Susrela sam se u redovima istomišljenika. Smiješno je bilo što je on imao dvadeset kada je pisao svoje redove. Čini li me, onda, to nezrelom? Mislim da ne. I on i ja pišemo o onome što znamo. Ne mogu pisati stvari o kojima nemam pojma. Ne mogu se praviti da sam zrelija i iskusnija. Kada seremo o stvarima o kojima ne znamo, ispadamo idioti. No i kada nisi idiot, u komentarima ti napišu da jesi.

- Ali zašto su mi, onda, u glavi stvari kojima nisam blizu?

Zbog toga što sam se okružila nekim drugim ljudima u virtualnoj državi. Pratim majke djece koja imaju manje od pet, pratim novopečene majke, čitam i njihove redove i upijam njihove živote.

- Jebote, je li u tridesetima kasno?

Stalno se to pitam u glavi. Je li kasno postati majka u tridesetima? Sve te majke čije Instagrame svakodnevno gledam su, zapravo, mlađe od mene, a ja se kraj njih osjećam kao dijete. Je li kasno izdati knjigu poslije tridesete ili to trebam(o) učiniti ranije? Stalno ostavljam za kasnije. Nastavit ću s knjigom kad se preselimo. Pisat ću više kad nađemo svoj mir. Ma nećeš. Pisat ćeš svaki dan bez obzira na to gdje si.

Sigurno previše razmišljam. Kako tekst koji nema temu pretvoriti u nešto s temom? Uzimam pauzu za gin.

Prethodnu bih rečenicu sigurno trebala obrisati, ali neću. Ako želim hrpu ovih redova bez teme pretvoriti u redove s temom, vratit ću se na majčinstvo. Ne mora ni biti samo majčinstvo. Može biti ta knjiga koja čeka da ju dovršim, može biti vježbanje koje odgađam mjesecima, može biti bilo što od onoga što želiš da bude, ali još uvijek nije došlo na red jer nisi stigla. Nisi stigla jer život ima neke druge planove dok ti ne stižeš raditi svoje. Ili tako nešto.

Krenimo od majčinstva. Šokirala sam se činjenicom da su oko mene sve te mlade i uspješne majke. A ja ne želim djecu, ne još jer još uvijek ne mogu popiti čašu gina, a da dio ne prospem po majici i hlačama. Ne još jer prije nego se odlučim biti roditelj želim imati bar jednu knjigu iza sebe, istu onu knjigu koja čeka u Wordu da je dovršim.

I sad slijedi ona izlizana, usrana, ljigava rečenica s bočice Jane. NIKADA NIJE KASNO, JEBOTE. Naravno, bez ovog jebote, ali jebote je sastavni dio mog vokabulara. I ja stvarno mislim da nije. I stvarno mislim da nam danas mediji u glavu trpaju misli koje nisu naše. I stvarno sam sigurna da se iracionalni strahovi ušuljaju u naša bića jer se uspoređujemo s drugima.

Ja možda ne bih bila dobra majka da sam prvo dijete rodila kad i moje Insta-prijateljice. Ja s razlogom još uvijek nisam napisala knjigu jer sve u svoje vrijeme, jebote. Sve u svoje vrijeme. Ne trebamo se uspoređivati s onima koji su već napravili nešto što mi tek želimo. Jer dok je netko energiju trošio na pisanje svoje prve knjige, ja sam se budila mamurna, odlazila na festivale i donosila krive odluke koje su me, na kraju cijele priče,  naučile puno toga.

I zato, nemoj se previše uspoređivati s drugima jer tvoje vrijeme je tvoje. S razlogom si zasrao kad si zasrao i s razlogom si uspio u nekoj tamo godini života. Naposljetku, jedina stvar koju ćeš dobiti od uspoređivanja i brige je zakašnjela ili preuranjena menstruacija. A ako si muškarac, otpast će ti kosa, sigurno će ti otpasti kosa.

O autorici:

Nekada žena, nekada djevojčica. Vjerujem u (svoje) snove, ljude i dobrotu. Iako više volim knjige, oduvijek živim u svom filmu. Moje avanture možete pratiti na blogu, instagramu i fejsu.