Zavirili smo u UFD Gym: Ovdje je Soldić spavao dvije godine...

Pandemija korona virusa potresla je cijeli svijet, ovih dana posebno Europu i SAD. Sportska su borilišta napuštena, teretane zjape prazne, a dvorane su zaključane. Sportaši nisu navikli na takav životni ritam pa se snalaze na razne načine. Svoja vrata zatvorio je i UFD Gym našeg menadžera Ivana Dijakovića u Düsseldorfu.

Udarac je to na Dijakovićeve ambicije jer pod svojom kapom ima par vrhunskih boraca, koje su čekali veliki okršaji. Ivan se sa svojom timom snalazi kako zna i umije.

- Evo, snalazimo se kako možemo. Treniram vani, vozimo bicikl, ali nije to to. Trebat će neko vrijeme da se sve vrati u normalu. Nadam se da smo do petog ili šestog mjeseca ponovno u dvorani. Raspoloženje je malo popravila nagrada koju smo prije nekoliko dana dobili. Ranfighting i Fight24 proglasili su nas najboljom dvoranom u Njemačkoj u zadnjih deset godina.

Pogledajte video:

Pokretanje videa...

01:09

UFC Gym iznutra | Video: 24sata/Privatni album

Dijaković je do statusa jednog od najmoćnijih borilačkih menadžera u Europi došao krvavim radom.

- U borilačkom svijetu sam od 15. godine. Prvo smo brat Tomislav i ja krenuli na taekwondo, pa sam se sa 17 godina prebacio na boks. Nisam imao mira pa sam već s 19 trenirao luta livre (brazilska vještina slična džudu i hrvanju op.a.), a s 20 sam krenuo s onim što me zaista zanimalo, počeo sam trenirati MMA - počeo je svoju živopisnu priču Dijaković pa nastavio:

- Tih godina u Njemačkoj MMA baš i nije bio popularan, tek je bio u povojima. Borbu nisi mogao naći. Prije 15 godina stavio sam sve na kocku i odlučio se vratiti u Hrvatsku te trenirati s Mirkom Filipovićem. Cro Copa upoznao sam 2004. u Leverkusenu sa Zvonimirom Lučićem. Mirko je pristao, a meni je to bilo ostvarenje svih snova, sanjao sam da ću jednog dana biti poput njega, pravi profesionalac... Trenirali su tad kod Mirka i Igor Pokrajac te Fabricio Werdum. Nažalost, bajka je trajala samo šest mjeseci. Pretrnuo sam kad su me jednog dana nazvali iz Njemačke i kazali da mi otac ima rak i da mu nema spasa. Što ću, spakirao sam stvari i vratio se u Njemačku da prehranim obitelj jer otac više nije mogao raditi - priča Dijaković u dahu.

Ivan nije birao poslove.

- Radio sam nekoliko godina kao zaštitar na vratima. Od karijere sam morao odustati. Na svu sreću, otac se nekako izvukao i preživio, a moja majka i on vratili su se živjeti u Makarsku. U Njemačkoj sam ostvario neke kontakte i sve me više počeo zanimati menadžerski posao. Na poziv jednog prijatelja preuzeo sam 2009. brigu o karijeri tad mladog hrvatskog boksača Ante Bilića. Našao sam mu promotora i pomogao mu da dođe do europskog WBO pojasa, a onda je sve preko noći propalo... Trebao se Bilić boriti protiv Petera Quillina za svjetski naslov, a onda se dogodilo ono u Splitu - priča Dijaković sa sjetom u glasu.

A "ono" u Splitu bio je čin koji je Bilića strpao iza rešetaka na 13 godina. Bilić, zvani Baraba, ubio je pod utjecajem kokaina Marijana Bilića Kovačevića u Podstrani. Prema nalazima sudskog vještaka, boksač je pucao iz Crvene zastave kalibra 7,65 mm. Kovačeviću je propucao nogu, stražnjicu i trbuh do kobnog pucnja u glavu. Bilić je osuđen na 12 godina, a dobio je još godinu dana zbog razbojništva u Šibeniku. Pred njim je bila velika karijera, a radio je neko vrijeme i kao tjelohranitelj Željka Keruma...

- Nakon toga preuzeo sam brigu o karijeri prijatelja Nicka Salchowa (36). Doveo ga i na FFC gdje je pobijedio Mateja Batinića... Shvatio sam tih dana da želim otvoriti svoju dvoranu, a to mi je pošlo za rukom 1. srpnja 2013. Počeo sam okupljati ekipu, došli su prvo David i Martin Zawada, potom Abus Magomedov, prije pet godina priključio se Roberto Soldić, a 2017. Antun Račić - priča Dijaković pa dodaje:

- Moram naglasiti da su svi ti borci kod mene došli s porazom. Svi osim Soldića, koji je tad imao omjer 3-0, ali tek je počinjao s karijerom. Već u svibnju 2016. prešli smo u veću dvoranu od 1100 kvadrata i postali, barem u mojim očima, ponajbolji u Europi. Borci nam se bore u KSW-u, UFC-u, PFL-u... U rosteru sad imamo oko 30 profesionalnih boraca, ako računamo i boksače. Ukupno imamo 700 članova s rekreativcima. Ekonomski dio vodi brat Tomislav, vodi računa oko članarina. Ja sam zadužen za profesionalce.

Dijakovićev UFD Gym zaista podsjeća na neka velebna zdanja poput američkih dvorana.

- U dvoranama imamo i apartmane u kojima borci mogu spavati, odmarati tako da na treningu mogu biti fokusirani isključivo na to čime se bave. Uvijek sam imao viziju, ali nešto sam i "pokupio" s brojnih putovanja. Prvo veće putovanje imao sam 2015. kad sam s Damirom Beljom, koji je tad bio WBO europski prvak, došao na WBO konvenciju Orlando. Bio sam i na Floridi u ATT-u, obišao i Couture GYM. Ma, zaista sjajna iskustva.

Spomenuti Beljo doveo je u Dijakovićevu dvoranu Soldića, tad anonimnog borca iz Viteza.

- Došao je kod mene s jednom vrećicom i par stotina eura. Gotovo dvije godine spavao je u dvorani i za to vrijeme osvojio pet pojaseva u različitim organizacijama. Pa tko je to uspio s 22 godine? Mislim da nitko. Nikad meni Roberto na treningu nije rekao da ne može ili da neće. Uvijek sam ga bacao u vatru, išao je težim putem i borio se s domaćim borcima. Imao je sedam borbi iza sebe kad je ušao u ring s Yaroslavom Amosovim (26). Ukrajinac je to tad imao omjer 16-0, čak 15 ljudi završio je prekidom, bio je dvostruki europski i svjetski prvak u sambu. Soldić je izgubio na bodove nakon podijeljene odluke sudaca u Rusiji. Znate što znači podijeljena sudačka odluka u Rusiji? Pa tamo trebaš ubiti domaćeg čovjeka da ga dobiješ na bodove, pokradeni smo. Amosov danas ima omjer 23-0 i mislim da će se boriti za Bellatorov pojas. Još gora stvar dogodila nam se u Crnoj Gori kad se Robo borio protiv Marka Radakovića (30). Nakon druge runde borba je prekinuta, a suci su Radakoviću dali pobjedu. Nikad prije, a ni kasnije nisam vidio meč od dvije runde, smiješno.

Prisjetio se hrvatski menadžer i Soldićevog poraza od Dricusa Du Plessisa (26).

- Za poraz od Du Plessisa preuzimam odgovornost. Loše smo skidali kile, Roberto je jedva prošao vagu i toliko se iscrpio da se dva puta uoči borbe onesvijestio. Govorili su nam da se Soldić ne može boriti i da mora u bolnicu, ali ja sam tvrdoglavo mislio da može. Nažalost, nije mogao i Robo je izgubio. To mi je škola. Sva sreća, u revanšu ga je Soldić brutalno nokautirao. Ma, ljudi, Roberto je budući UFC prvak, uvjeren sam u to.

Kad smo se već dotaknuli Soldića, nismo mogli, a da ne priupitamo zašto je došlo do verbalnog sukoba Roberta i Filipovića preko društvenih mreža. Podsjetimo, Filipović je u Facebook Liveu kazao da je Soldića obrisao s liste prijatelja jer je "psovao majku jednom slovenskom borcu", a Soldić je uzvratio kazavši da je sad on zbog Filipovićevih riječi u očima drugih ispao "smrad od čovjeka".

- Sve je to malo prenapuhano, vjerujte mi. Pa Roberto i Mirko se uopće ni ne poznaju. Vidjeli su se jednom u Linzu, a kad je Mirko kod nas u UFD-u imao seminar, Roberto nije mogao doći jer je imao neke privatne stvari. Mirko je iznio svoj stav, isto je učinio i Roberto i nitko zapravo nije ništa rekao protiv onog drugog. Respektiraju se i moraju jednom zajedno popiti kavu i upoznati se. Poznajem obojicu i jako su slični. Roberto je njegov nasljednik, obojica su ljevaci - spušta loptu na zemlju Dijaković.

U UFD Gymu borci brzo usvajaju "stojku". Za taj segment borbe zadužen je ponajviše Surinamac Ivan Hippolyte. Dijaković dopušta svojim borcima da borbu u parteru uče i u drugim dvoranama pa je tako Soldić dosta vremena proveo u Kanadi kod slavnog Firasa Zahabija i jednog od najboljih boraca svih vremena, Georgesa St-Pierrea.

- Pojačat ćemo i mi uskoro taj segment. Već sam doveo Leozadu Nogueiru, svjetskog prvaka u grapplingu, a planiram dovesti još jednog trenera.

U Düsseldorfu je bundesligaš Fortuna i dalje glavna atrakcija, ali napreduje i MMA.

- Poljaci su dokazali da MMA priredba može napuniti nogometni stadion od 59 tisuća ljudi. Pa i Vladimir Kličko je imao svoj meč u Düsseldorfu protiv Furyja na nogometnom stadionu. Možda će to uskoro moći i MMA, ali za takvo što treba puno više domaćih zvijezda. MMA je u Njemačkoj još u povojima, ali pomaže to što se sad dosta mečeva prikazuje besplatno na TV-u. Za nekih pet godina možemo ovdje očekivati velike stvari.

Dijaković je usko vezan i uz boks. Njegov boksač Agit Kabayel (27) teškaš je s omjerom 19-0 i uskoro bi mogao na Anthonyja Joshuu. Borilačkim krugovima čak se proširila priča da je Kabayel na jednom sparingu nokautirao Joshuu i zadao mu potres mozga. Bilo je to uoči prvog meča Joshue i Ruiza, gdje je američko-meksički borac brutalno nokautirao Britanca.

- Što se dogodi na sparingu, ostaje na sparingu - kroz smijeh je kazao Dijaković pa dodao:

- Agit je prvi njemački boksač koji je potpisao s ESPN-om, ostavio je EBU pojas europskog prvaka kako bi jurnuo na svjetski naslov. Razbio je u Monacu Derecka Chisoru i ima besprijekoran omjer. Za tog dečka će se još puno čuti, uvjeren sam da za godinu i pol dana napada pojas protiv Joshue. 

Na sličnom putu je i hrvatski teškaš Filip Hrgović. Doduše, Hrga se još nije borio s boksačima poput Chisore.

- Za mene je Hrgović budući svjetski prvak. Volio bih vidjeti i borbu Kabayela i Hrgovića, obojica su mladi boksači željni uspjeha. Hrga je ogroman, jak i može pobijediti svakoga. Mora još poraditi na defenzivi, preotvoren je, a to pet najboljih svjetskih boksača itekako zna kazniti. 

Najbolji UFD-ovi MMA borci:

Roberto Soldić (25), Hrvatska

Abus Magomedov (29), Njemačka/Rusija

Antun Račić (29), Hrvatska

Loik Radzhabov (29), Tadžikistan

David Zawada (29), Njemačka/Poljska

Martin Zawada (36), Njemačka/Poljska

Hatef Moeil (33), Njemačka/Iran

Joilton Lutterbach Santos (27), Njemačka/Brazil

Erko Jun (29), Bosna i Hercegovina

Pokretanje videa...

01:33

Životna priča Erka Juna (29): 'Samohrani sam otac, izbacili su me iz čak šest škola' | Video: 24sata/pixsell