Vušković, Nejašmić, Teklić, Čuić, Brnić... brojni su primjeri lutanja Hajduka u odgoju i promociji mladih igrača. Sustav ne postoji, a igrači su osuđeni na simpatije trenera koji se mijenjaju svakih par mjeseci...
KOLO SREĆE...
Dok god Hajduk luta, mladi će igrači uspijevati samo slučajno
Sudeći po ocjenama i odjecima derbija među navijačima Hajduka, jedan od najboljih pojedinaca u Maksimiru bio je Mario Vušković. Ne samo zbog postignutog gola, nego i zbog vrlo dobre i sigurne igre u obrani. Nadareni stoper Hajduka, koga mnogi uspoređuju s Igorom Tudorom na početku karijere, odavno je podcrtan u notesima scouta inozemnih klubova kao potencijalno interesantna akvizicija. Neke konkretne ponude sletjele su već na Poljud, no za sada se Hajduk nije odlučio na prodaju, što ne znači da neće, u prvom redu zbog financijskih problema koji ih pritišću.
Pokretanje videa...
00:38
Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić u više je navrata kazao kako će Vuškovića prodati samo u slučaju krajnje nužde jer je on Hajdukovo "obiteljsko srebro". A koliko je predsjednik u pravu, najbolje svjedoči podatak kako je Vušković doista "nasljeđe Hajduka", četvrta generacija, u Hajduku su odrastali i njegov pradjed Marko, i djed Mario, i otac Daniel, ali i mlađi brat Luka.
Vušković i Gvardiol bili su standardan par stopera U-19 reprezentacije, no dok je Dinamo svog dragulja pogurao do rekordnog transfera, na Vuškovićevom primjeru jako se dobro oslikava lutanje Hajduka, svaki novi trener ima svoje favorite i projekte, a one koje je njegov prethodnih promovirao, gura u stranu. I tako u krug.
Vušković je proigrao kod Tudora, no kad je Boro Primorac preuzeo momčad, Vušković je pao u drugi plan zbog procjene kako je slab u prekidima, koji su bili rak-rana Hajduka. I gle čuda, dolaskom Tramezzanija Hajduk više nema problem s prekidima, a nema ni Vušković. Nakon što su ga u Šibeniku milimetri dijelili od gola glavom nakon kornera, zabio je nakon prekida u Maksimiru. I nije Vušković jedini mladi talentirani igrač koga Hajduk ne zna do kraja materijalizirati.
Što onda reći o Toniju Tekliću koji je u prošloj sezoni odigrao 13 utakmica, ali u svih 13 je ulazio s klupe, i to u samoj završnici utakmica. Čak i nakon što je zabio gol za remi na Rujevici, njegov status nije se mijenjao, a kako ni kod Tudora nije mogao do prilike, otišao je na posudbu u Varaždin. Toplak je bio oduševljen njegovim igrama, Teklić se vratio u život, a ozljeda ga je spriječila da igra još i više.
No po povratku u Hajduk opet je pao u drugi plan, što je začudilo i sportskog direktora Nikoličiusa koji je najavio bolje dane za veznjaka uspoređivanog s Deanom Računicom. U prvom susretu koji je započeo od prve minute Teklić je zabio gol i donio pobjedu Hajduku na otvaranju proljetnog dijela sezone u Šibeniku, no u derbiju je ostao na klupi od prve do zadnje minute!?
A što tek reći o Darku Nejašmiću, koji je kod Burića bio jedan od najboljih i najstandardnijih igrača i odigrao 11 prvenstvenih susreta u punoj minutaži u nizu. Hajduk je za njega prošle zime odbio ponudu od 3.5 milijuna eura, da bi dolaskom Igora Tudora bez objašnjenja završio na klupi i prosjedio gotovo cijelu polusezonu. Svjetlo na kraju tunela ukazalo mu se nakon Tudorovog i Vukasovog odlaska, Boro Primorac davao mu je određenu minutažu i priliku, no kod Tramezzanija je Nejašmić opet van kombinacija.
Od jednog od najboljih igrača i standardnog U-21 reprezentativca, koga je Hajduk mogao transferirati u inozemstvo, Nejašmić je u godinu dana pretvoren u igrača za klupu, a cijena mu je na tržištu prepolovljena. Nije ni čudo da je nakon svih šokova potpuno van forme...
Sječa li se još tko Marija Čuića, koji je prije samo šest mjeseci zabio dva gola Dinamu na Maksimiru i riješio derbi, Ivana Brnića koji je kod Tudora proigrao i nakon toga više nije bio u kombinacijama, Stipe Radića koji je na ledu od kad je odbio produžiti ugovor, Leona Krekovića koji je potpuno nestao sa scene, Ivana Delića, Michele Šege, Jakova Blagaića....
Svi su ti momci nesporno talentirani, ali nitko od njih nije dobio priliku u kontinuitetu pokazati je li igrač za Hajduk ili ne. Porazno je da Hajdukova struka bježi od odgovornosti i nema hrabrosti procijeniti je li neki igrač za Hajduk ili nije. Umjesto jasne procjene iza koje će stajati imenom i prezimenom, oni šalju igrače od 21-22 godine na posudbe!? Nisu sigurni u njihove mogućnosti i kvalitetu, a boje se pogrešne procjene...
Iako je životno ovisan o razvoju i prodaji vlastitih mladih igrača, Hajduk ne čini baš ništa da im osigura pravilan i stabilan razvoj, da im pomogne prebroditi problem prelaska u seniore. Na koncu su ti mladi igrač bez ikakve podrške kluba i ovise samo o naklonosti trenera prve momčadi, koji se mijenjaju svako par mjeseci i sa sobom dovode po nekoliko "pojačanja". Umjesto da mladi igrači dobivaju prilike u kontinuitetu, da im se pomogne u razvoju, oni svoje najbolje godine provedu na klupi, gledajući kako skupo plaćeni igrači dovedeni tko zna odakle osvajaju peta mjesta...
"Kolo od sreće uokoli, vrteći se ne pristaje, tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje" napisao je Ivan Gundulić još u 16 stoljeću, a stihovi ovog slavnog Dubrovčanina možda i najbolje opisuju Hajdukovu strategiju razvoja mladih igrača. Danas jesi, sutra nisi, ili tko zna gdje si...
I ne samo domaćih, sličan proces prošli su i mladi reprezentativci David Čolina i Ivan Dolček, a Marin Jakoliš je poseban zanimljiv slučaj. U sezonu i pol upisao je 37 nastupa te opisao puni krug na terenu. Kako bi se mijenjao koji trener, nalazio bi mu novo mjesto. Damir Burić doveo ga je kao desno krilo, kod Tudora je bio lijevi, kod Vukasa i Primorca desni bek, da bi ga Tramezzani sada vratio u napad, ali na lijevo krilo. Da je Messi poludio bi i izgubio samopouzdanje...
Hajdukovim navijačima, već napola ludim od silnih zaokreta, ostaje tek nada da će nakon dugog niza godina lutanja Hajdukovo "kolo sreće" napokon stati, da će struka napokon početi davati jasne procjene kvalitete perspektive pojedinih mladih igrača - tko je za Hajduk, a tko nije. I da će, na koncu, oni koji su ocijenjeni kao perspektiva dobivati u kontinuitetu prilike da to i dokažu. Sve drugo nema nikakvog smisla, i dok god je tako, dok nema plana i sustava, igrači mogu uspijevati samo slučajno.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
