Zavlačili su Banića mjesec dana, a on otišao u Sarajevo. Nemaju plan za Silića... Svi sve boje procjene, a samim tim i odgovornosti
Sport
Komentari 19
Zavlačili su Banića mjesec dana, a on otišao u Sarajevo. Nemaju plan za Silića... Svi sve boje procjene, a samim tim i odgovornosti
Tko će u sljedećoj sezoni biti Hajdukova 'jedinica'? Ako je suditi prema napisima u medijima, za mjesto među vratnicama bore se Lovro Majkić, Ivica Ivušić i Ivan Banić. Da se malo našalimo... Nijedan (još) nije u Hajduku, a povezuju ih sa splitskim klubom. Razočarani Banić, kojeg je Hajduk zvao pa se iz pregovora povukao, ide u Sarajevo.
POGLEDAJTE VIDEO: Hajduk počeo pripreme
Pokretanje videa...
01:34
Zašto Lovro, a ne Lovre, zašto Ivan ili Ivica, a ne Ivan ili Toni? Konkretnog odgovora nema, a ne zna se ni tko bi ga trebao dati. Kalinić odlazi razočaran i bez pozdrava iako je u godinama kad može još puno toga dati, Lučića su prekrižili nakon nekoliko kardinalnih pogrešaka u drugom dijelu protekle sezone i nejasno je što Hajduk s njim uopće namjerava...
Pogotovo je nejasno što je sa Silićem, koji je mlad, kvalitetan i moderan golman s potencijalom da se razvije u ono što Hajduku dugoročno treba. Zašto je tome tako, zašto je Hajduk u potrazi za golmanom, i o tome još javno govore na službenoj press konferenciji!?
Problem golmana je zoran prikaz Hajdukovih lutanja u zadnjih desetak godina, klasična priča zanemarivanja vlastitih mladih igrača koji su ponikli u akademiji i koji su morali otići trbuhom za kruhom i dokazivati se u nekim drugim sredinama, jer na Poljudu nisu mogli do prilike.
Da odmah bude jasno, Hajduk nikad nije imao problem s golmanima, dapače, dobrim su dijelom upravo golmani Hajduka bili okosnica kluba i reprezentacije, u nekim trenutcima su i sva trojica 'vatrenih' golmana bili upravo oni koji su ponikli u Hajduku, recimo Stipe Pletikosa, Danijel Subašić i Lovre Kalinić.
Kao njihov prirodni nasljednik nametao se Ivo Grbić, uz njega i Karlo Letica..., i svi su oni bili sličnih karakteristika, visoki, duge ruke, odlična vratarska tehnika... Samo im je trebalo osigurati priliku i 'protočnost' kroz prvu momčad. Ono, da jedan ne koči drugoga, da se onaj ispred na vrijeme proda i donese klubu zaradu, a onda otvori mjesto sljedećem koji dolazi.
U zlatna vremena s golmanima su na Poljudu radili pokojni Tonći Gabrić i Zoran Varvodić, pa je Hajduk Lovru Kalinića prodao za rekordnih 3,1 milijun eura u Gent, Karla Leticu za tri milijuna eura u Club Brugge, Ivo Grbić je vrhunac dosegao transferom u Atletico Madrid (iz Lokomotive, nap. ur.) i reprezentaciju...
Pletikosa je bio najbolji golman Rusije, Subašić Francuske, Kalinić Belgije, Letica Švicarske, Stipica Poljske... No sve to nije bilo dovoljno da se zadrži prepoznatljiva golmanska škola koju je utemeljio legendarni Vladimir Beara. I to s objašnjenjem da nogometna igra evoluira i da Hajduku trebaju drugačiji golmani, pa se krenulo u kupovine.
Umjesto da se rad u školi prilagodi novim zahtjevima ako već postoje, i da se odgajaju moderniji golmani, Hajduk je krenuo kupovati, Posavca, Lučića.., a kako se čini, to namjerava čini i dalje.
- Meni je to nevjerojatno, a još mi je nevjerojatnije da to nitko ne vidi i ne reagira. Da mladi, talentirani golmani odlaze i dokazuju se okolo, a Hajduk kupuje golmane - čudi se i Vladimir Balić, koji je i sam radio u Hajdukovoj akademiji i dobro je upoznat s kvalitetama mladih golmana.
U međuvremenu su se negdje po putu pogubili i Matijaš i Perić, nakon njih i Sentić koji je trebao biti 'taj' ali nije bilo strpljenja, pa Silić, koji se zaobilaznim putem ipak vratio na Poljud, pa Buljan koji je otišao bez odštete iako je branio Ligu prvaka mladih...
I ne, nije problem ako su nekog golmana ocijenili nedovoljno kvalitetnim za Hajduk pa je dobio slobodne papire ili raskid ugovora, problem je što se takve odluke donose prekasno, nakon što golman odradi sezonu-dvije s prvom momčadi, umjesto da se otvori prilika nekome perspektivnijem koji dolazi. U Hajduku je uvijek bila stvar procjene i odgovornosti, ali i povjerenja.
Procjene su se bojali upravo zbog odgovornosti i zato su išli linijom manjeg otpora, a povjerenje svima kronično nedostaje. Jer ako stanu iza nekoga, to je onda i odgovornost... Uvijek je lakše staviti na gol Posavca ili Lučića nego stati iza Grbića, Letice, Sentića, Silića...
Ali onda se postavlja pitanje kako je moguće da se klub koji je odgojio reprezentativne golmane poput Runje, Pletikose, Subašića, Kalinića, Grbića, Letice..., doveo u situaciju da mora kupovati golmana!?
- Razlika između golmana i vrhunskog golmana nije samo u kvaliteti, nego i u iskustvu i prilici - kazao nam je jednom zgodom Ivan Katalinić, legendarni golman Hajdukove zlatne generacije i trofejni trener.
Rijetko koji mladi golman na Poljudu dobije priliku, uz opravdanje kako se Hajduk bori za trofeje i nema ni strpljenja ni vremena čekati, ide se linijom manjeg otpora, preskaču se stepenice i traži instant iskustvo. I zanemaruje struka!
Uzmimo za primjer aktualni trenutak, tko bi to danas trebao odlučiti je li Silić dovoljno kvalitetan da mu se ukaže povjerenje i osigura prilika i podrška ili treba kupiti 'baniće', 'majkiće', 'ivušiće'... Sportski direktor Francois Vitali? On nema ta znanja. Prošlogodišnji trener golmana Roberto Perrone? On je otišao s Gattusom. Pomoćnik Darko Franić? On nema tu snagu i autoritet. Gonzalo Garcia? On je tek stigao...
Kadrovska politika mladih igrača mora se voditi stručno i pažljivo, u protivnom se dogodi ovo što se Hajduku događa s golmanima. Nekad su bili perjanica, odgajali vrhunske golmane za klub i reprezentaciju, sada traže rješenja na tržištu...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+