'Radije bih prosio pred zagrebačkom katedralom nego igrao za Zvezdu ', navodno je rekao Stjepan Lamza nakon što je potpisao za Dinamo u koji je došao iz mariborskog Branika
VOLJENI ŠTEF
Miljenik navijača i čovjek od anegdota: Preko Barce, Zvezde i katedrale do 'a s kim igramo?'
Joj, znate kaj će mi zauvijek ostati u glavi oko Štefa Lamze? Igrali smo u Zagrebu utakmicu protiv Hamburga, svi smo bili već dan ranije u karanteni na stadionu. Ne znam zašto tada nismo bili u nekom hotelu, sjećam se da smo bili baš na stadionu. I mi tak, dva dana pričamo o toj velikoj tekmi, a onda dođe Štef i na sam dan utakmice me onak trkne i pita 'A s kim mi to danas igramo?'. Mi smo svi popadali na guzice, suze su nam išle od smijeha, evo i dan danas se sjetim te anegdote, prisjetio se Branko Gračanin nakon što smo ga zatekli s viješću kako je preminuo legendarni Stjepan Lamza.
Nakon što je duže vrijeme imao zdravstvenih problema, u 82. godini preminuo je miljenik navijača i po mnogima najbolji nogometaš u povijesti Dinama, legendarni Štef kojeg će se sjećati generacije i generacije. Iako ga mnogi od nas nisu imali prilike gledati, zasigurno su čuli mnoge priče, anegdote u kojima je upravo Lamza bio u glavnoj ulozi.
- Ipak sam najbolju utakmicu odigrao na Nou Campu, protiv Barcelone. U Zagrebu je bilo 1-1, a u Barceloni smo izgubili 4-3. U Barceloni, pred 80.000 gledatelja, vodili smo 2-0, golove smo zabili Vlatko Marković i ja. Nakon te utakmice Barcelona me htjela angažirati, ali ja sam to saznao puno kasnije. Bori Jovanoviću to je ispričao poznati španjolski tenisač Orantes. Znao je za to i Otto Hofmann, ali je zatajio. No, kako još nisam bio u vojsci, imao sam tek 20 godina, nije bilo šanse, nogometni zakoni su bili strogi. Ali, ta utakmica mi je draga jer sam nadigrao Suareza, Kocsisa, Hidgekutija, Czibora, Kubalu i Ramalesa, koji su u to vrijeme bili nogometna božanstva. Bio je to “wunder-team”, koji nije 127 utakmica izgubio, a mi vodimo 2-0. U drugom poluvremenu smo ih izigrali Matuš, Čonč i ja, sami smo bili pred Ramalesom, ali nismo zabili i - izgubili - prisjetio se svojevremeno u intervjuu.
A veliki Tomislav Židak spominjao je kako je Lamza uopće potpisao za Dinamo jer je uprava 'modrih', na čelu s Ottom Hofmannom i Predragom Naletilićem, znala da ga vreba i Crvena zvezda pa su ga svojevremeno i skrivali po Zagrebu te potpisali s njim ugovor u kavani Dubrovnik, a tad je izjavom 'kupio' mnoga srca navijača.
- Radije bih prosio pred zagrebačkom katedralom nego igrao za Zvezdu - rekao je Štef.
A ona koja je mnogima najpoznatija je definitivno ona nakon što je odigrao maestralan susret protiv Eintrachta kad je Dinamo s 4-0 stigao zaostatak od 3-0 nakon prve utakmice polufinala Kupa velesajamskih gradova. Karijeru u silnom igračkom usponu prekinula je ozljeda zbog nesretnog pada baš njegove kolosalne igre protiv Eintrachta. Bilo je to u Vili Rebar.
- Dečki su bili u vili i gledali snimku utakmice protiv Eintrachta. Ja sam krenuo u grad, no u jednom trenutku nešto je u meni puknulo i rekao sam šoferu da me odveze kod dečkiju. Uzeo sam bocu ruma i s Marijanom Brnčićem krenuo u sobu. Brna je otišao, a ja sam ostao. Kažu da sam popio više od litre. A u takvim situacijama sam imao naviku da ne idem spavati, jednostavno mi se nije spavalo. I ne bi to bio problem da netko nije zaključao vrata, nisam mogao izaći - prisjetio se svojevremeno Lamza pa zaključio:
- Lupao sam, zvao sam suigrače, no nitko me nije čuo. Došao sam do vrata i pokušavao otvoriti, dozivao sam, ali nije bilo odjeka. Nisam mogao nigdje i otišao sam na balkon, pao, ali srećom, na stol. Da sam pao na beton, tko zna kaj bi bilo. Nisam živio sportski, pušio sam po 3-4 kutije na dan, znao sam i popiti. A volio sam igrati bez obzira na to sve što mi se događalo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
