Josip je pokazao da je borac bez mane. Obitelj i vjera najveća su mu snaga u životnoj utakmici

Bolest, nažalost, ne bira i ne pita. Hrvatski rukometaš Josip Šarac (28) ušao je u najveću životnu bitku. Rukometni svijet ujedinio se u porukama podrške, počevši od njegova kluba, mađarske Tatabánye, odnosno bivšega kluba, njemačkoga Göppingena. Borac kakav jest, izborio se više puta s ozljedama i bolestima te vratio svaki put rukometnom terenu. Svi su uvjereni da će tako biti i ovaj put.

Još od početaka u Izviđaču, svi su vidjeli da će biti nešto od nekog "malog". Celje je prepoznalo taj paket, ali dogodila se mononukleoza, zbog koje je pauzirao osam mjeseci. Nesreća nikad ne dolazi sama, pa je u prvoj povratničkoj utakmici potrgao prednje križne i kolateralne ligamente te oba meniskusa. No nije potonuo, vratio se i zaslužio transfer u Bundesligu.

STIGLA MU PODRŠKA Šok iz Njemačke: Srebrni Josip Šarac bori se s teškom bolešću

Zadnjih godina u statusu je povremenog reprezentativca, ali bio je dio momčadi koja je 2020. godine igrala finale Europskog prvenstva i zadnji put na Olimpijskim igrama u Parizu. Kad ga je reprezentacija trebala, uvijek je bio tu. Apsolutni borac bez mane, borac koji preskače sve prepreke, na terenu i izvan.

Njegovi u Ljubuškom opisat će ga kao mirnog, pristojnoj i pristupačnog sportaša i čovjeka. Vrijednosti njegove obitelji oblikovali su i njega, skromnošću, vjerom, radom. Obitelj, supruga i dijete, najveća su mu podrška i motivacija, a snagu crpi i iz vjere, koja ima posebno mjesto i za koju je često govorio da mu pomaže u teškim trenucima, kakav je pred njim. Stoga, svi su uvjereni da će nadigrati i ovaj.