Za mene postoji samo jedna zastava i ja sam čovjek od riječi, praktički je sve što smo čuli od bivšeg izbornika hrvatske rukometne reprezentacije i proslavljenog reprezentativca Slavka Goluže (48)
ANKETA: SLAVKO NAKON LINE?
Goluža: Tunis? Ja sam od riječi, postoji mi samo jedna zastava
Tunižani žele dovesti Slavka Golužu (48) za novog izbornika reprezentacije, tvrde mediji iz te afričke države. A bivši hrvatski rukometni reprezentativac i izbornik nam kaže: nemojte to uzeti zdravo za gotovo. Goluža je u Tatranu iz Prešova, s kojim je od 2017. dva puta osvojio prvenstvo i Kup te je ove godine proglašen najboljim trenerom u Slovačkoj.
- Vidio sam i ja te članke, ali nemam vam za sada što za reći. Mislim da svi znaju kako ja razmišljam i da moji rezultati puno toga govore. Za mene postoji samo jedna zastava i čovjek sam od riječi - rekao nam je naš najtrofejniji sportaš i, nakon Červara, najtrofejniji rukometni trener.
POGLEDAJTE VIDEO: Doček "kauboja" nakon europskog srebra 2020.
Pokretanje videa...
00:33
Naravno, jasno je da Goluža aludira na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio tri medalje, davao sve od sebe (vidljivo je to i u polufinalu iz Portugala 2003.), ali je osim toga trpio i velik pritisak.
Bio je izbornik
Bio je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije od 2010. do 2015. godine. Kao izbornik je u nepunih godinu dana osvojio tri brončane medalje s hrvatskom rukometnom reprezentacijom na tri najveća svjetska rukometna natjecanja: Europskom prvenstvu u Srbiji 2012., Olimpijskim igrama u Londonu 2012. te na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013., a 2011., 2012. i 2013. proglašen je hrvatskim rukometnim trenerom godine.
Balić otišao
U Španjolsku nije poveo Ivana Balića, Mozarta hrvatskog rukometa i to su mu mnogi zamjerili. Ipak, Ivano je, barem u javnosti, korektno govorio o tadašnjem izborniku i njegovim uspjesima.
- On je izbornik i on odgovara za rezultat. Odlučio je da me neće pozvati i to je u redu. Nema što. Konačno, donio je broncu. Da je bio Ivano, možda bi bilo i zlato, ali možda bismo ispali i u skupini. Tko zna. Vratili smo se s medaljom, to je uvijek važno - rekao je u jednom od tadašnjih intervjua karizmatični srednji bek.
Dao neopozivu ostavku
No nije mu izbornički mandat prošao mirno. Dapače, mnogi su ga pritiskali i zamjerali mu što nije uspio napraviti prave rezultate s momčadi, pozvati neke druge igrače i slično. Po povratku sa Svjetskoga rukometnoga prvenstva u Kataru, 6. veljače 2015. Goluža je dao neopozivu ostavku na mjesto izbornika, a naslijedio ga Željko Babić.
- Nakon gotovo pet godina provedenih na čelu hrvatske rukometne reprezentacije odlučio sam podnijeti neopozivu ostavku na mjesto izbornika. Moja je odluka plod temeljitog promišljanja o događajima na Svjetskom prvenstva u Kataru te razgovora s čelništvom saveza. Posao izbornika radio sam predano, profesionalno i savjesno i pritom ostvario ciljeve koje smo postavili zajedno sa savezom, a to su kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. - kazao je Goluža pa dodao:
- Očito nisam opravdao očekivanja hrvatske javnosti te ostavkom želim odagnati svaki pritisak kojim se opterećuje Hrvatski rukometni savez, moji i naši igrači, ali ponajviše moja obitelj koja sve ovo vrlo teško proživljava. Kao i do sada, uživam podršku čelništva saveza, no ova količina javne kritike prevelik je teret za mene osobno, moju obitelj, a vjerujem i savez i igrače, i prema tome je moja ostavka neopoziva.
Zagreb prepustio Dvoršeku
Podsjetimo, u tom je razdoblju vodio i RK Zagreb, ali 2013. je tu poziciju prepustio Borisu Dvoršeku i u potpunosti se posvetio reprezentaciji. Kao igrač Goluža je bio vođa momčadi, a u hrvatskoj reprezentaciji bio je od njezinih najslavnijih trenutaka. Igrao je za Metković i Zagreb, mađarski Veszprem, njemački Tus Nettelstedt Lübbecke, te francuski PSG. Sa zagrebašima je devet puta osvajao nacionalno prvenstvo i Kup, osvojio je Kup europskih prvaka 1992. i 1993. godine, i IHF superkup 1992.
S Metkovićem je osvojio onaj legendarni EHF kup 2000., a potom i Kup Hrvatske iduće dvije godine za redom. Prvu medalju s reprezentacijom na velikim natjecanjima osvojio je na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. Bila je brončana. Nastupao je na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i Ateni 2004. te je oba puta osvojio zlatnu medalju, a 2003. je iz Portugala došao s kolajnom oko vrata istoga sjaja, a dvije godine kasnije je baš u Tunis osvojio srebrnu medalju.
Osvojio je i zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Tunis 2001., te u francuskom Languedoc-Roussillon 1993. Proglašen je rukometašem godine 2001. i član je ekipe godine: 1992., 1993., 1996. i 2003. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", 1996. i 2004. kao član hrvatske rukometne reprezentacije, a 2008. godine izabran je za dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora.
Bez dlake na jeziku, bio je uvijek zanimljiv medijima. Mnogi su mu zamjerali odrješitost, ali teško da se bez nje može voditi reprezentacija prepuna kvalitetnih individua, nabijenih testosterona i najboljih svjetskih rukometaša. Sada, kada još tražimo onu sigurnu sliku hrvatske reprezentacije i kada je najavljen odlazak Line Červara nakon Olimpijskih igara u Tokiju, možda je baš 'odrješitost' ono što hrvatskom rukometu treba. Istini za volju, nečiji stav možemo voljeti ili ne, ali u sportu se na kraju broje rezultati, a Slavko Goluža ih, ukratko - ima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
