'Četiri godine nisam propustio utakmicu, skupljam dresove, a potres mi je posve uništio stan'

Je li najgori posao na svijetu biti rezervni golman Gorice?, pitamo Kristijana Kahlinu (28), čovjeka koji drži nevjerojatan rekord: branio je u 140 utakmica u HNL-u za redom.

Pokretanje videa...

01:20

Nogometaši Gorice slave pobjedu | Video: HNK Gorica

- Ha, to neka kažu moje pričuve. Iako s njima zaista imam odličan odnos, ne bih puštao nekome da brani ispred mene. Ma i kad se krajem prošle sezone više nismo ni za što borili, razgovarao sam sa svojim prijateljem Čovićem, koji je sad otišao u Koprivnicu, i složio se da bi bilo nepotrebno da prekidam svoj niz samo kako bi on dobio utakmicu ili dvije na golu. Bilo mi ga je žao što ne može dobiti šansu, da je situacija drugačija, možda bih i razgovarao s trenerom, ali i Čović mi je rekao da takav niz ostvaruju rijetki, jednom u životu, i da ga ne prekidam zbog njega - kaže nam Kahlina.

Prije Čovića, rezerva mu je bio Rumunj Branescu (26), koji je u Goricu došao iz Juventusove U23 momčadi. U šest mjeseci nije ni jednom branio, pa je otišao u litavski Žalgiris pa škotski Kilmarnock, a ljetos mu je istekao ugovor s Juventusom i nema klub.

- E, kad je on došao, odradio sam najvažniju utakmicu u karijeri, na Poljudu smo pobijedili 2-0. Da smo izgubili, u idućem bi kolu Branescu stao na gol. On je došao financijski neopterećen i nije imao pritisak kao ja i ostali dečki koji nismo nešto puno zaradili u karijeri. Savjetovao me dosta, bio mi je podrška, govorio mi: "Svaka čast, da sam ja ovako branio, za pola godine bih se prodao za milijun-dva eura, zato što dolazim iz Juventusa."

Četiri godine bez propuštene utakmice, pa kako ste uspjeli izdržati toliko dugo bez ijedne ozljede?

- Sve radim za prevenciju ozljeda: dodatne treninge jačanja mišića zglobova, u teretani radim na eksplozivnosti, koja pomaže u sprječavanju malih ozljeda... Postoje sitni problemi, pomaže što sam izvan duela, iako ozljede dolaze u trku, promjeni pravca... A svakako treba imati i sreće. Pa ja nisam nikad ni iščašio zglob. I ne opterećujem se ozljedom da sad idem lakše na treninzima ili izbjegavam duele, jer da o tome razmišljam, pao bih kvalitetom, a i tada bi vjerojatno ozljeda baš došla...

Zbog leđa nisam mogao ustati

Jeste li ikad treneru prešutjeli manje tegobe kako ne biste riskirali prekid niza?

- Ne, to nisam, a jednom sam imao puno sreće. Naime, leđa su me tako 'uhvatila' da tri dana nisam mogao ustati! Ali to se dogodilo tijekom reprezentativne stanke. Da se taj vikend igralo kolo, ne bih mogao braniti, no ovako sam vikend preležao i u utorak na treningu bio ko' nov.

Kahlina je do 140. utakmice u nizu došao u petak, a u pobjedi Gorice protiv Šibenika 3-2 obranio je penal Bulatu.

- Branim penale na osjećaj, ovisno o igraču, kako se postavi... Ne pratim ih posebno, a puno toga ovisi i o minuti, rezultatu... Inače dobro branim penale, ali eto, prošle sezone od četiri nisam skinuo ni jedan. U petak je to bio ključni dio utakmice, vodili smo 1-0... - priča Kahlina, koji je branio penale i Petkoviću, Puljiću, Toliću..., ali ne i majstoru Krstanoviću.

- Uh, on ih zaista izvodi jako dobro. Ali u bh. ligi je fulao četiri za redom, nije ni njemu nemoguće obraniti.

Gorica je vikend dočekala prva na tablici. Tri pobjede u tri kola.

- Krajem prošle sezone, kada je postalo nerealno očekivati da se plasiramo u Europu, zapravo smo počeli pripreme za ovu sezonu i te smo utakmice igrali kao pripremne. Lani smo gubili bodove protiv manjih suparnika, a sad nas ide i treba održati taj niz i protiv Lokomotive i Istre, koji su nam idući suparnici.

Stalno sam u top 3 HNL-a

Kahlina je u Gorici od rujna 2016.

- Livaković je najbolji golman lige, ne pamtim da je nešto pogriješio u dvije-tri utakmice za redom. A ja otkad sam u HNL-u, sam među najbolja dva-tri golmana lige. I ove sam sezone u svakoj utakmici imao neku ključnu obranu, a teško je držati konstantu. Pogotovo mlađima, koji se prodaju nakon odlično odrađenih pola sezone, poput Pandura ili Letice, a vani te nakon nekog kiksa brzo zamijene.

Kristijanu je, nakon par sezona na top razini, vrijeme za transfer. Kuha li se išta?

- Ne konkretno. Svi i u klubu znaju da bih volio napraviti taj iskorak, pogotovo otići van. Ne bih išao u neki od top četiri kluba HNL-a tek toliko, pogotovo da budem na klupi. Volio bih u top lige, da vidim gdje sam.

A u Hajduk? Špekulirala se mogućnost razmjene Kahlina za Nejašmića...

- Odgojen sam u obitelji da ne mrzim nikoga i premda sam Zagrepčanin i prošao sam Dinamovu školu i volio bih dobiti šansu u Dinamu, igrao bih i lovio trofeje i s Hajdukom, i s Rijekom, i s Osijekom. Kažem, nadam se Dinamu, ali ako mi netko drugi pruži šansu...

Pa dobro, je li vas Dinamo ikad pozvao?

- Bilo je priča prošloga ljeta, da je Livi otišao... Ali on je potpisao novi ugovor i otad ništa.

Osvojio Kutiju šibica: Na haklu nikad nisam golman

Kahlina je 2018. s momčadi Quattro Leones osvojio Kutiju šibica.

- Ako budem slobodan i ako mi klupski pravilnik to dopusti, dolazit ću igrati Kutiju i nakon što odem u inozemstvo. Ne igramo na turnirima okolo, ali na Kutiji s društvom obožavam igrati. Znate, igram dobro nogom jer sam kao dječak, a i kasnije braneći u 2. HNL, stalno haklao u kvartu, na betonu, na sasvim  male golove, bez golmana. Tako da sam u profesionalnom nogometu golman, a u haklu igrač. Zato imam bolju percepciju igre i tehniku.

U potresu u ožujku teško mu je oštećen stan u središtu Zagreba.

- Evo, dogovorio sam renovaciju, kreće idući tjedan i do prosinca bi trebalo biti gotovo. Sad sam se sa zaručnicom vratio k roditeljima u Dubravu, i moj brat živi s nama... Sreća je u nesreći što je potres došao taman prije nego što sam krenuo uređivati taj stan, da ga je razrušio svježe uređenog, šteta bi mi bila puno veća.

I dalje je u kontaktu s bivšim trenerom Sergejem Jakirovićem, koji je u subotu napustio klupu Maribora nakon debakla u Europi.

- I s njim i s njegovim stožerom ostali smo u jako dobrim odnosima. Čuli smo se i prije i poslije šokantnog ispadanja Maribora iz Europske lige (od Colerainea, amatera iz Sjeverne Irske, nap. a.), žao mi ga je, takve momčadi i bez trenera moraš proći. A Irci su me posebno iznenadili kod jedanaesteraca, očekivao sam da će se takva momčad u toj situaciji prepasti, a oni su penale pucali sjajno, kao da su oni favoriti.

A čuvate li i dalje Saidov dres, koji vam je bivši Hajdukov napadač dao nakon što vas je glavom udario na utakmici prije dvije godine?

- Ne, poklonio sam ga rodbini koja navija za Hajduk. Inače skupljam dresove, obožavam to, ali najmanje ih imam od Hajduka! A najviše sam ih dobio! No, kako Hajduk ima puno navijača, sve sam ih podijelio, zadržao sam samo onaj mog prijatelja Juranovića.

Skupljate samo one koje razmijenite nakon utakmica ili ih i kupujete i mijenjate s kolekcionarima?

- Neke sam nabavio od poznanika, ali većinu sam razmijenio na terenu. Od Malmöova u prijateljskoj utakmici, do onih u HNL-u. Imamo ih puno od naših top pet-šest klubova. Nažalost, igrači Istre, Varaždina, Slavena... i ne smiju ih razmjenjivati jer ih onda neće imati za iduću utakmicu! Ja ih klubu moram platiti, ali srećom, smijem ih mijenjati koliko želim.

Ima li neki posebno drag?

- Olmov, neposredno prije nego što je otišao iz Dinama. Imam i Livakovićev, Slugin, a od kad sam kao Dinamov klinac skupljao lopte uz teren, čuvam reprezentativni dres Ćorluke, Kranjčarovu trenirku, dres Babića, Pletikose... Baš me to oduvijek veselilo - zaključio je rekorder HNL-a Kristijan Kahlina.

Čiji dres također među kolekcionarima ima sve veću vrijednost...