Joseph je noćna mora svakog šefa. Pokrenuo je 54 tužbe i svaku izgubio: 'Ja sam žrtva!'

Životopis Josepha Johnsona uskoro bi se ponovno mogao naći u sandučićima potencijalnih poslodavaca. Uostalom, on je vrlo plodan kandidat za posao. Na svom LinkedIn profilu opisuje se kao "specijalist za razvoj mladih" s "jakim organizacijskim i vještinama rješavanja problema" te dokazanim iskustvom u "provođenju i postavljanju kampanja". Ipak, iza fasade impresivnih kvaliteta krije se neuljepšana istina koju bi svaki poslodavac trebao znati, piše Daily Mail. 

Joseph Johnson (45) je noćna mora svakog šefa i jedan od najzloglasnijih parničara u zemlji. On je profesionalna žrtva koja pronalazi uvredu i krivnju tamo gdje ne postoje. Tijekom posljednjeg desetljeća pokrenuo je gotovo svaku zamislivu tužbu pred radnim sudovima, od diskriminacije na temelju rase, spola, dobi ili invaliditeta (navodno je imao problema s mentalnim zdravljem), pa sve do kršenja ugovora, nepravednog otkaza i odmazde zbog zviždanja. 

VOLI PLAŽU, MORE... FOTO Bujna Ruskinja želi biti veća zvijezda od Kardashianke: 'Zbog oblina su me odbijali!'

Sve u svemu, pokrenuo je pravni postupak najmanje 54 puta protiv 16 različitih dobrotvornih udruga, škola, lokalnih vlasti i teretana za koje je radio, a da nije uspio dobiti niti jednu jedinu tužbu za diskriminaciju. Budući da na njegovom profilu trenutno nije navedena nijedna pozicija, osim uloge u vlastitoj organizaciji, Johnson bi se uskoro ponovno mogao naći na tržištu rada.

Činjenica da je njegova serijska parnična prošlost otkrivena na nedavnom saslušanju i objavljena u Daily Mailu nimalo ga ne obeshrabruje. Kada su ga novinari kontaktirali, i dalje je tvrdio da je "žrtva". Njegov modus operandi, koji je jedan sudac opisao kao "parničenje do iscrpljivanja", imao je razoran utjecaj na organizacije koje je neumoljivo progonio.

Popis gotovo farsičnih optužbi uključuje njegovu tvrdnju da je odluka da mu se osigura iPad samo s 3G, a ne 4G mrežom, predstavljala čin rasne diskriminacije. Na drugom poslu u osnovnoj školi, gdje je bio "menadžer", tvrdio je da je žrtva spolne diskriminacije, iako je posao dobio ispred dvije kandidatkinje. Probni rok u jednoj udruzi za mlade nije prošao, kako je tvrdio, zbog dobne diskriminacije, unatoč tome što je tada bio u tridesetima, kao i neki od njegovih kolega. Neutemeljene optužbe protiv poslodavaca, čija je obrana bila iznimno skupa, ponekad su bile popraćene i prijavama policiji.

Ono što nikada nije otkrio bile su njegove katastrofalne evidencije o dolascima na posao, loša radna učinkovitost i agresivnost kada bi ga netko upozorio na način na koji (ne) obavlja svoj posao. Nakon što bi dobio otkaz, obično nakon samo nekoliko mjeseci, Johnson bi preuzeo ulogu žrtve. Njegov motiv bio je, naravno, financijska korist, ali i kažnjavanje onih za koje je "vjerovao" da su ga nepravedno tretirali.

Jedan sudac je zaključio: "Gospodin Johnson gleda na postupke pred radnim sudom kao na sredstvo za brzo bogaćenje, a ne kao netko tko traži odštetu za stvarnu štetu uzrokovanu diskriminacijom."

Cijena obrane od lažnih optužbi

Iako se može činiti kontraintuitivnim s obzirom na to da je 54 puta izgubio, postavlja se pitanje koliko je izvansudskih nagodbi stavio u džep. Velika većina takvih pritužbi nikada ne dođe do punog saslušanja jer poslodavci znaju da je često jeftinije nagoditi se nego gomilati goleme pravne troškove.

Jedna mala dobrotvorna udruga (Newark Youth London) koja ga je odlučila tužiti na kraju je platila račun za odvjetnika od gotovo 9.500 eura, dok je Johnson, koji se sam zastupao, otišao bez ikakvih troškova. Samo jednom, prije četiri godine, kada je igrao na kartu rasne diskriminacije protiv jedne teretane, naloženo mu je da plati oko 3.500 eura sudskih troškova, no nije poznato je li to ikada učinio, iako je otkriveno da na štednom računu ima oko 47.000 eura.

INSTAGRAM SENZACIJA FOTO Bujna Peruanka obožava nogomet, putovanja i bikinije. Uživala je u posjetu Hrvatskoj...

U svom posljednjem slučaju, nakon što je radio jedva sedam mjeseci kao menadžer u dječjem domu, nije ponudio ni trunku dokaza za svoje tvrdnje o "spolnoj diskriminaciji, zviždanju, uznemiravanju i viktimizaciji". Vlasti su morale pripremiti gotovo 150 stranica dokumenata, a sud je zaključio da je "svrha tužbi izazivanje poremećaja, a ne rješavanje stvarnih navoda".

Svjedočanstva bivših poslodavaca

Među njegovim prvim žrtvama bila je Sandra Chin, tadašnja ravnateljica osnovne škole Benthal u Hackneyju, koja ga je 2014. zaposlila kao "menadžera za obogaćivanje učenja i postignuća". Uskoro se jedna od dviju žena koje su radile za njega požalila na njegovo "agresivno, neprimjereno i neprofesionalno" ponašanje. Kada ga je ravnateljica pozvala na red, odgovorio je službenom pritužbom.

U e-mailu je napisao: "Uzimajući u obzir moj doprinos školi Benthal, koji je bio ništa manje nego izvanredan... teško mi je ne doći do zaključka da sam trenutno žrtva rodne diskriminacije."

Gospođa Chin je za Daily Mail ispričala svoju stranu priče.

​- Njegova prisutnost na poslu bila je užasna. Samo je htio raditi po svome. Što god bih rekla, on bi to okrenuo protiv mene, pa počnete preispitivati sebe kao poslodavca i menadžera.

U jednom trenutku, kako kaže, zaprijetio joj je.

​- Rekao je da će me natjerati da patim zbog onoga kroz što sam ga natjerala da prođe. Osjećala sam se nesigurno, gledala sam preko ramena i pazila da uvijek netko bude sa mnom kad bih kasno navečer napuštala školu.

Zaspao na treningu koji je trebao voditi

Sličan obrazac ponovio se i u udruzi Barking & Dagenham Youth Zone. Tamo je radio kao voditelj kluba za praznike, ali je pri prijavi zatajio probleme s prethodnim poslodavcima.

​- Činilo se da ima prave kvalifikacije, ali nije trebalo dugo da se razotkrije - rekao je njegov tadašnji nadređeni, Zakaria Hussain.

​- Jednostavno nije radio svoj posao. Činilo se da misli da može sam diktirati svoje radno vrijeme. Zaspao je tijekom jednog treninga s novim osobljem kojim je trebao upravljati. Nije učinio doslovno ništa da pokrene svoj program, ali je smatrao da je njegov rad zadovoljavajući.

Nakon što su ga otpustili, Johnson je optužio kolege i udrugu za dobnu i rasnu diskriminaciju, što je, prema riječima gospodina Hussaina, "duboko pogodilo ljude koje je optužio". Nakon petodnevnog saslušanja 2020. godine, vijeće Radnog suda u istočnom Londonu proglasilo je njegove tvrdnje neutemeljenima.

Slična priča dogodila se i u udruzi Newark Youth London. Njegov bivši menadžer Kamrul Islam rekao je da se Johnson nije pojavljivao ujutro na poslu i da je izbjegavao sastanke. Otpušten je nakon četiri mjeseca, a na sudu je tražio 70.000 eura za povredu osjećaja, gdje se otkrilo da je istovremeno imao i drugi posao na puno radno vrijeme.

Tko je zapravo Joseph Johnson?

Joseph Johnson nije samo serijski parničar. Rođen u Hackneyju, pohađao je internat u Nigeriji prije nego što je diplomirao poslovnu ekonomiju i marketing. Okušao se i kao stand-up komičar te kao autor, samostalno objavivši autobiografiju u kojoj svoje prve radne okoline opisuje kao "užasne" i gdje je šefovima "pokazao srednji prst". U budućnosti, umjesto "srednjeg prsta", Johnson je svoje pritužbe pretvorio u oružje iskorištavanjem pravnog sustava.

Njegov trenutni zbroj iznosi najmanje 54 tužbe protiv 16 organizacija, a čini se da ga ništa ne može zaustaviti u pokretanju novih. Možda je upravo to pravi skandal.