Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Rituali se možda čine iracionalnima, ali stručnjaci ih smatraju oblikom psihološke zaštite. Oni sportašima stvaraju osjećaj kontrole i sigurnosti, smanjuju tjeskobu i pomažu da zadrže fokus
U svijetu vrhunskog sporta, gdje talent, taktika i godine napornog rada odlučuju o pobjednicima, mnogi se sportaši uzdaju i u praznovjerje. Od simbola sreće do neobičnih rutina, njihovi rituali postali su neodvojiv dio sportske svakodnevice i psihološki oslonac u trenutcima najvećeg pritiska.
Nogometaši prednjače u bizarnim navikama. Laurent Blanc redovito je ljubio ćelavu glavu vratara Fabiena Bartheza prije svake utakmice na Svjetskom prvenstvu 1998., a Kolo Touré inzistirao je da uvijek posljednji izlazi iz svlačionice, čak i ako zbog toga zakasni na teren. Gary Neville je, potpuno odjeven u dres, prije svake utakmice petnaest minuta sjedio na zahodskoj školjci i čitao program, dok je John Terry godinama parkirao na istome mjestu i koristio isti pisoar. Johan Cruyff je pak prije svakog dvoboja udario svog vratara po trbuhu i ispljunuo žvakaću gumu na protivničku polovicu terena.
Neki sportaši ritualima pristupaju kroz prehranu. Jamie Vardy, ključni čovjek Leicester Cityjeve senzacionalne titule 2016., večer prije utakmice pio je pola boce porta, a na dan susreta tri limenke energetskog pića. Robbie Gray točno tri sata i petnaest minuta prije početka utakmice jede dva sendviča s bananom i medom. Filippo Inzaghi, poznat po svojoj praznovjernosti, prije utakmice bi pojeo dječje kekse, ali bi uvijek ostavio dva u kutiji "kako bi zvijezde ostale poravnate".
Sretni predmeti često imaju gotovo magičnu važnost. Michael Jordan je ispod dresa Chicago Bullsa uvijek nosio kratke hlače sa Sveučilišta Sjeverna Karolina. Serena Williams igrala je u istim čarapama tijekom cijelog pobjedničkog niza, a Goran Ivanišević osvojio je Wimbledon s dvije majice i jednim parom "sretnih" čarapa koje je svakodnevno prao i ponovno nosio.
Rafael Nadal poznat je po ritualnom poravnavanju boca s vodom i rutini podešavanja odjeće prije svakog poena. Steve Waugh nikada nije izlazio na teren bez crvenog rupčića koji mu je poklonio djed, a Leighton Baines je na travnjak izlazio tek nakon što bi odvezao i ponovno zavezao kopačke.
Goran Ivanišević je legendarni Wimbledon 2001. proživio s nizom rituala koji su ušli u sportski folklor. Svakog je jutra s trenerom Marijom Tudorem gledao "Teletubbiese", pekao piletinu i parkirao automobil na istome mjestu. Kad mu je netko zauzeo parkirno mjesto, s Tudorem je pomaknuo automobil "na ruke". Uoči svakog meča koristio je isti pisoar, a protivniku je uvijek prepustio da prvi sjedne na klupu. Nikada nije stao na liniju pri izlasku na teren.
Njegove su dvije majice i jedan par čarapa postali dio sportske mitologije, dok su drugi tenisači dolazili s timovima fizioterapeuta i kuhara, Goran i Tudor sami su prolazili kroz najvažniji turnir karijere. Nakon pobjede u finalu protiv Patricka Raftera, Goran je u Draženovu dresu podignuo trofej i ušao u povijest.
I izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić njeguje rituale. Na dan utakmice ne telefonira, ne jede i ne razgovara ni s kim. Taj dan posvećuje molitvi i pripremi za susret.
- Dan utakmice uvijek mi je isti - kaže Dalić, koji je hrvatsku reprezentaciju vodio do srebra u Rusiji i bronce u Katru.
24sata © 2026
