Kad bratu Anti pukne vilica, uskače dobri stari Andrija...

Trebalo je povući da nastavimo pozitivan niz. Najvažnija je pobjeda, skromno je rekao Andrija Žižić nakon što je protiv rumunjske Energije zabio 23 koša.

U Ciboni je ljetos bio zamišljen kao treći centar, osigurač u slučaju ozljeda. A posljednje dvije utakmice u prosjeku je igrao skoro 30 minuta. Novi trener, Damir Mulaomerović, bivši suigrač iz reprezentacije i Olympiacosa, neograničeno mu vjeruje.

- Ne sjećam se kad sam zadnji put ovoliko zabio niti sam očekivao da ću ovoliko igrati - nasmijao se 35-godišnji Omišanin, koji je veliku ulogu dobio zbog ozljede 17 godina mlađeg brata i zbog promjene trenera.

- Nije lako zbog kondicije, ali igram na iskustvo, ne trošim se tamo gdje ne trebam - objasnio je stariji Žiža.

Mlađi se još oporavlja od slomljene vilice, ali uskoro se vraća.

- Fizički je spreman, individualno je radio, vratit će se još bolji. Samo tjedan dana je morao mirovati, poslije ga je samo trebalo čuvati od kontakta. Morao je paziti na hranu, jesti samo kašasto, a to je mlado i veliko tijelo i teško je time nadoknaditi sve što on mora pojesti - rekao je Andrija, koji živi u istoj zgradi kao Ante, a i roditelji su u blizini.

- Naravno, pazimo jedan na drugoga 500 posto, uskačem kad god ga treba negdje prevesti ili bilo što učiniti...

Uskoro će opet u ulogu trećeg centra, kad se Ante vrati, a Ivica Zubac, također oporavljenik, fizički uđe u formu.

- Ni sami nisu svjesni kolika su kvaliteta. Centri obično kasno sazrijevaju, a oni su daleko ispred svog vremena.