Mjesto na golu hrvatske nogometne reprezentacije jedna je od rijetkih pozicija oko koje nema upitnika. Tako je oduvijek, zna se tko brani, a tko ga nasljeđuje, i nema negodovanja, nema zavist...
'Dalić je izbornik-prijatelj, a ja dobro znam gdje mi je mjesto'
Kad je Lovre Kalinić u zimu prošle godine odlazio iz Hajduka, otišao je kao najbolji golman HNL-a, a u godinu i pol u Belgiji proglašen je najboljim golmanom lige, potom i golmanom godine, najboljim igračem Genta, a na kraju ove sezone dobio je i nagradu kao golman koji je u najvećem broju utakmica sačuvao mrežu netaknutom. Bila je to sezona za pamćenje.
- Zadovoljan sam, karijera je malo kasnila zbog nekih stvari, ali niti sam ja bio nezadovoljan, niti nestrpljiv. Sve ide svojim tijekom, bolje je ići laganim ali sigurnim koracima, nego preskakati stepenice - kaže Lovre i dodaje:
- Žao mi je jedino što smo loše krenuli u sezonu, prvih desetak kola smo prosuli previše bodova, i tek smo u zadnjoj utakmici protiv Bruggea uhvatili mjesto u Europi. Kako je krenulo, na koncu se sve dobro i završilo.
I dok je branio u Hajduku za Lovru su se zanimali brojni strani klubovi, najbliže je bila Aston Villa, no transfer je propao jer nije bilo moguće ishoditi radnu dozvolu. Interesa ima i dalje, i nije nemoguća varijanta da nakon Mundiala Lovre promijeni sredinu. I to za pozamašan iznos!
- Pričao sam s predsjednikom, njegova je velika želja da ostanem, ali znate kako je s transferima. Nikad ne znaš što nosi sutra. Svjesni su toga i u klubu, mislim da oni više razmišljaju o tome nego ja, ja sam se davno prestao opterećivati, koncentriran sam samo na teren, a ljudi koji brinu o mojoj karijeri rade svoj posao. Ako se pojavi ponuda koja je dobra za mene i klub, lako ćemo se dogovoriti.
Lovre je već pet godina standardan član reprezentacije, ovo će mu biti prvo SP, prošlo je propustio zbog ozljede lakta oko koje je bilo dosta polemika. Sad je to za njim, prošlo svršeno vrijeme....
- Nema se smisla vraćati na to. Vrijeme brzo prolazi, već sam jedan od starijih i iskusnijih u reprezentaciji, ali se tako ne osjećam – smije se, a na primjedbu kako nije imao baš puno prilika stati na gol, spremno dodaje:
- Ne valja se gurati na silu, stavljati se u nekakve situacije koje nisu prirodne. Dobro znam svoje mjesto, nema tu ni nesuglasica, ni zavisti... Tako je bilo i dok je prvi golman bio Pletikosa, tako je i sad kad je prvi Subašić... Iskreno, ne razumijem želju pojedinih novinara da propitkuju Subašićevu formu, seciraju svaku njegovu obranu.... Mislim da je on u zadnjih par godina jako dobrom nivou, donio je puno bodova i Monacu i reprezentaciji, a očekujem da takav bude i u Rusiji. Ne bojim se za njegove nastupe jer ga znam jako dobro i privatno, i na terenu, iz prve ruke, i znam koliko mu ovo znači. Što se mene tiče, za svakoga dođe pravo vrijeme, pa će tako doći i za mene, neće ni mene zaobići prilika. Ali, ponavljam, sve u svoje vrijeme...
Odgovornost golmana je velika, njegove pogreške prve upadnu u oko.
- To je stara priča, ali ne može golman biti iznad momčadi koja ne igra dobro. Nekad možeš izvući, ali u većini slučajeva ne.
Hrvatsku uoči velikih natjecanja mnogi guraju u ulogu favorita za samu završnicu, no pravi rezultat uvijek izostane. Eto, činjenica je da na Mundijalima nakon 1998. nikad nije prošla skupinu.
- Mislim da je to prošlost, i da ova momčad ima velike izglede za dogurati daleko. Jako daleko.
Što je to daleko, nije teško pogoditi.
- Svatko bi volio igrati finale i sportski je pokušati, ali ne treba se razmetati velikim najavama. Ja sam uvijek za to da se ide oprezno, po malo, stepenicu po stepenicu. Kako u životu, tako i u sportu. Najprije da svi budemo zdravi, potom da odigramo najbolji turnir što možemo, a za koliko će to biti dovoljno, e to neće ovisiti samo o nama, nešto će se pitati i protivnike.
Mnogi kažu da je prva utakmica protiv Nigerije najopasnija, ako nju prođemo...
- Na Mundijalu su svi opasni, ne samo Nigerija. Svaki protivnik ima i prednosti i mana. Imam jednog Nigerijca u momčadi, Mosesa Simona, kaže da nas se ne boje i da će ići po pobjedu. Lijepo je znati, jer ne pobjedu ćemo ići i mi, ha, ha, ha... Naučio sam ga da se kod nas kaže: 'Pomalo, ne leti...'
Argentina se nameće kao najozbiljniji kandidat za drugi krug.
- Od njih barem znamo što možemo očekivati i odakle nam prijeti najveća opasnost. Suvišno je govoriti o igračima poput Messija, Higuaina, Dybale, Agüera... Ali ima i nas, nismo ni mi baš za baciti. Protiv njih igramo u drugom kolu, vidjet ćemo što će i nama i njima odgovarati... Realno, Hrvatska i Argentina su favoriti za proći grupu, a onda što bude. Moraš kasnije imati i malo sreće, mora ti se otvoriti, kao što se otvorilo Portugalu na EP. Nas je skupo stajao jedan nesretan trenutak, njih nije i postali su europski prvaci. Bit je da mi budemo pravi, a onda je sve drugo nevažno.
Od činjenice da atmosfera oko reprezentacije nije najbolja ne može se pobjeći.
- Što se tiče nas unutar grupe, atmosfera je super, stvarno nema nikakvih problema. Naravno da je svima žao što nije tako i oko nas, ali mi tu ne možemo previše napraviti. Jedino što možemo je igrati najbolje što znamo i možemo. Mi želimo usrećiti sebe, svoje obitelji, prijatelje, cijeli hrvatski narod... Meni je velika čast i ponos igrati za domovinu, za reprezentaciju, a ostalo... Žalosno je da je takva situacija, da je veliko nezadovoljstvo među navijačima, volio bih da imamo lijepu podršku, da bude puno naših navijača...
Izbornik je jako puno radio na tom segmentu, pokušavao slati pozitivne poruke...
- O izborniku ne treba trošiti riječi. Dovoljno je reći da me po prvi put od kad sam u reprezentaciji izbornik nazvao na telefon. I to ne jednom, nego me zvao redovito. Zanimalo ga je sve, i kako sam, i kao branim, i što mislim o nekim stvarima.... Osobno, meni jako godi taj njegov prijateljski pristup, a koliko čujem i ostalim igračima.