Ili ima takav posao da mu ostaje premalo vremena za onakav odnos kakav si priželjkujemo, ili neriješene probleme s ovisnošću ili nema nikakav poseban izgovor za svoju emocionalnu nedostupnost jer je jednostavno „takav“.

Radi li se o tome da ne razlikujemo uzbuđenje lova od duboke intimnosti i ljubavi? Što ako smo ipak naletjeli na nekoga tko nam se inicijalno svidio, ali je naše uzbuđenje novom ljubavi splasnulo onog trenutka kada smo shvatili da je ta osoba dostupna i da s njom možemo ostvariti cjeloviti odnos?

Iako se uglavnom govori o ženama koje su u potjeri za emocionalno nedostupnim muškarcima, u terapijskom settingu nisu rijetki ni muškarci posvećeni toj istoj potjeri. No, o čemu se tu zapravo radi? Da li je moguće da se neki muškarci i žene sasvim slučajno uvijek vežu uz nekoga tko im ne može uzvratiti ljubav i tu nema previše pomoći, barem dok im se ne posloži Mjesec u Jupiteru, ili se radi o nečem drugom?

Otrežnjavajuća je ideja kolikima od nas je nedostajalo ljubavi u djetinjstvu, načinima na koje smo se nosili s nedostatkom te ljubavi i koliko to upravlja našim odnosima u odrasloj dobi.

Privlačnost emocionalno nedostupnih partnera možda je odraz toga što nas takav odnos podsjeća na odnos koji smo imali s roditeljima i svega onoga što vjerujemo o ljubavi.

Ti odnosi su nam bolni, ali istovremeno poznati i znamo što možemo očekivati. Opet odigravamo ono što nam je poznato prema poznatom obrascu nadajući se kako ćemo ovog puta dobiti drugačiji završetak, a da nismo niti svjesni da postoje i drugačiji putevi ljubavi.

Čar emocionalno nedostupnih osoba je u ideji da bismo se osjećali bolje kada bismo „samo“ mogli dobiti to nedostupno za čime žudimo. Ali to „bolje“ je nedostižno i nemoguće jer je objekt naše žudnje nedostupan. „Bolje“ je nož kojeg si zabijamo u srce.

Također, svi volimo izazove, a emocionalno nedostupni partneri, a osobito oni koji su sebični, arogantni i koji nas ne poštuju – pravi su izazovi. Uz to, emocionalno nedostupni partneri ponekada su dostupni pa onda zbog povremenog potkrjepljenja žudimo za njima još i više no što bismo žudjeli kada bi nam bili stalno dostupni, a potom oduzeti.

Priča o neodoljivoj privlačnosti nedostupnih osoba ima i drugu stranu, a ta je i da kad nam se Mjesec posloži u Jupiteru i mi uspijemo osvojiti ljubav do tada nedostupnog partnera ili sasvim slučajno naletimo na nekoga tko je voljan posvetiti nam se onako kako si priželjkujemo – da nam se tada u srcu dogodi „Bam!“ i odjednom nam se ta osoba više ne sviđa baš toliko jako.

Iako mi sami sebi u odnosu na nedostupnog partnera možemo djelovati kao da smo spremni na intiman i blizak odnos, ali smo opet krivo odabrali nekoga tko za to nije sposoban – možda se ipak radi o tome da i mi imamo problema s intimnošću. Iako smo nesretni jer nikako da nam se posreći, nikako da upoznamo onog pravog, a već nam je 30-35-40 godina, zapravo se i mi bojimo vezanja i intimnosti.

Jedna od teorija je da možemo biti ovisni o odbacivanju, odnosno emocionalnoj drami i boli slomljenog srca baš kao i o alkoholu ili drogama. Radi se o ovisnosti vođenoj istovremenim strahovima od napuštanja i preplavljivanja.

Čini se kako je barem u terapijskom settingu prisutan naglašen očaj radi osobne nesreće koju klijent ili klijentica imaju jer uvijek sasvim slučajno nalijeću na nekoga tko je emocionalno nedostupan uz čvrsto uvjerenje kako bi do sada imali dubok i intiman odnos samo da su imali sreće. I ponekada je to uistinu tako. Nije nam lako kupiti majicu ili hlače, a kamoli pronaći kompatibilnog partnera. Rijetki su oni koji još u srednjoj školi upoznaju ljubav svog života.

No, ponekada se radi o tome da su ti klijenti i sami emocionalno nedostupni, a niz emocionalno nedostupnih partnera iz prošlosti djeluje poput manje ili više svjesnog odabira nego puke slučajnosti.

Emocionalno nedostupan partner može dati savršen izgovor i opravdanje da nikada ne načnemo pitanje vlastite emocionalne nedostupnosti. Ako se borimo sami sa sobom i otvaranjem prema životu, na tome ne moramo raditi ako smo u odnosu s emocionalno nedostupnim partnerom. On neće tražiti da se ogolimo pred njim, on neće željeti vidjeti ono što je autentično u nama već će izbjegavati sve ono što djeluje komplicirano i teško. On će željeti onaj dio nas koji je u službi zadovoljavanja njegovih potreba i želja.

Samo zato što nešto djeluje kao loša karma ili nesretna sudbina, ne znači da se radi o lošoj karmi i nesretnoj sudbini. Samo zato što do sada niste imali svijest o tome što radite i čega se bojite, ne znači da vam je suđeno ponašati se jednako kao i prije i strahovati od istih stvari cijelog svog života.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.