Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Voditelj klape Sveti Jakov, koji je ujedno i autor njihove najnovije pjesme, Frane Frleta, otkrio je kako je pjesma nastala te što mu je bilo najvažnije prenijeti kroz tekst i glazbu
Nova pjesma klape Sveti Jakov 'Tu u zemlji dide' govori o povratku korijenima, obitelji i mjestu koje čovjek nosi sa sobom bez obzira na to gdje ga život odvede. O pjesmi, ali i o tome kako danas izgleda život jedne klape i koliko je klapskoj glazbi teško pronaći svoje mjesto na suvremenoj glazbenoj sceni, razgovarali smo s Franom Frletom, voditeljem klape Sveti Jakov i autorom pjesme. Frleta nam je ispričao kako je nastala 'Tu u zemlji dide', što mu je bilo najvažnije prenijeti kroz tekst i glazbu, ali i koliko se danas promijenio odnos publike prema klapskoj pjesmi. Dotaknuo se i pitanja može li tradicija opstati bez prilagodbe novom vremenu te što je potrebno da jedna pjesma ostane relevantna i nakon što prođe trenutak njezine objave.
Je li 'Tu u zemlji dide' nastala iz jednog konkretnog trenutka ili se ideja gradila kroz dulje vrijeme? Što je bio onaj prvi okidač za nastanak pjesme?
Ta je pjesma sazrijevala nekoliko godina. Vjeko mi je dao taj tekst na koji sam, ako smijem biti iskren, u prvi mah samo odmahnuo rukom. Nisam bio dovoljno temeljit niti sam odmah postao svjestan o kakvom je tekstu riječ. Koristi riječi i motive poznatih pjesničkih konstrukcija, ali ih je Vjeko Alilović filigranski utkao u jednu prekrasnu, emotivnu, a opet nimalo banalnu priču. Nastojao sam i ja tako pristupiti glazbeno pa pjesma na prvo slušanje može djelovati jednostavnije, ali kad je malo analizirate, vidite da nije tako. S druge, emotivne strane, smatram da je upravo sada pravi trenutak da ova pjesma pronađe svoj put do slušatelja. Kroz posao kojim se bavim upoznao sam puno ljudi koji su otišli iz svog kraja i uvijek sam primjećivao koliko emocija u njima probudi jedna pjesma ili običan razgovor o domu. Shvatio sam da se o odlascima puno govori, ali vrlo malo o onome što čovjeka cijeli život vuče natrag. Htjeli smo napraviti pjesmu koja neće govoriti o nostalgiji kao tuzi, nego kao ljubavi koja nikada ne prestaje.
Postoji li stih ili dio melodije za koji ste već tijekom stvaranja osjetili da će posebno dirnuti publiku?
Iskreno, ne razmišljam na taj način. Nikad ne tražim dio koji će 'proći' kod publike. Ako mene nešto dirne dok stvaram, vjerujem da postoji šansa da će dirnuti i nekoga drugoga. Mislim da publika vrlo lako osjeti kad je emocija iskrena, a kad je napisana zato što bi trebala proizvesti emociju. To su dvije potpuno različite stvari. Zato prepuštam publici da sama pronađe svoj trenutak u pjesmi ili da jednostavno prigrli pjesmu u cijelosti.
Danas mnoge pjesme traju tek nekoliko mjeseci, a potom nestanu s glazbene scene. Mislite li da publika i dalje prepoznaje pjesme koje imaju iskrenu emociju i priču te mogu trajati godinama?
Vjerujem da prepoznaje, samo što danas treba više vremena. Nekada je bilo manje glazbe i pjesma je lakše pronalazila svoj put do ljudi. Danas živimo u vremenu goleme količine sadržaja i prirodno je da se kvaliteta teže probija kroz taj šum. Ali vrijeme je uvijek bilo najbolji kritičar. Ono na kraju odluči što ostaje, a što nestaje. Dobra pjesma možda neće postati hit preko noći, ali ako nosi iskrenu emociju, vjerujem da će pronaći svoj put.
Koliko Vam znači kada ljudi kažu da ih je 'Tu u zemlji dide' podsjetila na vlastitog dida, roditelje, djetinjstvo ili rodni kraj? Je li upravo to najveća nagrada za jednog autora?
To je zaista najveća moguća nagrada. Pjesma više nije moja onoga trenutka kad izađe među ljude. Tada postaje dio njihovih života i njihovih uspomena. Kad mi netko kaže da je kroz ovu pjesmu ponovno vidio svog dida, neku od predivnih slika iz stihova ili ponovno osjetio miris rodnog kraja, znam da je pjesma ispunila svoju svrhu. To se ne može mjeriti ni pregledima ni nagradama. Trenutak kada vam nakon koncerta priđe potpuno nepoznata osoba i kaže: 'Ganuli ste me', za mene je neprocjenjiv.
Klapska glazba posljednjih godina prolazi kroz razne promjene. Kako danas gledate na njezino mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni? Je li klapska pjesma i dalje dovoljno snažna da dopre do šire publike?
Mislim da jest. Danas više nemamo jedan dominantan glazbeni izričaj pa tako ni klapska glazba nije dominantna, ali to nikako ne znači da je izgubila svoju vrijednost. Dapače, postoji velik broj ljudi koji gotivi upravo taj glazbeni izričaj. Klapska glazba ima jedan bezvremenski temelj i mislim da je upravo to njezina najveća snaga. U odnosu na svoj izvorni oblik kroz godine je dorađivana, obrađivana i razvijana, ponekad možda i više nego što je trebalo, ali to nije narušilo njezin identitet. Rekao bih upravo suprotno, učvrstilo ga je. Klapska glazba ima golemu vrijednost i zato što su klapski pjevači najčešće obični ljudi koji svoj život oplemenjuju pjevanjem. Čuvanje tradicije nije mrtvo slovo na papiru niti samo činjenica da je UNESCO klapsko pjevanje stavio pod svoju zaštitu. Tradicija je živa i treba je hraniti kako bismo je očuvali. Rekao bih da klapa tu ne bi trebala imati većih problema, ali treba raditi.
Koliko je danas izazovno stvarati nove klapske pjesme? Treba li pratiti suvremene glazbene trendove ili je važnije ostati vjeran autentičnom klapskom izričaju?
Trendove treba poznavati, ali ne i slijepo pratiti. Oni prolaze, identitet ostaje. Mislim da je najveći izazov napisati novu pjesmu koja će zvučati prirodno, a ne kao pokušaj kopiranja nečega što je trenutačno popularno. Klapska glazba ima svoj glazbeni jezik i svoju estetiku. Ona se može razvijati, ali ne bi smjela izgubiti ono po čemu je prepoznatljiva. Tradicija je, kao što sam već rekao, živ materijal koji nam daje temelj na kojem možemo stvarati na potpuno suvremen način. Pitanje je samo pronaći pravi balans. A hoće li on uspjeti ili ne, na kraju uvijek presudi publika.
Što Vam je bio najveći izazov u stvaranju pjesme koja zvuči suvremeno, a pritom čuva emociju i duh dalmatinske pjesme?
Najteže je pronaći mjeru. Danas je vrlo lako otići u jednu krajnost i napraviti pjesmu koja zvuči potpuno starinski ili otići u drugu pa izgubiti identitet. Htio sam da aranžman bude suvremen, ali da ne odvlači pažnju od priče. Da glazba služi stihovima, a ne obrnuto. Mislim da je upravo u toj mjeri bio najveći izazov, a nadam se da smo u tome uspjeli.
Može li upravo ovakva autorska pjesma biti put kojim će klapska glazba privući i mlađe generacije slušatelja?
Volio bih da bude. Ne zato što mislim da mlade treba pod svaku cijenu privlačiti klapi, nego zato što vjerujem da mladi jednako traže iskrenost kao i starije generacije, samo toga možda nisu svjesni dok ne dođu u zrelije godine. Možda se razlikuju glazbeni ukusi, ali emocije su iste. Iskreno, ni ne razmišljamo previše o tome. Svi mi koji smo stvarali ovu pjesmu, od autora do izvođača, nismo se vodili time da ciljamo određenu skupinu slušatelja. Stvarali smo pjesmu koja će nas učiniti sretnima, a nadamo se da će to prepoznati i publika. Ne očekujemo da će tinejdžeri ovu pjesmu puštati na svojim Bluetooth zvučnicima jer to jednostavno nije taj glazbeni izričaj. Ali vjerujem da smo tematski i stilski ostavili dovoljno prostora da se svidi mnogima, pa i onima koji inače nisu ljubitelji popularne klapske glazbe.
Hoće li 'Tu u zemlji dide' ostati jedna lijepa priča ili je ona početak jednog novog autorskog smjera i glazbenog razdoblja klape Sveti Jakov?
Ona je zapravo nastavak. Iza nas je već nekoliko autorskih pjesama sličnog izričaja i polako gradimo svoj prepoznatljiv stil. Želja nam je stvarati repertoar koji će imati svoj identitet i ostaviti trag, a koliko će u tome uspjeti, neka odluči publika. Nije nam cilj proizvoditi pjesme bez razloga, nego stvarati glazbu koja će, kao i sve naše autorske pjesme dosad, nositi dio nas i imati svoju priču o tome zašto je nastala. Trudit ćemo se ostati vjerni tome. To što nas danas prepoznaju i izvan našeg voljenog Primorja svakako je novost i vjerujem da je u tom smislu ovo tek početak.
Što biste voljeli da publika ponese sa sobom nakon što posluša 'Tu u zemlji dide'? Postoji li emocija ili poruka koju ste željeli ostaviti u ovoj pjesmi?
Volio bih da se ljudi, barem na nekoliko minuta, sjete onoga što ih je oblikovalo. Da nazovu roditelje, posjete noniće, dida ili baku, vrate se u svoje mjesto ili jednostavno zastanu i osvijeste koliko vrijede ljudi koje imaju. Mislim da živimo u vremenu u kojem vrlo lako izgubimo fokus na ono najvažnije. Ako ova pjesma nekoga podsjeti da ljubav prema obitelji, domu i vlastitim korijenima nije nešto staromodno, nego temelj našeg identiteta, onda je ispunila svoju svrhu.
24sata © 2026
