Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Bio je razigravač, baš onakav kakav nam je nedostajao nakon slavne generacije iz Barcelone '92. S juniorima je uzeo europsko srebro, u Splitu potrgao koljeno poslije čega je zauvijek obilježio poljsku košarku
Na EuroBasketu 2022. godine s poljskom reprezentacijom srušio Sloveniju predvođenu Lukom Dončićem i čudesno ušao u polufinale, a na ovom EuroBasketu njegova Poljska stigla je do novog četvrtfinala. Igor Miličić je još jednom sjajno posložio svoje igrače i Poljska je rezultatom 80-72 izbacila Bosnu i Hercegovinu. U četvrtfinalu Poljsku čeka Turska te će Miličić pokušati režirati još jedno iznenađenje.
- Oduševljeni smo sa tim gdje jesmo i na način na koji smo to izborili. Skidam kapu svojim igračima, cijelom stručnom stožeru koji radi odličan posao - rekao je Miličić nakon pobjede pa dodao:
- Ne razmišljam o Turskoj trenutačno, želim uživati u ovom momentu. Ova noć je za veliko slavlje ovog velikog uspjeha. Imamo igrače koji vjeruju u ovaj sistem i vrhunsku kemiju u ekipi, te vjerujemo u ovo što radimo.
No, put do uspjeha nije bio nimalo lagan. Kao u filmu, preko trnja do zvijezda, tako je i Miličić prošao mnogo prepreka. Život ga nije mazio, ali na koncu ga je nagradio.
Bio je dijete prognanik iz Slavonskog Broda. Za vrijeme rata obitelj je otišla u progonstvo i vrlo mlad stigao je u Split gdje je igrao kao kadet.
U juniorskoj reprezentaciji 1994. u Tel Avivu uzeo je europsko srebro zajedno u generaciji s Giričekom, Zemljićem, Nicevićem... Bio je glavni razigravač s odličnim pregledom igre i odličnim šutom. Jedan od najboljih i najplemenitijih igrača te generacije.
Bio je baš onakav kakav nam je nedostajao nakon slavne generacije iz Barcelone 1992. i koji bi tako dobro sjeo. No, život je za Miličića imao drugačije planove. Profesionalnu karijeru započeo je u Line Rijeci 1996. da bi godinu kasnije prešao u KK Split.
Na treningu u Splitu potrgao je koljeno, a liječnici su postavili krivu dijagnoza. Liječenje je potrajalo dvije godine. Kako je dugo trajalo, na Gripama nisu imali volje čekati i Miličić je otišao u Poljsku. Tamo se oporavio od, što se na koncu ispostavilo, ozljede križnih ligamenata, počeo igrati i kasnije je bio prvak s Anwilom.
Igrao je po Grčkoj, Turskoj, Rusiji, na Kosovu i onda se na kraju vratio u Poljsku gdje je osvojio poljski kup s AZS Koszalinom, manjim poljskim klubom.
U jednom trenutku karijere Poljaci su ga zvali da zaigra za njihovu reprezentaciju premda nije Poljak. Toliki je trag ostavio u Poljskoj. No, nije mogao jer je odradio jedan nastup za Hrvatsku.
- Ovdje sam proveo osam igračkih godina. S obzirom na to da je supruga Barbara Poljakinja, i ja sam dobio poljsku putovnicu. Čak je bilo i kombinacija da zaigram za Poljsku, no to nisam mogao jer sam igrao za Hrvatsku u jednim kvalifikacijama za Eurobasket - rekao je jednom prilikom.
Kada se umirovio bio je pomoćni trener Zoranu Sretenoviću. Gradio je karijeru korak po korak, uglavnom po Poljskoj gdje se oženio za Poljakinju i gdje su mu se rodila trojica sinova Igor, Zoran i Teo. Svi igraju košarku, a najstariji Igor je već zaigrao za mlađe uzraste Poljske.
No, svako ljeto je u Hrvatskoj i nekada dolazi u Split, a nekada u Istru. Po poljskim klubovima je izgradio ime i dobio poziv da preuzme klupu poljske reprezentacije. Ove godine bio je u kombinaciji da preuzme nekog euroligaša, ali kako igra s Poljskom nije nemoguće da zaista postane trener nekog euroligaša u skorije vrijeme.
Miličić je u životu imao dosta peha, ali to ga je izgradilo i kao da je bio predodređen za uspjeh.
24sata © 2026
