Mateo Lisica, dinamovac, zbog mononukleoze neće igrati do kraja polusezone! Ova 'bolest poljupca' već je uništila karijere mnogih sportaša poput Marija Ančića i Robina Söderlinga
SVE O MONONUKLEOZI
Bolest koju ima Lisica imali su i Boban, Prpić... Ančić je zbog nje u suzama prekinuo karijeru!
Čitanje članka:
5
min
Krene s umorom, grloboljom i temperaturom. Zvuči kao obična prehlada, no može biti početak kraja jedne velike sportske karijere. Riječ je o mononukleozi, akutnoj infektivnoj bolesti poznatoj i kao "bolest poljupca", koja je uništila snove i zaustavila uspon brojnih hrvatskih i svjetskih sportskih zvijezda, a dijagnosticirana je dinamovcu Mateu Lisici (22), koji neće nastupiti do kraja polusezone za zagrebački klub.
Iako se većina ljudi oporavi bez većih posljedica, za profesionalce čije tijelo je njihov glavni alat, ova dijagnoza može značiti višemjesečnu, pa čak i trajnu stanku.
Što je 'bolest poljupca' i kako do zaraze?
Mononukleozu u najvećem broju slučajeva uzrokuje Epstein-Barr virus (EBV), a najčešće pogađa tinejdžere i mlade u dobi od 15 do 25 godina. Svoj popularni naziv duguje glavnom putu prijenosa, slini. Zbog toga se lako širi poljupcima, ali i kapljičnim putem (kihanjem, kašljanjem) te dijeljenjem čaša, boca ili pribora za jelo.
Inkubacija, odnosno vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma, traje od četiri do šest tjedana, što otežava praćenje izvora infekcije. Zanimljivo je da su kod male djece simptomi često vrlo blagi ili nepostojeći, dok kod mladih i odraslih mogu biti iznimno teški i dugotrajni.
Simptome je lako zamijeniti za gripu
Početak bolesti često nalikuje gripi ili jačoj grlobolji, zbog čega mnogi ni ne posumnjaju o čemu je riječ. Ipak, postoje znakovi koji je razlikuju od uobičajenih viroza. Najčešći simptomi mononukleoze su ekstreman umor i iscrpljenost i osjećaj slabosti koji traje tjednima, a ponekad i mjesecima.
Zatim visoka temperatura i groznica te jaka grlobolja, koja je često praćena natečenim krajnicima s bijelim naslagama. Posebno su izraženi natečeni limfni čvorovi na vratu, ispod pazuha i na preponama. Česte su i glavobolje te bolovi u mišićima, gubitak apetita, mučnina... A za sportaše najopasniji simptom su uvećana jetra i slezena.
Liječenje je isključivo simptomatsko jer specifičan lijek za virus ne postoji. Ključ oporavka leži u strogom mirovanju, unosu puno tekućine, zdravoj prehrani i korištenju lijekova za snižavanje temperature i ublažavanje bolova.
Zašto je za sportaše puno više od obične viroze?
Dok se većina ljudi vrati svakodnevnim obvezama unutar mjesec dana, za sportaše mononukleoza predstavlja ozbiljnu prijetnju. Glavni razlog je uvećanje slezene (splenomegalija), organa ključnog za imunološki sustav. Kod fizičkog napora, posebno u kontaktnim sportovima, postoji velik rizik od puknuća (rupture) slezene, što je hitno medicinsko stanje koje može biti i smrtonosno.
Zbog toga se sportašima preporučuje potpuno mirovanje i izbjegavanje bilo kakvih fizičkih aktivnosti najmanje šest do osam tjedana, a ponekad i znatno dulje. Prerani povratak treninzima može izazvati i druge teške komplikacije, poput miokarditisa (upale srčanog mišića) ili sindroma kroničnog umora koji onemogućuje postizanje vrhunskih rezultata. Strpljenje je ključno, a povratak sportu mora biti postupan i pod strogim liječničkim nadzorom.
Hrvatske zvijezde koje je pokosila opaka bolest
Nažalost, hrvatska sportska povijest puna je primjera karijera koje je ova bolest usporila ili prekinula. Najpoznatiji je slučaj tenisača Marija Ančića (41). "Super Mario" bio je na pragu svjetskog top 5, no mononukleoza mu je uništila karijeru. Nakon dijagnoze, uslijedili su i problemi sa srcem i štitnjačom, zbog čega se nikada nije uspio vratiti na razinu na kojoj je bio.
- Nisam bio svjestan u tom trenutku, prvo da se vratimo, moj način razmišljanja je da budem najbolji što mogu biti. Da težim tom savršenstvu, da težim pobjedi i tu sam ja bio nemilosrdan prema sebi u treninzima i to me guralo, to je bio moj nekakav cilj. Bio sam u Sydneyju na Olimpijskim igrama, kao najmlađi član reprezentacije, bio sam u Ateni, osvojio medalju i nekako sam uvijek zamišljao da na kraju karijere imam pet olimpijskih igara na kojima sam nastupao. To je bio nekakav moj "driver". Kada vam se sve to dogodilo, ja sam pristupio tomu sportski, okej, imamo problem i idemo ga riješiti. Ja sam od toga kad sam imao 23 godine i kad sam osam sati dnevno u treningu, mečevima, bilo tenisu ili kondicijskim treninzima, ja sam bio prisiljen ležati godinu dana u krevetu. Imao sam problema i sa štitnjačom i sa srcem - kazao je Ančić koji je u 27. godini prekinuo karijeru.
Rukometni reprezentativac Ivan Slišković (34) zbog mononukleoze je s terena izbivao čak godinu i pol dana. Posljednjih godina, bolest nije zaobišla ni "vatrene". Stoper Marin Pongračić (28) borio se s njom u ljeto 2021., dok je Nikola Vlašić (28) "prehodao" mononukleozu, što se odrazilo na njegov ogroman pad forme nakon Svjetskog prvenstva u Katru.
Ova teška bolest navila se i nad predsjednikom Dinama Zvonimirom Bobanom tijekom sezone 1995./96., ali se predanošću izliječio prilično brzo pa pomagao Milanu u osvajanju titule prvaka.
Ni najveći svjetski asovi nisu bili pošteđeni
Mononukleoza ne bira i pogađa i najveće sportaše svijeta. Legendarni tenisač Roger Federer prebolio ju je 2008. godine, no zahvaljujući strpljivom oporavku uspio se vratiti i nastaviti svoju nevjerojatnu karijeru. Bilo je to na Australian Openu 2008. godine. Osjećao se slabo, prerano se umarao i znao je da nešto nije u redu. No, i u takvom stanju, uspio je doći sve do polufinala gdje je izgubio od Novaka Đokovića.
Za dijagnozu je doznao nakon turnira, no imao je sreću da nije doživio Ančićevu i Soderlingovu sudbinu. Odnosno, svi mi smo imali tu sreću jer ne bismo uživali u igri jednog od najvećih ikad. Federer je imao blaže simptome, no morao je odmarati kako bi se tijelo rekuperiralo i stvorilo imunitet. Ipak, oporavio se nadljudski brzo.
- Osjećao sam se izvrsno u prosincu, dok se nisam razbolio. Sad mi je na pameti samo vratiti se. U posljednje vrijeme nisam trenirao i radio kako treba jer s mononukleozom treba biti oprezan - rekao je Federer za New York Times. Na njegovu sreću, simptomi se nisu vratili te je ubrzo ušao u legendu kao jedan od najvećih ikad.
Njegov kolega, Šveđanin Robin Söderling, nije bio te sreće.
Čovjek koji je jedini uz Đokovića i Zvereva pobijedio Rafaela Nadala na Roland Garrosu, morao je prekinuti karijeru na vrhuncu, kao četvrti igrač svijeta, upravo zbog komplikacija izazvanih mononukleozom.
- Triput sam se pokušavao vratiti na teren poslije mononukleoze i nisam uspio, što je ostavilo veliki trag na moju psihu. Prihvatio sam da se možda nikada neću vratiti i kada sam donio odluku da konačno stanem, bilo je teško, ali sam osjetio i olakšanje jer se više nisam morao boriti sa mislima kako ću se vratiti. Tada sam morao vidjeti što ću dalje sa svojim životom - prisjetio se bivši švedski tenisač.
Nakon pet godina osjećao se dobro, ali više nije bilo motiva za povratak.
- Bilo mi je potrebno pet godina da se vratim u stanje u kojem mogu trenirati kako hoću. Tada sam osjetio da je prekasno za povratak, nisam imao ni energije. Nije lako biti vrhunski sportaš - rekao je.
Nedavno je i olimpijska pobjednica u umjetničkom klizanju, Ruskinja Ana Ščerbakova, objavila da se bori s istom bolešću, a njezina daljnja karijera je pod velikim upitnikom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
