Bio je neki glupi dan, a glupim danima ljudi popiju koju čašu piva pa im se priča o stvarima o kojima inače ne bi pričali. Pričale smo tako, moja prijateljica i ja, u zadimljenoj birtiji o nekim bivšim ljubavima i razočaranjima koja uz to dolaze. Pričale smo i o trenutku u kojem smo konačno progledale pa shvatile da neke stvari uopće nisu ljubav. Oprostile smo se na onom uglu na kojem uvijek zastanemo jer si imamo reći još par nekih bitnih stvari. Kada sam došla doma, shvatila sam da i tata proživljava taj glupi dan na svoj način i odlučila sam sjesti za stol. On je, prvi puta nakon dugo vremena, spominjao svoju pokojnu ženu, moju majku. Rekao je da nikada neće zaboraviti dan njihovog prvog susreta. Ugledao ju je u parku i morala je biti njegova. Tako je i bilo, no nije potrajalo jer je ona odlučila napustiti Vinkovce i otići raditi u Austriju. Zašto je uopće počeo pričati njihovu ljubavnu priču ako nikada o ljubavi nije govorio?

Pričao je, zapravo, o svom najboljem prijatelju Markoviću. Marković je došao iz Slovenije raditi kao prevoditelj jer je jako dobro znao talijanski. Talijana, običnih radnika, tada je u Slavoniji bilo puno. Moj je tata bio jedan od njih, običan radnik koji je imao slomljeno srce. Njih su dvojica vrlo brzo postali pravi prijatelji, a Marković ga više nije mogao gledati takvog pa mu je jedan dan rekao – Baljak, hajde spremi stvari, vozimo te po Jasminku. Oni su stvarno otišli tamo. No scenarij nije ispao kao onaj iz ljubavnih filmova i njih su se dvojica razočarani vratili u Vinkovce. Jedan malo manje, drugi puno više. Moj se tata nakon toga zaposlio u kafiću. Bio je jako lijep mladić i cure su ga oblijetale sa svih strana, no nijedna nije bila kao njegova Jasminka. Jednom, dok je nosio tacnu i gledao svoja posla, ona je ušla u taj podrum koji su nazivali kafićem i vrijeme je stalo. Vjenčali su se nakon nekog vremena, a onda smo na svijet došle moja sestra i ja. Rekao mi je da nikoga nikada tako nije volio, a ja sam otišla plakati u sobu. Plačem i sada, dok ovo pišem, jer ja zapravo nikada nisam vidjela tu njihovu ljubav.

Baš prošle godine u ovo vrijeme, odustala sam od tih velikih ljubavi od kojih ti klecaju koljena, od kojih se ježiš i od kojih ti se pomjeraju organi. Odustala sam, jer i mi romantici nekad odustajemo od ljubavi, no samo na kratko. Razočaraš se pa onda s razočaranom prijateljicom govoriš kako ništa od toga zapravo ne postoji, a obje znate da lažete jer je tako lakše. Na zimu mi se dogodila ljubav zbog koje sam ponovno postala poput svog oca. Nisam sjela u auto i s prijateljicom se odvezla 500 kilometara dalje da bih mu pokazala koliko mi znači. Ja sam to, kao što bi svaki nepopravljivi romantik i pisac napravio, riješila riječima. Nisam se skrivala iza metafora, nisam dopustila da se bilo što shvati dvoznačno, bila sam jednostavna i iskrena.

Postoje dani kada se bojim. Bojim se da ću izgubiti te neke ljude i da će oni izgubiti mene. Bojim se, nekada, da ništa od toga ne postoji. A onda, baš iz vedra neba, pojavi se nešto što mi vrati vjeru u ljude i ljubav. Nekada je to samo jedna poruka, nekada je to „volim te“ u trenutku u kojem se nisi nadao da ćeš to čuti, a nekada je to mali znak kojim netko pokaže da te baš treba.

Jučer otvaram oči, a za njima i laptop da pogledam što se to događa u virtualnom komšiluku. Naletim na video u kojem prijateljičin djed govori svojoj ženi da je voli. Dodaje i kako ona nikada neće znati koliko. Njih su dvoje 60 godina u braku, a on se ljuti kada ona ujutro ode bez pozdrava. Ljut je i što se u bolnici nije javljala na mobitel pa je digao cijelu obitelj na noge i morali su ga voditi kod nje.

Neki će si ljudi i nakon 60 godina govoriti da se vole istim žarom. Neki će putovati u druge države samo da bi svom nekom rekli da ga vole i čekaju. Neki će pristati na vezu na daljinu koja može potrajati i dvije godine.  Neki će strpljivo čekati jer znaju da vrijedi. Neki će govoriti da ljubav ne postoji. Neki će se bojati. Kome ćeš ti vjerovati?

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Zaljubljena u riječi, filmove, knjige, prirodu i glazbu. Prijatelj svih.