Kolinda Grabar Kitarović poručila je preko Velimir Bujanca da neće ići u Marakeš na konferenciju o migracijama. I to nije slučajno. Politika protiv migranata bit će okosnica njezine kampanje, kao šatoraši prije tri godine
Ako Kolinda Grabar Kitarović već mora nekoga razočarati, onda će to prije biti glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, nego tv voditelj i uzvanik iz predsjedničine VIP lože Velimir Bujanec.
Njega je, uostalom, već jednom razočarala: onda kad je na Pantovčaku ugostila Aleksandra Vučića protiv čijeg dolaska je Bujanec žestoko agitirao. Sada je odlučila popraviti grešku.
Koga više briga što je predsjednica Guterresu još u kolovozu ove godine glavnom tajniku UN-a uputila entuzijastično pismo u kojem ga obavještava da se "veseli njihovu skorom susretu u Marakešu" i naglašava kako joj je "iznimno drago što će sudjelovati na usvajanju globalnog kompakta o migracijama".
Kad joj je mnogo važnije poručiti Bujancu, kao medijskom tribunu radikalne desnice, da ona kao predsjednica s tim nesretnim Marakešom nema nikakve veze. Niti će potpisivati, niti će putovati, niti je uključena u pregovore. Praktički nikad nije čula za to.
Pa ako će se netko uvrijediti, onda bolje da to bude Guterres.
Parodija s Pantovčaka
Parodična je to, iako nimalo netipična situacija za stanaricu Pantovčaka.
Ovakvo izvrdavanje, pa i otvoreno laganje, Grabar Kitarović već je u mnogo navrata prakticirala, ne samo u toplo-hladnim varijacijama odnosa sa Srbijom. To je postalo jedno od glavnih obilježja Kolindina mandata.
Vani govori jedno, doma provodi drugo, na kraju se pravda da je željela učiniti nešto treće.
Međutim, ova nagla promjena stava nema toliko veze s Bujancem, pa ni s onima koje Bujanec zastupa, a na čije glasove Kolinda računa, koliko ima veze s onima čiju politiku Kolinda slijedi - Sjedinjenim Državama.
Kao što je uz odobravanje SAD-a Kolinda pozvala Vučića u Zagreb i tako se izložila bijesu Bujanca i "političkih marginalaca", kao i bojkotu premijera Plenkovića i Ministarstva vanjskih poslova, tako je sada pogazila svoju riječ u UN-u kako bi slijedila najavljeno američko odbijanje sporazuma u Marakešu.
Hrvatska će na koncu prihvatiti taj sporazum kojeg hrvatska desnica namjerno krivo interpretira kako bi njime lakše manipulirala, ali Kolinda će se svejedno svrstati uz SAD, Mađarsku i Austriju, zemlje koje su odbile Marakeški sporazum i čije vlasti parazitiraju na antimigrantskoj retorici.
Baš kao što to namjerava učiniti i predsjednica.
Sjetimo se kako je u prvoj godini mandata aktivno rušila SDP-ovu vladu upravo na pitanju migrantske krize, zalagala se za podizanje bodljikave žice i otvoreno, pa i uvredljivo, propitivala motive izbjeglica i migranata.
Sada će se boriti za drugi mandat na antimigrantskoj histeriji koja se već zahuktava u hrvatskoj javnosti.
Ona će podgrijavati strahove, a zatim na njima profitirati.
Baš kao što to rade Donald Trump i Viktor Orban, a trend se širi preko Austrije i Italije širom istočne Europe pa i dalje. Trend ekstremista i populista.
Nema, dakle, veze što se taj sporazum bori protiv protiv ilegalnih migracija. Desnica će koristiti svaki spomen migracija za uzbunjivanje biračkog tijela, a na tom valu zaplovit će i hrvatska predsjednica.
Do prvog mandata došla je preko braniteljskog šatora, do drugoga misli doći preko šatora migranata.
