Karlo Kordić postao je tek treći Hrvat sa svjetskom medaljom oko vrata, a na četvrtu u povijesti čekali smo čak 11 godina. Prije pet godina zatekao ga je potres u Sisku: 'Osjetio sam potres dok sam se tuširao pa sam, zgrabivši neku trenirku, istrčao na ulicu'
Dok su mu se oči caklile od suza radosnica, popeo se na postolje i pogledao prema 'gore'. Na tom mjestu, s nebeskih visina, s ponosom je za njega navijala njegova majka koja je preminula prije devet godina. Ona mu je najveći izvor motivacije, svaku joj pobjedu posvećuje pa tako i svjetsku broncu s kojom se upisao u povijest našeg hrvanja.
Fenomenalni Karlo Kodrić (25) je u zagrebačkoj Areni, pred svojim navijačima, osvojio broncu na SP-u u hrvanju u kategoriji do 82 kilograma grčko-rimskim stilom. Lakoćom je, s 5-0, svladao Švicarca Ramona Rainera Betscharta, kojeg je prije deset godina pobijedio njegov brat Mateo na kadetskom SP-u. Poseban je ovo trenutak za naše hrvanje jer Karlo je postao tek treći Hrvat koji je osvojio medalju na SP-u od samostalnosti, nakon braće Nenada i Nevena Žugaja, Nenad je bio brončani u Moskvi 2010., a Neven brončani u Istanbulu 2011. te srebrni u Taškentu 2014.
Dok je izlazio s parketa i primao čestitke, glava mu je bila omotana zavojem zbog posjekotine iznad desnog oka, imao je problema s ozljedom lože, vrata, leđa. Kao da je upravo došao s bojišnice.
- Prelijep je osjećaj osvojiti medalju u svojoj državi pred svojim ljudima. Tu su me došli podržati moji Petrinjci iz kluba, moji Sisčani, odakle sam rodom - priča Karlo, član HK Petrinja, odavajući dojam čovjeka s kojeg je upravo pao teret od nekoliko tona.
- Nakon ove medalje siguran sam da kako mogu biti miran sljedećih četiri-pet godina što se tiče bavljenja ovim sportom - kazao je sa smiješkom.
Pobjedu je, kao i svaku do sada, posvetio pokojnoj majci bez koje je ostao kada mu je bilo 16 godina.
- Posvećujem supruzi Ines, ocu koji je tu na zemlji, majci na nebu. Ma svima, klubu, mojim trenerima, reprezentaciji koja je ovo odličje čekala 11 godina. Svi koji mogu uživati u njoj neka uživaju i njima to i posvećujem. Majka je i dalje moj veliki izvor motivacije i uvijek uoči nastupa intenzivno mislim na nju i na Boga. Mama mi je bila najveća podrška - pričao je emotivni Kodrić, prenosi Večernji list.
Ovo mu je najveći uspjeh u karijeri. Ranije je osvajao srebro i broncu na SP-u U-23, ali put do medalja bio je prožet potresnim trenucima i izazovima kakve bi malo tko uspio nadvladati. Bez majke je ostao vrlo rano, a prije pet godina je doživio potres u Sisku i strašne trenutke trenutke koji su uslijedili.
- Mene je potres zatekao usred tuširanja pa sam sav mokar, zgrabivši neku trenirku, istrčao na ulicu gdje sam vidio uplakane starije ljude. U tom času nisam znao kud da idem. Da li da idem bratu i ocu na posao, da budem s djedom doma ili da djevojci idem pružiti podršku. Srećom, nismo ostali bez krova nad glavom, kuća je izdržala.
Sve nedaće samo su ga ojačale i dovele do ovoga što je postao danas. Neustrašivog borca sa svjetskom broncom oko vrata.
24sata © 2026
