Danas živi u Rusiji, pod zaštitom vlasti koje su mu i omogućile bijeg iz zemlje kojom je nekoć vladao...
News
Komentari 1Danas živi u Rusiji, pod zaštitom vlasti koje su mu i omogućile bijeg iz zemlje kojom je nekoć vladao...
Bila je to 2014. godina, prijelomna točka moderne ukrajinske povijesti. Nakon tri mjeseca masovnih prosvjeda koji su paralizirali Kijev, tadašnji predsjednik Viktor Janukovič, suočen s potpunim kolapsom vlasti i bijesom naroda, nestao je pod okriljem noći. Njegov bijeg označio je kraj jedne ere i početak sukoba koji je trajno promijenio geopolitičku kartu Europe. Dramatični događaji iz veljače te godine, od krvavih ulica do tajnih operacija evakuacije, otkrili su dubinu podjela u zemlji i brutalnost režima koji se urušavao.
Sve je počelo u studenom 2013. godine, kada je Viktor Janukovič, pod snažnim pritiskom Moskve, u posljednji trenutak odbio potpisati Sporazum o pridruživanju s Europskom unijom. Iako je ukrajinski parlament velikom većinom podržao europski put, predsjednikova odluka da se umjesto toga okrene čvršćim vezama s Rusijom izazvala je val prosvjeda.
Tisuće građana, pretežno studenata i prozapadno orijentiranih aktivista, okupile su se na kijevskom Trgu neovisnosti, poznatijem kao Majdan. Mirni prosvjedi, nazvani Euromajdan, ubrzo su prerasli u najveći demokratski pokret u Europi od 1989. godine. Zahtjevi su postajali sve radikalniji: od ostavke vlade do borbe protiv endemske korupcije, zlouporabe moći i utjecaja oligarha.
Mjesecima su prosvjednici držali središte Kijeva, podižući barikade i stvarajući "državu u državi". Prijelomni trenutak dogodio se između 18. i 20. veljače 2014., kada je sukob eskalirao u otvoreno nasilje. Specijalne policijske postrojbe, zloglasni Berkut, krenule su u konačni obračun s prosvjednicima. Korišteno je suzavac, gumeni meci, a potom i pravo streljivo. Snajperisti su s krovova pucali na masu, a prizori s ulica podsjećali su na ratnu zonu. U ta tri dana poginulo je više od stotinu prosvjednika, kasnije prozvanih "Nebeska stotnija" (Nebesna sotnya), te 13 policajaca. Krvoproliće je šokiralo Ukrajinu i svijet, a Janukovič je izgubio svaku podršku, čak i unutar vlastite Partije regija, čiji su ga zastupnici masovno počeli napuštati.
Suočen s potpunim kaosom, Janukovič je 21. veljače, uz posredništvo europskih diplomata, potpisao sporazum s oporbom koji je predviđao prijevremene izbore i povratak na Ustav iz 2004. godine.
Činilo se da je kriza na putu prema rješenju. Međutim, iste noći, dok su prosvjednici na Majdanu s nepovjerenjem dočekali vijest, Janukovič je potajno napustio Kijev. Njegova ruta bijega bila je kaotična. Prvo je sletio u Harkiv, zatim u Donjeck, gdje mu je onemogućen pokušaj leta za Moskvu.
Nakon neuspjeha, skrivao se u rezidenciji oligarha Rinata Ahmetova, prije nego što je krenuo prema Krimu. Bijeg je, kako je kasnije utvrđeno, organiziran u suradnji s ruskim službama. Dana 23. veljače, s lokacije u blizini sela Urzuf u Donjeckoj oblasti, tri helikoptera ruskih oružanih snaga prebacila su Janukoviča, njegova šefa osiguranja i još dvadesetak osoba na teritorij Ruske Federacije. Nakon bijega, prosvjednici i novinari ušli su u njegovu napuštenu i nevjerojatno luksuznu rezidenciju Mežihirja, koja je postala simbol korupcije i rastrošnosti njegova režima.
Dok je Janukovič bježao, ukrajinski parlament (Vrhovna rada) je 22. veljače održao izvanrednu sjednicu. S 328 glasova "za" i nijednim protiv, zastupnici su izglasali rezoluciju kojom je utvrđeno da se predsjednik "samovoljno povukao iz obavljanja ustavnih dužnosti", čime su stvoreni uvjeti za njegov opoziv. Iako nije proveden formalni postupak opoziva, ova je odluka omogućila imenovanje privremene vlade i raspisivanje novih izbora. Janukovič se nekoliko dana kasnije pojavio u ruskom Rostovu na Donu, tvrdeći da je i dalje legitimni predsjednik te da je u Ukrajini izvršen "državni udar".
Nova ukrajinska vlast izdala je nalog za njegovo uhićenje zbog masovnih ubojstava, a kasnije je u odsutnosti osuđen na 13 godina zatvora zbog veleizdaje i pomaganja Rusiji u agresiji. U travnju 2024. godine dobio je novu kaznu od 15 godina zatvora zbog organiziranja ilegalnog prelaska granice i poticanja na dezerterstvo tijekom svog bijega. Danas živi u Rusiji, pod zaštitom vlasti koje su mu i omogućile bijeg iz zemlje kojom je nekoć vladao.