Odrastao je u Italiji, prije dvije godine želio je napustiti tenis

Promjena deset vremenskih zona u kratkom vremenu, uz podlogu, ipak je utjecala na Marina Čilića. Naš prvi reket vrlo vjerojatno neće zaigrati u petak protiv Kanade u prvom kolu Svjetske skupine Davisova kupa u Osijeku.

IPAK RAČUNA NA NJEGA Krajan: Čilić nije na 100 posto, bilo bi preriskantno da zaigra...

Trebao bi biti spreman za subotu i nedjelju, a dotad će ga zamijeniti Viktor Galović (27), trenutačno 181. igrač svijeta. 

Danas će drugi na teren, poslije meča Ćorića i Polanskog odmjerit će snage protiv talentiranog Denisa Shapovalova, 48. igrača na ATP ljestvici.

Njegova sportska priča nije počela na uobičajen način, kasno je zaplivao u profesionalnim teniskim vodama. Prije dvije godine bio je na pragu odustajanja od tenisa, no prijatelji i obitelj odgovorili su ga od toga, a onda je prošle godine 'testirao' karijeru. Bila je to prekretnica hoće li nastaviti s tenisom ili ne, a onda je nanizao nekoliko solidnih turnira i dogurao do reprezentacije. Definitivna odluka o nastavku karijere za hrvatskog reprezentativca koji živi u Italiji stigla je nakon osvajanja turnira u Recanatiju i finala Braunschweiga.

- Moji su se preselili 1995./1996. godine, to je već bilo poslijeratno doba, no u Novoj Gradišci nije bilo prilika za posao, a kako je tata radio u Italiji od 1992. godine, odlučili su da bi bilo najbolje da se svi preselimo. I mislim da sam ondje imao veću priliku, da u Hrvatskoj ne bih mogao napraviti to što sam postigao u Italiji - rekao je za večernji.hr

Kao da mu je nedostajalo prave odlučnosti u ranoj fazi karijere.

- Do 17. godine nisam imao neki cilj, trenirao sam poslije škole samo da se bavim nekom sportskom aktivnošću, a onda sam pomislio da bih se trebao okušati, vidio sam da mogu napredovati i nadoknaditi sve treninge i igrati kao profesionalac. I tako sam krenuo.

Kvalitetno zarađuju tenisači koji su u TOP 150, a da se ne bavi tenisom, studirao bi.

- Za tenis treba puno novca, a kako moji roditelji nisu imali prilike puno mi pomoći, u Italiji sam za novac igrao na turnirima. Nije bilo lagano, ali uvijek sam nešto zaradio, barem da pokrijem troškove - rekao je pa nastavio:

- Jednostavno je sve to skupo, a tu su i troškovi za trenera, kojega nisam nikamo vodio jer si to nisam mogao priuštiti. Sada sa mnom putuje samo kondicijski trener i to se pokazalo dobrim.