Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Srijeda, 24.05.2017. u 12:27
246 komentara

Bernardić je hodajući debakl. A ima li ovaj SDP nekog boljeg?

U SDP-u počinje pobuna. Kreće potraga za novim liderom, nakon što je Davor Bernardić, izabran prije samo šest mjeseci, stranku odveo u novi izborni poraz. Samo, može li ovakav SDP doista naći boljeg nasljednika?

Foto: Petar Glebov/PIXSELL
246 komentara

Neki to danas nazivaju pobunom.

Ali nema sumnje da je SDP-ovcima laknulo što mogu tako otvoreno, javno i neometano izražavati svoje nezadovoljstvo izbornim porazom.

Gubili su oni i pod Zoranom Milanovićem, i to vrlo često, nekad i vrlo teško, ali morali su biti kuš. Sada su napredovali: mogu slobodno ventilirati svoje nezadovoljstvo prema Davoru Bernardiću, čovjeku kojega su prije samo osam mjeseci izabrali za svog predsjednika.

On je izgubio tek jedne (ili tek prve) svoje izbore i SDP je krenuo u akciju njegove smjene, nakon što su prije izbora mnogi visoki dužnosnici javno rušili njegov autoritet. Preko medija su kandidirali novog stranačkog premijera i sklapali velike koalicije bez njegova znanja, a sada javno prije drugog kruga proglašavaju izborni neuspjeh i pripremaju statutarno rušenje Bernardića.

Eto, SDP je doživio unutarstranačku demokraciju.

Neće stići ugušiti pobunu

Milanović je opoziciju čistio, izbacivao, marginalizirao. Bernardić možda neće doživjeti toliko dugo da posegne za istim obrambenim mehanizmom.

Uglavnom, ono što se sada događa u SDP-u, potop na lokalnim izborima, a zapravo nastavak trenda izbornih poraza - nekih većih, nekih manjih - većim je dijelom ostavština čovjeka protiv kojeg se nitko nije usudio ovako javno nastupati. Pa čak ni oni koji su u tišini rovarili i lobirali za Bernardića.

I kad se danas tvrdi da SDP traži novog lidera, jer je Bernardić apsolutno nedorastao funkciji šefa bilo koje stranke, zajedno sa svojim glavnim tajnikom koji ne zna rezultate vlastite stranke, onda valja imati na umu da je i on proizvod Milanovićeva SDP-a.

Vrlo nedavno SDP nije mogao izabrati boljeg od Bernardića. Tko kaže da će sada pronaći boljeg? I odakle? 

Šutnja je blato

Među onima koji javno udaraju na Bernardića uglavnom su neuspješni ministri, Milanovićevi marginalizirani sljedbenici, ljudi bez izbornog legitimiteta. Što, naravno, ne znači da svi oni nisu u pravu kad kritiziraju šefa stranke, ali su svi oni šutjeli kad je bivši šef devastirao stranku, ostavio je pred bankrotom i pretvorio u privatno leno s likovima kao što je Saucha. 

Nije SDP loša stranka zbog toga što je osam mjeseci vodi Bernardić. SDP je loša stranka zato što je iznjedrila Davora Bernardića na svoje čelo.

On je, naravno, apsolutna katastrofa, skupa sa svojim neformalnim savjetnicima Rajkom Ostojićem i Zlatkom Komadinom s kojima se Milanović igrao i poigravao, a oni uglavnom šutjeli i trpjeli. Kako je to već priličilo stranci koja je pod bivšim predsjednikom mislila da uspjeh leži u imitaciji HDZ-a.

Berin osjećaj slobode

No ako se Bernardiću danas išta može upisati u plus, onda je to sloboda koju osjećaju njegovi stranački kolege kad  mu javno podižu vješala. Da mu se deru u slušalicu kao da je balavac, da mu kandidiraju suparnike u intervjuima, da ga optužuju za poraze na društvenim mrežama, da ga ostavljaju da se sam blamira u prepucavanju s hadezeovcima.

Time svi oni potvrđuju da je SDP i dalje stranka koja previše ovisi o svojim vođama, kao što je to bilo pod Milanovićem. HDZ-u se to ne može u tolikoj mjeri dogoditi, njegova organizacija će polučiti nekakav uspjeh pa makar na čelu stranke bila osoba koja ne zna brojati do pet.

Ili kako je to ovih dana netko konstatirao, Milijan Brkić zna za svaki glas koji je HDZ dobio na lokalnim izborima, Zvane Brumnić ne zna gdje je SDP pobijedio. A nije trebao previše brojati.

SDP je duboko problematična stranka koja ne smrdi od glave, već je ta glava proizvod ovakvog stranačkog tijela.

Promjena je korisna

Pa ipak, svaka promjena u tako ustajaloj i okoštaloj stranačkoj organizaciji trebala bi biti korisna. Pa čak i ako dovede do još goreg izbora. No snaga stranke dobrim dijelom leži i u njezinu unutarnjem propitivanju, u nezadovoljstvu, kritici, a ne oportunističkoj šutnji onih koji su prikačeni na predsjednika i vrhušku.

Uostalom, takva šutnja amenovala je negativnu selekciju u stranci koja na koncu nije mogla iznjedriti nikog boljeg od Davora Bernardića. Pitanje je može li to sada, koliko god se činilo da ne može gore od ovoga što ima sada.

Na svom oproštaju od SDP-a, nakon što je na izborima oštetio stranku za čak 20 mandata, Zoran Milanović se pohvalio da je socijaldemokracija u Hrvatskoj još uvijek jaka i da Hrvatska "nikad neće postati Mađarska ili Poljska". Društva bez opozicije, bez socijaldemokracije, bez ljevice, u raljama klerikalne nacionalističke desnice.

Nažalost, Hrvatska je pod ovakvim SDP-om s ovakvim predsjednikom na najboljem putu da to postane. 

I tko zna, možda je ova pobuna u SDP-u već zakašnjela.

Možda je trebala započeti puno prije Bernardića.  

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message