Neki put kaže više nego što treba, neki put govori prebrzo, ali to je Kova. I zato svi imaju riječi hvale u bivšim klubovima, a vrijeme je da te riječi hvale stignu i na Maksimir. I da, ako se pitate, Kova je trener za Dinamo
GOSPODIN MARIO
Taj dobri Kova! I dalje je onakav kako mi ga je opisivao tata, a jedno pitanje i dalje je posebno
Čitanje članka:
3
min
Ratna vremena i dolazak u Varaždin, život na stadionu Varteksa i skromnost koja ga krasi i danas. Maksimalno je ovo skraćena verzija početaka Marija Kovačevića (50) u hrvatskom nogometu i dolazak iz okupiranog Sarajeva u grad na sjeveru Hrvatske u koji je stigao prije 31 godinu te ostao do danas. Tamo je upoznao i oženio suprugu, zasnovao obitelj, sklopio brojna prijateljstva, a njegovi su počeci govorili o njemu kakav je čovjek.
Na stadionu su tad bile sobe za igrače u kojima je boravio i Mario, dokazivao se na terenu i pokušao sebi osigurati bolje sutra, a prema svakome je bio maksimalno korektan i pristojan, pa tako i prema mojem ocu, koji je tad bio "obični konobar" u restoranu u kojemu su jeli igrači Varteksa, a baš mu je Kova posebno ostao urezan u sjećanje.
- Uvijek je bio pristojan, nenametljiv, skroman, baš kakav je i danas - govorio mi je tata Stjepan.
Titula s Međimurjem više nije broj 1
Nogometno se tri godine zadržao u Varaždinu pa još igrao u Slavenu, po Međimurju i Albaniji, a nakon toga je vodio niželigaške klubove te je prvi veliki iskorak napravio s Međimurjem, s kojim je osvojio tri titule u nizu, ali nikad nije napredovao u rang više. I u tjednu prije derbija u neobaveznom razgovoru mi je rekao:
- To mi je najveći sportski uspjeh dosad, protiv onakve momčadi Varaždina osvojiti treću ligu.
POGLEDAJTE VIDEO: Sažetak Hajduk - Dinamo (0-2)
Pokretanje videa...
01:08
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Nakon maestralne pobjede protiv Fenerbahčea u prolazu je dobacio sa smiješkom: "Sad ništa ne pitaš, a da sam izgubio imao bi sto pitanja". A baš sam ga mogao pitati je li titula s Međimurjem i dalje broj jedan. Naravno, odgovor znam, ali tek toliko da još jednom na Kovinu licu vidim taj zarazni osmijeh i čujem: "Joj, Fabijane, ti me uvijek nađeš s pitanjima", pa da mi bude toplo kad znam kroz kakve je borbe prošao i gdje se sad nalazi. Sjetim se i očevih riječi kako Kova uvijek pronađe minutu za razgovor, komentar utakmice ili bilo čega drugoga i još mi je ljepše jer znam da je unatoč svemu ostao onaj stari Kova.
Stiglo ga 'kako je u Zagrebu'
Moj novinarski put počeo je s praćenjem drugoligaša Varaždina, a ubrzo je na klupu došao taj simpatični čovjek koji je uvijek volio razgovarati, ali mi i zadavao glavobolje kad je u realnom vremenu trebalo natipkati njegove izjave. "Kliknuli" smo na prvu, proveli mnogo vremena u razgovoru o igračima, njegovim planovima, zajedno smo i plakali kad se slomio u intervjuu prije meča za ulazak u HNL s Varaždinom. Uvijek se znao našaliti jer je nakon prve epizode na klupi Varaždina bio u Poletu iz Svetog Martina na Muri i tamo pobjeđivao "moj" Varteks, navijački klub čiji sam dres svojevremeno nosio s ponosom.
- Dobro si primijetio sve te stvari, tko bi ti rekao da si bio golman - odgovorio mi je kroz smijeh na pitanje kao trener Slaven Belupa i ostavio kolege u čudu, a ja sam shvatio da je to jednostavno Kova i samo se nasmijao.
Nećemo ovaj put kroz sve provlačiti bolest koju je hrabro pobijedio i za koju isto imamo svoju priču, ali neka ostane među nama. Sto me puta pitao 'kako je u Zagrebu', kad je već postalo jasno da stiže kao trener Dinama, znao sam koje ga prvo pitanje čeka, nije ni slutio da ćemo se na kraju od svih mjesta najviše viđati u Maksimiru. Kad se samo sjetim razgovora, kava u Contri, zezancija, a čovjek je danas trener Dinama. I to kakav trener Dinama.
Isti pred kamerama i bez njih
- Fabijane, hoćemo li otići na kavicu? - bilo mi je jedno od najdražih pitanja jer sam znao da nikad ne može biti dosadno, bilo da razgovaramo o nogometu ili modnim kombinacijama na utakmici koje mu je birala žena.
Nisam ni očekivao da ću to pitanje čuti i nakon presice Dinama, ali čuo sam sve najljepše o novom radnome mjestu, klubu i zalaganju igrača na treningu. “Kad bi samo vidio kako lete”, a onda su poletjeli protiv Hajduka i Fenera. Ušutkao je sve koje su sumnjali, a onda se pojavio pred novinarima i bacio nekoliko fora s toliko sreće na licu, kao čovjek u kojem ne postoji grama zloće. Neki put kaže više nego što treba, neki put govori prebrzo, ali to je Kova. I zato svi imaju samo riječi hvale u njegovim bivšim klubovima, a vrijeme je da te riječi hvale stignu i na Maksimir. I da, ako se pitate, Kova je trener za Dinamo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
