Boysi zapalili 61 baklju: Ljudi će Jožu pamtiti po dobroti...

Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.

Pjesmu Dobriše Cesarića "Slap" izrecitirao je na kraju komemoracije za Josipa Kužea trener Mirko Bazić, koji je "s Jožom imao posebni odnos".

- Bio je igrač i trener koji je obožavao poeziju.  Bio je standardan kada sam bio trener Dinama.  Žao mi je što nije bio član one generacije 82. On je stasao baš s tom šampionskom generacijom. Sjećam se utakmice s Veležom 1974. godine, kada smo se borili za opstanak. Velež je bio favorit, mi se borili za opstanak, meni je to bila prva utakmica kao treneru Dinama, a najviše me hrabrio Kuže. Sjećam se i utakmica protiv Reala u Madridu i pobjede protiv velikog suparnika, sjajne igre Kužea i Miljkovića. Obojice više nema. Bilo je puno lijepih trenutaka u njegovoj karijeri, a sve je to praćeno skromno, takav je bio on.

Volio je poeziju, Baudleairea, Jesenjina, Dobrišu Cesarića, volio je nogomet i shvaćao ga kao poeziju.

Predsjednik kluba Mirko Barišić rekao je:

- Nikad nisam pomišljao da ću pričati na komemoraciji Josipa Kužea. Sudbina je tako htjela, bolest je uzela dragog Jožu. Imao sam čast s njim surađivati dok je bio i igrač i trener. Obrazovan, ne samo nogometno, uvijek nasmijan,  optimističan. Nastupio je za Dinamo 384 puta, a kao trener bio je prvak s Dinamom 2006. Nekoliko puta smo se rastajali i sastajali s njim, a Dinamo je njemu uvijek bio u mislima.

Zorislav Srebrić, direktor hrvatskih reprezentacija

- Nogometna škola Hitrec Kacijan utemeljena je 1967. To govorim zbog toga jer je u tu školu došao jedan neobičan mladić, Josip Kuže. Visok, mršav, nešto je nosio na leđima. On je nosio glazbeni instrument, bio je polaznik glazbene škole i kako je bilo malo vremena, morao je uskladiti vrijeme treninga s muziciranjem. Osjetilo se to kod njega i u posebnim  načinu komunikacije sa suigračima i trenerima.

Ubrzo je prošao kroz juniore i došao u seniore. Završio je pravni fakultet, trenerske škole, mi smo uvijek u njemu vidjeli nešto posebno. Bio je jedan od najelitnijih predstavnika škole Hitrec-Kacijan.

- Kuže je bio i trener, učitelj i odgajatelj.  To je taj mladić, koji je s violinom dolazio na  treninge u Dinamo. Laka ti zemlja, Josipe i počivaj u miru.

Vesna Kusin, zamjenica gradonačelnika za društvene djelatnosti.

- Teško je vjerovati da veliki igrač i borac, koji je ostavio veliki trag u Zagrebu više nije s nama. Ostat će zapamćen kao igrač i trener, kojem su navijači davali bezrezervnu podršku. On sve nas nije osvajao samo znanjem već i osobitim ljudskim vrlinama.

Na sprovodu skoro 2000 ljudi

Na Mirogoj je došlo skoro 2000 ljudi. Od poznatih ljudi iz nogometa došli su Eduardo, Modrić, Jelavić, Pranjić, Boban, Jurčević...

Kužea su ispratili uz Sinatrinu pjesmu 'My Way'. Nešto kasnije zasvirala je i od Harija Rončevića "Kada jednom ovom zafalim se tilu", a Bad Blue Boysi zapalili su 61 baklju aludirajući na Josipove godine. 

Ćiro je pustio suzu.

- Ne znam kada će netko od igrača ili trenera dobiti ovakvu počast, ujedinio je sportsku Hrvatsku i to najviše govori o njegovoj veličini. 

Etto je jednu sezonu igrao pod Kužeom.

- Bio mi je prvi trener kada sam došao u Dinamo, nikad poslije nisam igrao takav nogomet kao pod Kužeom, bilo je to nogometno savršenstvo. Vodili smo protiv Arsenala u Londonu 1-0. Bio je odličan stručnjak, svlačionica je zračila toplinom. 

Džemo Mustedanagić bio mu je najbolji prijatelj.

- Ljudi će ga pamtiti po skromnošću, dobroti kojom je privlačio sve oko sebe, a ljubav je bila obostrana.