Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Današnji život na Tristanu jedinstven je spoj tradicije i sporog prihvaćanja modernosti. Cjelokupno zemljište je u komunalnom vlasništvu...
Najudaljenije naseljeno mjesto na planetu nije zabačeno selo u nekoj neistraženoj džungli, već britanski prekomorski teritorij usred južnog Atlantika. Tristan da Cunha, maleni vulkanski arhipelag, nalazi se na više od dvije tisuće kilometara od najbližeg naseljenog kopna, otoka Svete Helene, i oko 2.800 kilometara od Cape Towna u Južnoj Africi. Do njega nema redovne zračne veze; putovanje brodom iz Cape Towna traje otprilike šest do sedam dana, a redovite plovidbe odvijaju se samo nekoliko puta godišnje.
Povijest otoka jednako je neobična kao i njegova geografija. Iako ga je portugalski istraživač Tristão da Cunha ugledao još 1506. godine, prvi ozbiljan pokušaj stalnog naseljavanja započeo je tek 1810., kada je Amerikanac Jonathan Lambert stigao s još trojicom ljudi. Lambert je otok proglasio svojim vlasništvom i preimenovao ga u „Otokom osvježenja”. Njegova 'vladavina' bila je kratkog vijeka. Pravi početak moderne zajednice dogodio se 1816., kada je Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo otok i postavilo vojni garnizon.
Kada je garnizon napušten, škotski kaplar William Glass odlučio je ostati sa svojom obitelji. Tijekom sljedećih desetljeća pridružili su im se brodolomci, kitolovci i pustolovi. Genetska istraživanja pokazala su da današnja populacija u velikoj mjeri potječe od samo 15 osnivača, osam muškaraca i sedam žena, koji su stigli na otok tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Sedam tradicionalnih prezimena: Glass, Green, Hagan, Lavarello, Repetto, Rogers i Swain – predstavljaju glavne muške osnivačke linije današnje zajednice, iako današnje stanovništvo uključuje i druga prezimena.
Život je bio težak, a izolacija golema. Najveća tragedija dogodila se 1885. godine, kada je 15 muškaraca nestalo na moru nakon što su isplovili kako bi pokušali trgovati s brodom koji je prolazio pokraj otoka, ostavivši iza sebe gotovo cijelu zajednicu žena i djece. Događaj je ostao poznat kao tragedija koja je Tristan da Cunhu pretvorila u „otok udovica”.
Najdramatičniji događaj u povijesti otoka zbio se 10. listopada 1961. godine. Vulkan Queen Mary's Peak, za koji se dugo smatralo da je uspavan, počeo je eruptirati tik uz jedino naselje, Edinburgh na sedam mora. Ukupno je s Tristana evakuirano 264 otočana i 31 osoba koja je ondje privremeno živjela ili radila. Od tamo ih je pokupio nizozemski putnički brod Tjisadane i odvezao u Cape Town, a zatim su brodom stigli u Englesku.
Smješteni u bivšu vojnu bazu kraj Calshota u Hampshireu, otočani su se prvi put susreli s modernim svijetom. Promet, televizija... bili su im potpuna novost, dok su britanska klima i epidemije gripe na koje nisu imali razvijen imunitet dodatno otežali njihov boravak. Unatoč udobnosti i sigurnosti, većina je čeznula za povratkom. Kada je ekspedicija Kraljevskog društva dvije godine kasnije potvrdila da je njihovo selo ostalo uglavnom netaknuto, otočani su gotovo jednoglasno odlučili vratiti se kući. Na glasovanju je odluka o povratku dobila čak 148 glasova prema samo pet, pa se zajednica 1963. vratila na Tristan da Cunhu i ponovno izgradila svoj život u izolaciji.
Današnji život na Tristanu jedinstven je spoj tradicije i sporog prihvaćanja modernosti. Cjelokupno zemljište je u komunalnom vlasništvu, a obitelji se bave poljoprivredom i uzgojem stoke na svojim 'krpicama' zemlje, poznatima kao Potato Patches. Glavni izvor stranih prihoda je komercijalni ribolov jastoga, koji se izvozi na međunarodno tržište i smatra se jednim od najodrživijih svjetskih ribolova. Do 2005. godine otok nije imao vlastiti poštanski broj, što je znatno otežavalo međunarodnu dostavu i online kupovinu.
Dolazak Starlinka 2024. godine donio je pravu revoluciju u internetskoj povezanosti, no temeljne vrijednosti ostaju iste: zajedništvo, samoodrživost i duboka povezanost s prirodom.
Njihova izoliranost i dalje predstavlja ogroman rizik, što je pokazala i dramatična vojna operacija u svibnju 2026. godine. Nakon što je jedan stanovnik postao kritično bolestan zbog sumnje na hantavirus, britansko Ministarstvo obrane pokrenulo je izvanrednu operaciju kako bi na otok dopremilo medicinsku pomoć.
RAF-ov transportni avion A400M preletio je tisuće kilometara do Tristana da Cunhe, a šest padobranaca i vojni medicinski tim – uključujući anesteziologa RAF-a i medicinsku sestru britanske vojske – izveli su skok iznad otoka i spustili medicinsku opremu i zalihe.
Procjene kažu da na otoku danas živi oko 250 ljudi.
24sata © 2026
