Prošlo je 60 godina od pogibije legendarnih 'Busbyjevih beba'

Fotografija sata 'zamrznutog' u vremenu koji pokazuje na točan sat dana 6. veljače 1958. najslikovitije asocira na jednu od najvećih nesreća u u sportskoj povijesti.

Prošlo je točno 60 godina od jedne od najvećih nesreća u nogometnoj povijesti. Tog kobnog dana Manchester United igrao je u Beogradu u četvrtfinalu novoosnovane Lige (kupu) prvaka protiv Crvene Zvezde.

Vodili su 3-0, ali je Zvezda izjednačila. U posljednjih pola sata nije bilo golova pa je završilo 3-3, a United je zbog 2-1 u prvoj utakmici prošao dalje. 

Kobni let je trebao biti otkazan

Engleska momčad krenula je kući 6. veljače 1958. godine, ali nikad se nije vratila. Kapetan je sletio u München kako bi natočio gorivo. Kasnije se saznalo kako je let trebao biti otkazan zbog problema s motorima, a i vrijeme je bilo katastrofalno.

No avion je pokušao poletjeti. Podigao se, ali je brzo počeo gubiti na visini, zakačio je ogradu, udario u zgradu pa u cisternu punu goriva. Poginula su 23 od 44 putnika, od čega osam nogometaša Manchestera.

VIDEO

Trener momčadi, Škot Matt Busby borio se za život. Pobijedio je u najvažnijoj utakmici i dva mjeseca nakon nesreće napustio je minhensku bolnicu. Deset godina kasnije odveo je United do europskog naslova.

Busby je igrao u Unitedu od 1929. do 1936. godine, kada je prešao u Liverpool gdje je nakon igračke počeo trenersku karijeru. U United se vratio 1945. godine i ostao je u njemu 26 godina. Poživio je do 1994. kada su mu bile 84 godine.

Bili su prva engleska momčad koja je nastupila u novoosnovanoj Ligi (kupu) prvaka. Tog 6. veljače 1958. igrali su u Beogradu u četvrtfinalu protiv Crvene Zvezde.

VIDEO

Vodili su 3-0, ali je Zvezda izjednačila. U posljednjih pola sata nije bilo golova pa je završilo 3-3, a United je zbog 2-1 u prvoj utakmici prošao dalje.

- Da sam zabio stopostotnu priliku, igrala bi se majstorica, vjerojatno tri dana kasnije u Italiji, a oni se ne bi vraćali kući. Što nisam bio bolji golgeter, svi bi ti momci ostali živi - rekao je Dragoslav Šekularac koji je tad igrao protiv Uniteda za novosti.rs.

Poginula su 23 od 44 putnika, od čega osam nogometaša Manchestera. Matt Busby je preživio i vodio United još 13 godina nakon nesreće. Poživio je do 1994. kada su mu bile 84 godine. 

Kako je golman spasio nerođeno dijete

Na istom tom letu BEA 609 nalazili su se trudnica Vera Lukić i njena kćer Vesna uz jugoslavenskog diplomata Nebojšu Tomaševića. Danas Lukić život duguje golmanu Harryju Greggu.

Nakon što je avion sletio s piste, kapetan aviona James Thain potrčao je za aparatom za gašenje požara i viknuo: 'Bježi, glupa budalo, avion će eksplodirati'. 

Tada je Gregg začuo plač bebe i krenuo ju spasiti. Kroz rupu u avionu izvukao je Veru i Vesnu Lukić i time spasio život tada nerođenom Zoranu Lukiću.

- U avionu je bilo puno mladih ljudi, vjerojatno su to bila poznata lica, ali ja nisam pratila nogomet. Igrali su se s mojom kćeri, a pri ulasku u avion su mi nosili kofere - opisala je Vera susret s igračima Uniteda.

Ona nije ni htjela biti u tom avionu jer je htjela u London kod muža Veljka otputovati vlakom. Iz nesreće je izašla s frakturom lubanje i slomljenim nogama, a kćer Vesna je prošla s manjom ozljedom.

- Nisam psovao, ali vidjevši druge igrače kako bježe iz aviona vikao sam im da se vrate, da ovdje ima još preživjelih. Tada sam izvukao Lukiće iza aviona - prisjetio se Gregg.

Krajem 2007. Gregg je boravio u Beogradu gdje se susreo s obitelji koju je spasio.

- Uvijek sam razmišljao o trenutku kad ću vam pogledati u oči i zahvaliti vam. Bio sam treći putnik kojeg ste spasili, ali vi to još niste znali - rekao mu je Lukić.

'Nitko nas nije pitao kako se osjećamo'

Gregg je nastavio igrati za United zajedno s ostatkom preživjelih igrača. Sezonu su okončali na devetom mjestu u prvenstvu, kasnije ispali iz Europe, a brojni klubovi su im pomogli s posuđivanjem igrača. 

- Nikad nisam razgovarao o Munchenu s nikim. Nije tu bilo nikakvog savjetovanja, očekivalo se od igrača da se nose s tim i pređu preko toga. Ja se nisam mogao nositi s tim - rekao je preživjeli David Gaskell.

On je tada imao 17 godina i nije putovao za Beograd jer je ostao bez vize i putovnice. Nije mogao vjerovati da nikoga iz kluba nisu pitali o tome kako se osjećaju poslije gubitka velikih prijatelja...

Poslije oporavka, menadžer Matt Busby krenuo je slagati novu momčad predvođenu Georgeom Bestom koja se uskoro oporavila od velike tragedije.

Utakmica Manchester Uniteda i Huddersfielda odigrana prošlog vikenda počela je minutom šutnje za sve žrtve nesreće, a navijači 'crvenih vragova' raširili su transparent na kojem je pisalo 'Vi nikad nećete umrijeti', a u Münchenu na mjestu tragedije postoji spomenik u ulici koja se zove 'Manchester platz'.

Poginuli igrači: 

Duncan Edwards, Roger Byrne, Mark Jones, Tommy Taylor, David Pegg, Geoff Bent, Eddie Colman, Liam Whelan

Tragična sudbina omiljenog genijalca

Jedna od najvećih zvijezda momčadi prosječne starosti 22 godine bio je Englez Duncan Edwards (21). Smatralo ga se genijalnim igračem pred kojim je bila najblistavija moguća karijera te jednim od najboljih igrača svijeta.

Veznjak koji već je imao 151 utakmicu za United i 20 zabijenih golova na samom začetku ozbiljne karijere borio se u bolnici za život dva tjedna poslije nesreće.

Iako su liječnici bili uvjereni da će se oporaviti, razgovaralo se o tome hoće li moći nastaviti s nogometom. Imao je obje slomljene noge, rebra i ozbiljno ugrožene bubrege pa mu je bila potrebna transplantacija.

Ponovno, liječnici su tvrdili da će se on do kraja oporaviti, no nažalost, nakon operacije situacija se pogoršala pa je 21. veljače Edwards preminuo u bolnici.

Zanimljivo, nekoliko sati uoči njegove smrti, novi broj nogometnog mjesečnika Charlesa Buchana na naslovnoj strani nosio je fotografiju nasmijanog Edwardsa u oporavku.

Na posljednjem ispraćaju našlo se preko pet tisuća ljudi, a navijači i danas redovno obilaze njegovu grobnicu.

Edwards je bio najmlađi igrač koji je zaigrao u tadašnjoj prvoj engleskoj ligi i najmlađi reprezentativac Engleske nakon Drugog svjetskog rata. Imao je i 18 nastupa za reprezentaciju, dva osvojena prvenstva, dva Cahrity Shieleda te je igrao u polufinalu Kupa prvaka. 

Kako je vojni rok u njegovo doba bio obvezan, Edwards je zajedno s Bobbyjem Charlotom bio stacioniran u Nesscliffeu. Obojica su imala dozvolu nastupati za Manchester United, ali morali bi se vraćati u bazu poslije nogometnih obaveza.