Tech

Komentari 200

Đikić: Moramo znati da virus neće odmah nestati, trebat će vremena da se ljudi procijepe

Đikić: Moramo znati da virus neće odmah nestati, trebat će vremena da se ljudi procijepe

Na panelu o tome kako će znanost oblikovati svijet sutrašnjice raspravljalo se i o korona virusu, ali i o Muskovu Neuralinku te o biohakerima

Zadnji dan Digital Takeover Summita, zatvorio je panel o utjecaju znanosti i inovacija na oblikovanje sutrašnjice. Na njemu su govorili Ivan Đikić s Goethe Instituta, profesor Kristian Vlahoviček s PMF-a u Zagrebu i profesor Damjan Franjević. 

U posljednjih šest mjeseci vidjeli smo hiperprodukciju znanosti, a na PubMedu je trenutno preko 50.000 radova o korona virusu.

- To je impresivno jer imamo jedan globalni pokret znanstvenika koji se objedinio oko gorućeg znanstvenog problema i to je jedno uzbudljivo razdoblje za znanstvenike. To je jedna hiperprodukcija informacija prvenstveno, a onda i znanja. I to je stvarno dobro. Nakon sekvenciranja genoma čovjeka, ovo je druga stvar gdje su ljudi globalno reagirali - kaže Vlahoviček.

No jesu li ljudi zbunjeni tim informacijama?

- Po prvi puta se dogodilo da se znanost odvijala pred očima javnosti i postojala je velika znatiželja medija da o tome pišu. Znanost se odvijala u realnom vremenu, a došlo je do problema jer se stvorila skepsa prema znanstvenicima, a stvorilo se plodno tlo za pseudoznanost i neke krive i netočne informacije. Ni mi znanstvenici se nismo najbolje snašli. Moramo znati da nije svaki znanstvenik za sve. Ja nisam epidemiolog ni virolog, pa ne mogu govoriti o virusu. To je isto kao i da date nekom drugom doktoru da vam operira srce, a ne kardiokirurgu. Znanost se prenosila, iako rad recimo nije prošao nikakav peer review. Treba proći svu proceduru, a ne davati informacije van prije nego je sve jasno - kaže Franjević.

Ljudi ipak znanstvenike ne shvaćaju ozbiljno, jer ne razumiju da i kod njih može doći do neslaganja, za razliku od pseudoznanstvenika koji uvijek govore isto.

- To je ljepota znanosti da možemo promijeniti mišljenje, odnosno nešto drugo se može dokazati. Neslaganje je ono što gura znanost prema naprijed, ta diskusija - kaže Vlahoviček.

- Ne promijenimo mi mišljenje zato što smo glupi, već zato što dođemo do nekih novih dokaza i saznanja - kaže Franjević.

No kako je korona utjecala na rad znanstvenika Đikića?

- Zavladala je nova kultura među znanstvenicima, te jedne otvorene znanosti i brzog širenja informacija. Znanost je jedna od kreativnih disciplina, ali ima svoje zakonitosti. Neke nove informacije, i krive informacije su došle zbog zainteresiranosti medija, a zbog toga imamo i zbunjenost koja je nastala. Također, upiti kako jedan znanstvenik koji se bavio tumorima može u pet mjeseci kompletno svoje potencijale usmjeriti prema nečemu drugom, je zato što smo bili motivirani pomoći i saznati više o tom virusu - kaže Đikić.

Što je najvažnije što znamo o koroni?

- To je pitanje za milijun dolara. Sve više i više postaje važnija imunološka slika pacijenta koja usmjerava dalje. Još uvijek ne znamo koji su sve faktori koji tu imunološku sliku čine težom ili lakšom kod pacijenta i to je neki najveći fokus trenutno, a zatim i preventivne mjere poput cjepiva - kaže Vlahoviček

Koliko smo daleko s cjepivima?

- Osobno mislim da je za viruse najbolja metoda cjepivo. Ako možemo stvoriti dobro cjepivo da pruža i humoralnu i staničnu imunost i u isto vrijeme može biti neštetno, na taj način se najbolje možemo riješiti virusa. No moramo znati da virus neće nestati odmah, trebat će neko vrijeme da se ljudi procijepe, a onda da virus nestane iz prirode - objašnjava Đikić.

Nadamo se da će virus oslabjeti, je li to samo nada?

- Virusi su stanični agresori, vojska konja koja juriša na naše stanice. Virus ima jako malen genom kojem je primarni interes moći inficirati stanicu, razmnožiti se u stanici i onda otići dalje zaraziti novu stanicu. Korona virus je RNA virus koji brže mutira od nekog DNA virusa. Mi sad imamo jednog agresora, koji vrlo brzo mijenja svoj oblik i sliku s ciljem da bi se brže širio i inficirao. Virusi u borbi s našim imunološkim sustavom idu s ciljem da zaraze što više stanica. On je jako dobro evolucijski prilagođen jer je njegovo vrijeme inkubacije jako dugo. Ljudi mogu jako dugo biti infektivni, a da to ni ne znaju, dok ne dobiju prve simptome. U Hrvatskoj nam slijedi jedan težak period jer ćemo vidjeti u 11. mjesecu prvi puta frontalni napad korone kada je period većih respiratornih infekcija - kaže Franjević.

Na početku pandemije bilo je priče da je virus umjetno stvoren u laboratoriju, no njegovim sekvencioniranjem pokazano je da je prirodan.

- Prije svega, sekvencioniranje tog genoma se uspoređivalo sa svim poznatim genomima virusa iz grupe CORONA. I prema identičnosti sekvenci mogli su vidjeti od kuda potječe genomski model novog virusa. Došli su do toga da su najsličniji genomima virusa pronađem u šišmišima iz jugoistočne Kine. Prema tome je potvrđeno da je virus prirodni i da dolazi od životinja i da je prebačen na ljude. No još nije definirano kada je virus sa životinja prešao na ljude- kaže Đikić.

No znanost će biti olakšana i uvođenjem tehnologije. 

- Biologija je nedavno otkrila metode umjetne inteligencije i napredne statistike. No imamo mnogo metoda strojnog učenja koje možemo primijeniti i to je jedna velika baza podataka koju možemo sada koristiti. Na prijelazu stoljeća otvorila se tehnologija čitanja genetičke informacije i tada se biologija totalno preokrenula. Tada je iz kvalitativne znanosti onda pretvorila u kvantitativnu i digitalnu znanosti - kaže Vlah.

I Vlahoviček i Đikić slažu se da timovi zato sada trebaju biti interdisciplinarni kako bi mogli raditi što bolje.

U biomedicinu se sve više ulaže, a to je pokazao i Elon Musk svojim interesom i ulaganjem u nju

- Evolucijski gledano takva je jedinka jako korisna za našu vrstu. Ne možemo mu oduzeti to da je uvijek na rubu. Uvijek pomiče granice, iako neki smatraju da možda nije etično ili ukusno. Što se tiče čipa u mozgu svinje, to nije prvi put da se to nalazi u živom biću jer recimo pacemakeri, što je čip, se nalaze u ljudima već desetljećima. Postoje ljudi koji su protiv takvog razvoja, ali ako se takvi čipovi pokažu dobrima, a vi ili netko vama blizak je na umiranju, koristit će te sigurno taj čip da produljite ili spasite život. Tehnologija se razvija i naša je vrsta tehnološka vrsta i to je nešto čemu se moramo prilagoditi - kaže Franjević.

A što je s razvojem sučelja mozga i računala? Imali smo takve projekte 90-ih godina, no što je novo sada?

- Elon Musk je jedan kreativni uragan, gdje može doći do boljitka ili katastrofe. On je genijalan i neustrašiv. A što se tiče Neuralinka, oni s čipom žele doći do neuralnih stanica, a onda kontrolirati taj čip putem nekog vanjskog uređaja kao što je mobitel. U budućnosti će se moći slati poruke s mobitela da potaknu neuralne mreže u mozgu čovjeka - kaže Đikić.

Takav bi pristup mogao  dovesti i do ‘popravka’ nekih neuroloških deficita.

- Sljepoća, gluhoća...gdje je prekinuta neurološka mreža, mogla bi se na taj način popravit. No mi još uvijek ne razumijemo kako naš mozak radi i kakvi su to procesi koji se odvijaju u našem mozgu. No i tu nam u pomoć dolazi big data jer danas možemo puno više no što smo mogli recimo 90 tih godina - kaže v.

A što će u budućnosti biti s biohakerima?

- Danas je znanost dostupna svima, no razlika između biohakera i znanstvenika je upravo o rigoroznijoj primjeni znanstvene metode. Biohakeri su ekvivalent računalnih hakera koji spajaju dijelove koda. To je dobro jer potiče kreativnu crtu kod ljudi no treba znati da je jedna stvar ako igranjem s računalnom spržite računalo ili ako se igranjem sa samim sobom spržite mozak. Svakako da istraživanju i otvorenoj znanosti, ali oprez, nemojte se cijepiti vlastitim cjepivom - kaže Vlahoviček.

- Nisam imao iskustva s biohakerima. No što se tiče citizen sciencea gdje u recimo u Kaliforniji gdje se taj pokret jako proširio i gdje postoji ozbiljna komunikacija između ljudi koji se žele baviti znanošću i sa znanstvenicima. Ta komunikacija mora biti dvosmjerna. I tu je recimo ekologija područje kojim se ljudi bave, jer mogu skupljati nešto, a u laboratorijima koje imaju doma mogu to analizirati. Volio bih kada bi to mogli prenijeti i u Europu - zaključio je Đikić.