Povijest SP-a: Igrači se rušili od vrućine, Urugvaj bojkotirao

*Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji (14. lipnja - 15. srpnja) bit će 21. po redu. Pripremili smo kratak osvrt na dosadašnjih 20 SP-a u kojima ćemo svakog dana izdvojiti osvajače i zvijezde koje su nosile svoje momčadi do naslova. 

U vrijeme drugog Svjetskog prvenstva, Italija je bila pod fašističkom diktaturom Benita Mussolinija, 'Ducea', koji je preuzeo vlast 1922. Pod utjecajem Adolfa Hitlera i naglog širenja nacizma, Mussolini koristi nastalu situaciju te mobilizira cijelu zemlju prema jednom jedinom cilju - pobjedi Italije. Dodjeljivanjem trofeja 'Julesa Rimeta' svojoj zemlji, diktator je vidio kao podlogu za svoju propagandu te bi osigurao Italiji da pruži nogometni spektakl na kojem bi cijeli svijet bio zavidan. Tim primjerom dvije godine kasnije služio se Hitler na Olimpijskim igrama u Berlinu. Italija je sa sjajnom momčadi jednostavno morala pobijediti...

Legendarni Giuseppe Meazza je predvodio moćne 'azzurre', a na putu do finala padale su velike europske reprezentacije te se sve pripremalo za jedno veliko slavlje...

Branitelj naslova Urugvaj bojkotirao

Drugo Svjetsko prvenstvo održano je od 27.svibnja do 10. lipnja 1934., a ovo je bilo više ohrabrujuće nego prethodno jer 32 momčadi su sudjelovale u kvalifikacijskom natjecanju koje je sad bilo obavezno za sve pa i Italiju, 16 reprezentacija je izborilo završni turnir.

Kao odgovor na brojna odustajanja europskih momčadi četiri godine prije, nekoliko južnoameričkih država, kao što su Argentina i Brazil, nije poslalo svoje najbolje igrače u Italiju. Urugvaj je odbio nastupiti i braniti naslov, ali nije bila jedina momčad koja nije htjela nastupiti. Britanski savez je još bio u sukobu s Fifom pa se Engleska, Škotska,Wales i Sjeverna Irska  nisu prijavile za kvalifikacije.

Na ovom prvenstvu nije bilo faze po grupama, već obično eliminacijsko natjecanje s produžecima. Italija je bila favorit za naslov, a Duce i suci učinit će sve da ne dođe do debakla. 'Azzurri' su imali uraganski početak kada su 'pomeli' SAD 7-1 na danu otvorenja turnira.

Svima je bilo jasno da se južnoamerička dominacija neće ponoviti kao u Urugvaju. Nakon prvog kruga samo su europske momčadi ostale u natjecanju. Jedan od razloga europske superiornosti jest činjenica da je Urugvaj otkazao nastup, a argentinska momčad je bila puna rezervnih igrača. Njihove zvijezde iz 1930. su se preselile u Europu, među njima i Guillermo Stábile, najbolji strijelac prvog SP-a i Monti.

Igrači se rušili od iscrpljenosti

U četvrtfinalu, bitka je dosegla svoj vrhunac u Firenci. Na nesnosnoj vrućini, čelična španjolska obrana se hrabro odupirala tvrdoj i skoro nasilnoj momčadi Italije. Nakon produžetaka rezultat je bio 1-1. Susret se ponovio sljedeći dan. U pokušaju da saberu i osvježe svoje momčadi, treneri obje reprezentacije su angažirali nove igrače, ali igrač za igračem se rušio od iscrpljenosti. Na radost domaćih navijača, napadač Italije Giuseppe Meazza je zabio jedini gol na toj utakmici. Dva dana kasnije, sličan scenarij se odvijao u polufinalu protiv Austrije u Milanu.

Na blatnom terenu  San Sira, igrač odluke je ponovno bio Meazza koji je, igrao svoju četvrtu utakmicu u tjednu, zabio je pobjednički zgoditak i odveo svoju momčad u finale. S druge strane, napadač Oldrich Nejedly s tri gola u polufinalnoj utakmici s Njemačkom je osigurao svojoj Čehoslovačkoj mjesto u finalu.

Finale se nije pamtilo po ljepoti igre, ali zbog neizvjesnosti sigurno jest. Ostalo je samo 20 minuta do kraja, a domaći navijači su bili na rubu živaca kad je čehoslovačko lijevo krilo Puc iz kornera dovelo svoju momčad u vodstvo. Stadion je odjednom utihnuo. Samo desetak minuta do kraja talijanski igrač Orsi je poravnao i odveo utakmicu do produžetaka. Italija je pretrpjela udarac kada je Meazza ozlijeđen u startu, ali se oporavio dovoljno toliko da uputi loptu svom suigraču Schiaviju koji postiže pobjednički gol u 95. minuti. Italija je pokazala svoju brzinu i neporecivo nogometno umijeće te su naslov istinski zaslužili.

Zanimljivosti

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Giuseppe Meazza (Italija)

Rođen u Milanu, Giuseppe 'Peppino' Meazza bio je najprofinjeniji golgeter 1930-ih sa svojih 33 gola u 53 nastupa za nacionalnu reprezentaciju što je bio rekord sve dok ga Luigi Rivera nije oborio. Meazza je sa 17 godina počeo kao centarfor u Interu iz Milana. Slijedeće sezone zabio je 33 gola, a sezone 1929./30. je bio najbolji strijelac lige. Sve ukupno je zabio 355 golova na seniorskoj razini. 

Odigrao je ključnu ulogu u uspjehu Italije 1934. Bio je kapetan kad su branili titulu četiri godine kasnije, ali ubrzo nakon toga pretrpio je tešku ozljedu koja ga je udaljila s terena u 1938./39. sezoni. Krajem 1939. prešao je u AC Milan, ali je igrao  povremeno do 1942. Za vrijeme rata je igrao kratko za Juventus i Varese dok na jednu sezonu (1945.) nije prešao u Atalantu. Te iste godine je postao trener Intera. Giuseppe Meazza je umro 1979. u 69. godini. U 440 utakmica u Serie A je zabio 269 golova.    

Oldrich Neyedly (Čehoslovačka)

Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva (5 golova), nazvan 'češki kristal'.