito volio, ali je odahnuo kad je Tuđman preuzeo vlast i kad je Hrvatska postala samostalna. Štoviše, postao je gradonačelnik Zagreba, a za tu ga je funkciju preporučila sjajna uloga poteštata u Smojinu “Velom mistu”.
- Slučajno se dogodilo da je Žarko Domljan, prvi predsjednik Hrvatskog sabora, bio muž moje kolegice iz HNK Ive Marjanović, i on se sjetio mene. Tad sam bio popularan u cijeloj Jugoslaviji, a kamoli ne u Zagrebu, i njima je palo na pamet da iskoriste taj moj status. Znali su kako dišem, da sam Hrvat, da nisam nikad bio u partiji i on mi je rekao da bi me Tuđman htio upoznati. Otišao sam u barake u Savskoj, a kad sam ulazio, odande je izlazio bivši šef Udbe u Bjelovaru Josip Manolić. On je bio među onima koji su moju mamu zatvorili i strpali u logor, gdje je umrla. I kad sam vidio da dolazi, pozelenio sam i umalo ga uhvatio za grkljan, ali je skočio moj prijatelj Zvonko Marković, koji je kao “protujugoslavenski element” odležao 12 godina robije. Smirivao me: ‘Borise, nemoj, on je sad sasvim drugi čovjek, kažem ti da uopće nije ono što je bio’. Manolić ni ne zna da sam ga htio zadaviti kad sam ga vidio - govorio je Buzančić. Na pitanje kako je prošao sastanak s Franjom Tuđmanom, rekao je:
- Ušao sam i rekli su mi: ‘Čuj, sad će uskoro doći Tuđman, a kako je on predsjednik, imamo običaj svi ustati kad on uđe’. Ja sam rekao: ‘Zašto se moramo ustati, pa ja njega ne poznajem’. Kažu oni da je takav običaj. Međutim, desilo se da su svi ustali, a Stipe Mesić i ja smo jedini ostali sjediti. Ali ja tad nisam znao o Stipi ništa, nisam ni o kome znao ništa, bio sam potpuno izvan politike. Nisam znao ni tko su ti ljudi niti me zanimalo. Tuđman nam je prišao, upoznali smo se i rekao mi je za ideju da budem gradonačelnik. Rekao sam mu: ‘Čujte, predsjedniče, meni je žao, ali to ne znam raditi. Prvo, ne volim administraciju i birokraciju, a drugo, zaista ne znam’. Odgovorio mi je da ni ne moram ništa znati, da ću za to imati stručne ljude, ali da moram biti ‘persona grata’, koja će biti glava toga. Tako sam pristao na to i onda su bili izbori.
Tereza Kesovija (81) je s Tuđmanom razmjenjivala pisma o Konavlima i Prevlaci. O njihovu odnosu će najveća hrvatska pjevačica kasnije reći kako nije bio osobito blizak.
– Tko može govoriti o prijateljstvu? Prije bismo mogli reći da me je bivši predsjednik Hrvatske rado viđao pokraj sebe. Davao mi je vrlo lijepe savjete, što nikad nisam krila. Nemojmo biti licemjeri! Nikad se nisam prijateljski družila s Tuđmanom, poštovala sam ga kao što poštujem svakog svojeg predsjednika jer je red da ga se poštuje. Ako se aludira na ono otvoreno pismo, to nije bio proizvod našeg prijateljstva, nego je to bila smišljena radnja kako bi narod povjerovao da je Prevlaka Hrvatska i da će uvijek ostati Hrvatska. Nisam ja pisala Tuđmanu, nego on meni. Zapravo, nije on meni pisao, nego je preko mene uputio svoj apel da će Prevlaka biti Hrvatska, ali je to rekao preko mene pišući: “Draga Tereza, hrvatski slavuju, ne brinite za naše i vaše Konavle...”. Što se tiče našeg prijateljstva, nekoliko puta smo se sreli i rekla sam mu: ‘Predsjedniče, dajte se češće smijte, tako ste zgodni’. Tri godine nakon tog otvorenog pisma, kad se slavio njegov rođendan u HNK, na domjenku me je dlanom lagano udario po licu i rekao: ‘Jesam li vam rekao da će Prevlaka biti naša’. No to je daleko od prijateljstva.
Krunoslav ‘Kićo’ Slabinac (75) u intervjuu za 100 posto otkrio je kako je Franju Tuđmana upoznao još dok je predsjednik bio mlad.
“Vraćao sam se iz Splita za Zagreb, išao sam sa svojeg prvog festivala. Sjeo sam u kupe i upoznao se s mladićem Franjom. Pričali smo cijelu noć do Zagreba o svemu, od ustaša i partizana, Jugoslavije, komunizma, ma sve sam mu rekao. U Zagrebu smo se rukovali, a on mi je rekao da sam inteligentan, ali ne baš razborit te da pazim kome što pričam. I tako je došla 1990., pozvali su me da pjevam, on još tad nije bio izabrani predsjednik. Dolazi taj Franjo Tuđman, a ja shvaćam da znam tog čovjeka - to je moj Franjo iz vlaka! Bilo mi je jako neugodno, a on me pozdravio sa smiješkom. Cijenio je što nisam mijenjao svoj stav kao neki, uvijek sam imao svoje mišljenje”, ispričao je Kićo. Jasenko Houra (59) također kaže da nije bio Tuđmanov mezimac.
- Čitao sam tad da sam miljenik Franje Tuđmana koji me prima kao englesku kraljicu, a ja sam čovjeka vidio samo nekoliko puta. O mojem privilegiranom statusu najbolje govori i to da valjda jedini ja od svih muzičara imam upisanu samo jednu godinu radnog staža.
Arsen i Gabi bili su omiljeni par i Titu i Tuđmanu. Antun Vrdoljak je Arsena stavio na listu Tuđmanovih političkih podržavatelja, ali to, napisao je Nenad Polimac, nije bila istina.
- U grupi glazbenika koji su izveli budnicu ‘Moja domovina’, on i Gaby bili su u središtu, a pomagao je i Rajku Dujmiću te Zrinku Tutiću oko uobličavanja teksta. Nitko nije više od njega uglazbio hrvatskih pjesnika, jedna od njih, ‘Odlazak’, na stihove Tina Ujevića, čak je postala i hit (naslova se možda ne sjećate, ali refren ‘tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem’ sigurno pamtite). Osim toga, njegova majka je ostala u ratom ugroženom Šibeniku. Bio je šokiran kad ju je jednom vidio na televiziji među pripadnicima UNPROFOR-a kako obilazi bombardirane zgrade. Bilo je važno imati ga na svojoj strani pa se tako na jednom prijamu predsjednik Franjo Tuđman prikrpio njemu i Gaby te ih nazvao svojim najdražim zagrebačkim parom (riječ ‘hrvatski’ delikatno je izbjegnuta). Kad je pročitao svoje ime među 500 javnih djelatnika koji podržavaju novu Tuđmanovu kandidaturu za najvišu državnu funkciju, bijesno je prigovorio prijatelju Antunu Vrdoljaku, visokopozicioniranom članu HDZ-a (dogurao je i do funkcije potpredsjednika države), no tad još nije znao da je tek jedan od uglednika koje nitko nije ni pitao žele li biti na toj listi. Ipak, nije htio izazivati, njegov album iz 1997. trebao se zvati ‘Ministarstvo straha’ po poznatom filmu Fritza Langa (i romanu Grahama Greena), ali je naposljetku - iz političkih obzira - ostalo samo ‘Ministarstvo’.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
15:21
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
