Moj Danijel je uvijek bio visok, a Luka mali, žuti. Danijel nikad nije navijao sat za dignuti se na trening. Sam se budio, spremao i išao. Uporno. I sam je čistio kopačke, i brinuo se za dres, priča majka Boja o Danijelu
HVALA TI, NAŠ DANIJELE!
Svetko Ćustić: Sve su to moja djeca, prijatelji moga Hrvoja...
Jutro poslije utakmice Molatska ulica u Zadru osvanula je puna ponosnih i pomalo neispavanih lica. Jovo Subašić (63) spavao je nasmiješen u snu, u to smo sigurni.
Pokretanje videa...
01:21
Njegov sin odveo je Hrvatsku u četvrtfinale obranama kakve nismo mogli ni zamisliti. Ali Jovo jest. Ni na sekundu nije prestao vjerovati. Iako...
- Teško je bilo kad je Modrić falio penal. Ali nastavili smo igrati i boriti se. Kad sam shvatio da idu penali, nije mi bilo lako - govori nam Jovo.
Ali gledao je. Sam, u konobi koju je Danijel preuredio, u dimu cigareta. Supruga Boja (62) ne gleda utakmice svoga sina. Otkad se ozlijedio u sudaru s Deranjom u utakmici Zadra i Hajduka, majka se ne približava televizoru prije zadnjeg sučeva zvižduka. A u nedjelju se načekala.
- Šetala sam oko kuće, hranila blago, nešto čistila... Jovo kad gleda, ni zvuka ne promili, tako da nisam ni znala što se događa. A i bolje, lakše mi je tako, kaže Boja.
Još jedan otac sam je gledao utakmicu. Otac Hrvoja Ćustića, Svetko, kaže da ne može gledati nego sam.
- Sve su to moja, naša djeca, prijatelji moga Hrvoja, djeca Zadra i našega kluba. Ne mogu biti ponosniji.
I ovaj put je Danijel, deset godina nakon što je u strašnoj nesreći izgubio najboljeg prijatelja, skinuo dres pod kojim je majica s Hrvojevim likom.
- Ja vam to živim svaki dan. Neke su stvari stalno tu i znaš da će se dogoditi, ali uvijek je tu emocija, to proživljavam na svoj način - kaže Svetko brišući suzu u kutu oka.
- Takva generacija, sa ovako malog prostora, toliki talenti koji su stasali u tako malo vremena... To će se teško ponoviti.
I nasmijano lice Jove Subašića uozbiljilo se kad smo ga pitali kako je znati da ti je sin cijelu Hrvatsku učinio sretnom.
- Jako sam sretan. Ovo je neopisiv osjećaj. Teško je takvog sina imati. Najbolji je, a običan čovjek.
Dok u dvorištu pričamo sa Subašićima, dolaze susjedi sa katova iznad, iz susjednih kuća i zgrada. Čestitaju, ljube ih i grle. Jovu pitaju za zdravlje, a on odgovara da ga ništa ne boli. Boja se u savršeno čistoj kući ispričava zbog "nečistoće". Kad su se kamere ugasile, a fotoreporteri otišli svojim putem, priznaje nam da je jako ponosna. Kao da ne smije biti, da štogod ne urekne.
- Moj Danijel je uvijek bio visok, a Luka mali, žuti. Danijel nikad nije navijao sat za dignuti se na trening. Sam se budio, spremao i išao. Uporno. I sam je čistio kopačke, i brinuo se za dres... Pojeo je što bih skuhala i nikad nije bilo problema - priča Boja o najmlađem sinu.
Stan Subašićevih je tek dvjestotinjak metara udaljen od Stanova, gdje je Danijel svaki dan išao na trening. A kuća u Zagradu sad je prazna, susjedi čekaju Danijela da dođe.
- Ma divan momak, dobar susjed, uvijek se javi i lijepo pozdravi. Ljubazan je i sa odraslima, i sa malima, i sa svima. Sigurno će ispeći koje janje kad dođe, kod njih se zna dobro feštati - kaže nam prva susjeda Subašićevih Dijana Jelinić (65).
Boju smo pitali jesu li sinove, kad su bili mali, vodili na izlete ili neka predstave.
- Ma kakvi. Tada nismo imali novaca, oboje smo radili, a oni su trenirali... Jedino kad bi bio 'prvi maj' otišli bismo s prijateljima nekud u prirodu, ložili vatru i pekli meso na gradele. I pazili da dobro naučimo djecu kako se ponašati - kaže Boja, a mi joj odgovaramo da je u tome napravila sasvim dobar posao...
Sada napokon i ti možeš nositi majice iz najslušanijeg navijačkog spota "Moja Croatia". Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK
Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
