Felix: Toliko sam se bojao, da sam trebao dvojicu psihijatara

Skok Felixa Baumgartnera s ruba svemira gledali su milijuni ljudi, a on je u intervjuu za Guardian objasnio o tome što je proživljavao dok se pripremao za razbijanje zvučnog zida. 

- Zovu me neustrašivi Felix, rekao je čovjek koji je prije manje od tri tjedna na Zemlju pao brže od brzine zvuka. Prijenos skoka na YouTube-u gledalo je više od osam milijuna ljudi.

'Neustrašivi Felix zapravo ne postoji'

- I vi i ja znamo da neustrašivi Felix zapravo ne postoji. On se možda čini kao cool tip, ali morao sam pobijediti u pravoj psihološkoj bitci. To je bilo teže nego iskoračiti u svemir, rekao je Felix.

Objasnio je da je mrzio i bojao se svemirskog odijela zbog njegove želje za slobodom. Bio je zarobljen u odijelu na koje su ljudi dodavali nove terete svaki dan.

- Nikad se nisam dobro osjećao u tom odijelu, jer mi nikad nije postalo druga koža, zaključio je.

- Postajao sam anksiozan ako sam u odijelu morao provesti više od sat vremena. Možeš nekako proći kroz taj sat, ali ako je trebalo proći pet sati nisam mogao dobiti tu bitku, rekao je Felix za kojeg je problem svemirskog odijela postao toliko velik da je morao potražiti psihijatrijsku pomoć.

Čak ga je i miris odijela uznemiravao. Tjeskoba bi počinjala dan prije nego bi ga morao obući pa uopće ne bi spavao, ali razgovori s dva psihijatra su pomogli. Uspio je i počeo se osjećati jakim, ali onda su se javili novi problemi. Zbog njegove klaustrofobije gotovo svi su počeli sumnjati da može izvesti skok. 

- Klaustrofobija je bila jedina slabost koju sam imao. To nije moja krivica, to je jednostavno u mojoj glavi. Pomislio sam da ću napraviti što god je potrebno da vratim vjeru mog tima. Nakon pet dana je upalilo, a dva tjedna kasnije svi su bili pozitivni i znao sam da sam spreman, ispričao je Felix.

Bojao se da neće probiti zvučni zid

Kada je skočio pojavio se problem s vizirom koji se maglio kad bi izdahnuo. Razmišljao je da možda odmah otvori padobran, ali znao je da u tom slučaju ne bi bio brži od zvuka. 

- Morao sam ostati cool, a na tome radim zadnjih 25 godina, da budem fokusiran i da ne paničarim. Moj najveći strah nije bio da ću umrijeti, već da neću prestići brzinu zvuka, rekao je. 

Kako je rekao, tijekom skoka je bilo više dobrih trenutaka, a među njima je i onaj kada je stajao nogama van kapsule. Nije bio siguran hoće li se vratiti na tlo jer kako tvrdi, pripremaš se za najgore, a nadaš se najboljem. 

Skokovima poput ovog više se na planira vratiti.