Za zaključak o igri Tudorove momčadi nije potrebna ni dublja analiza, ni posebno nogometno obrazovanje. I laiku je jasno kako je negledljiva, a brojke samo potkrepljuju taj dojam
SPLITSKI PROBLEMI...
Nikad lošiji Hajduk: Zar ovo vrijedi čak 150 milijuna kuna!?
Uoči puta na ogled s Goricom trener Hajduka Igor Tudor kazao je kako ga najviše smetaju "sportski stručnjaci i analitičari koji analiziraju samo ono što ne valja i ne daju nadu". No nakon odgledane utakmice ni uz najbolju volju ne može se pronaći nešto dobro u igri Tudorove momčadi, pa čak ni nešto što daje nadu da će uskoro biti bolje. Nije to ni prvi gol Jakoliša nakon 17 odigranih utakmica u bijelom dresu, nije to ni bogata minutaža mladim igračima....
Pokretanje videa...
00:23
I najgore od svega je što za nekakav suvisli zaključak o igri Tudorove momčadi nije ni potrebna neka dublja analiza, niti posebno nogometno obrazovanje. I laiku je jasno kako je ovo što Tudorov Hajduk prikazuje negledljivo, a brojke samo potkrepljuju taj dojam.
Od pet zadnjih trenera koji su odradili 13 utakmica na klupi Hajduka Tudor ima daleko najgori učinak, po šest pobjeda i poraza i jedan remi. Ukupno je Tudor u drugom mandatu osvojio 19 bodova, odnosno jedva 1.5 po susretu. Prvi do njega je Joan Carrillo, koji je u 13 utakmica osvojio 25 bodova, Damir Burić ih je osvojio 26, Siniša Oreščanin 27, a najučinkovitiji je bio Željko Kopić s čak 30 osvojenih bodova u 13 susreta!
U šest mjeseci koliko je na klupi Hajduka, s dvije prilike da u miru obavi kompletne pripreme, Tudor nije standardizirao momčad, nije uigrao linije kretanja, niti je posložio prepoznatljivu igru. Na stranu utakmica s Goricom koja nije reprezentativna zbog toga što Tudor na njoj nije ni mogao računati na sedmoricu najiskusnijih igrača, ali sličan se zaključak mogao izvesti i nakon prethodnih utakmica, na kojima je Tudor koristio čak 23 igrača.
Treneri Hajduka već godinama ne isporučuju rezultat, a kao utješne nagrade kreditira im se povećanje vrijednosti momčadi i igrača koje klub plasira u inozemstvo i od toga živi. Činjenica je da je Tudor dao priliku mnogim mladim igračima, da mu redovito igraju Vušković, Kreković, Čuić, Brnić, Dolček, nešto manje Nejašmić, Čolina, Blagaić. No, osim Vuškovića, teško da je ikome od navedenih povećao vrijednost. Dapače, mladim reprezentativcima Nejašmiću, Čolini, Dolčeku vrijednost je srozana, i to bez obzira na korona krizu koja je utjecala na pad vrijednosti gotovo svih igrača.
Da stvar bude gora, na papiru Tudor uopće nema slabu momčad, štoviše, svlačionica Hajduka danas je 40 posto skuplja od prošlogodišnje!? Je li problem u tome što je netko u prošlosti bacio novac u vjetar na igrače koji ne vrijede onoliko koliko je za njih plaćeno, ili u tome što Tudor iz nekog razloga ne zna ili ne može iskoristiti potencijal koji ima na raspolaganju, pitanje je za Kepčiju i Stanića, ali i za predsjednika Brbića kao najodgovorniju osobu za financijsku stabilnost kluba.
No to su činjenice od kojih nitko ne može pobjeći, kao što ne može pobjeći ni od poraznog podatka da ovo što svi skupa gledamo iz utakmice u utakmicu košta čak 150 milijuna kuna!?
Problemi u Hajdukovoj svlačionici nisu od jučer, niti su za njih krivi isključivo Tudor, Kepčija i Stanić. Nastali su kao posljedica čestih promjena i zaokreta, zbog kojih u svlačionici danas sjedi 'balast' od cca 2,5 milijuna eura u plaćama igrača na koje Tudor ne računa, a nema od koga sastaviti momčad!? Ranije bi treneri u krizi mogli posegnuti u juniore i ubrizgati u momčadi svježu krv, na žalost, mladi igrači koji danas izlaze iz Hajdukove Akademije uglavnom nisu spremni za zahtjeve koji pred njima stoje u prvoj momčadi.
Nekad je mladi igrač Hajduka bio prepoznatljiv, kako po svom stasu, tako i po tehničkoj obučenosti, karakteru, juniori Hajduka bili su spremni odmah nositi igru prve momčadi. Sjetimo se prvih nastupa Domagoja Bradarića, Ante Palaverse, Nikole Vlašića, Andrije Balića, Marija Pašalića, Nikole Kalinića, Igora Tudora, Gorana Sablića, Stipe Pletikose...
Takve si igrače bez straha mogao poslati na Batistutu, Cassana, Zanettija, Sneijdera ili Rooneya, i ne bi se povukli, dapače, hrabro bi se suprotstavili poznatijim i moćnijim igračima, koji su im predstavljali izazov, dok ove danas ne možeš poslati niti na Suka, Drožđeka i Parackog jer se pogube čim trebaju preuzeti dogovornost ili odgovoriti na protivnikov pritisak i agresiju. Čast iznimkama poput Marija Vuškovića, no on je ipak, kao četvrta generacija Hajdukovaca u obitelji, karakter izgradio u obiteljskom domu.
Sustav koji je prije nekoliko godina uspostavljen u Hajdukovoj Akademiji potpuno je promijenio DNK, kako selekciju igrača, tako i način rada koji je proizvodio fizički potentne, tehnički obučene i karakterne igrače prepoznatljive u cijeloj Europi. Ovima danas treba i vremena i pomoći da sazru i eventualno dosegnu potencijal prvotimca Hajduka.
Generacije su to koje nemaju pobjednički mentalitet i karakter izgrađen u pionirima, kadetima i juniorima, a kako stvari stoje neće ga steći niti u seniorima. Dapače, na porazima protiv Gorice ili Varaždina samo će nagomilati frustracije koje će im biti dodatna prepreka na i onako teškom putu.
I kad se u taj Hajdukov lonac do vrha pun problema i grijeha iz prošlost dodaju još i nelogični nesrazmjeri u primanjima igrača koji rađaju nove frustracije, pa Tudorove taktičke eskapade i maćehinski odnosi prema nekim klupskim projektima, naravno i pritisci s kojima igrači Hajduka i inače žive, na koncu i stalna nerealna očekivanja kada su u pitanju rezultati, jasno je kako je samo pitanje dana kada će iz tog uzavrelog lonca početi kipjeti...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
