Kao u neka stara vremena film je zabranjen u Rusiji. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski obrazložio je zabranu zaključkom kako film na podrugljiv način ismijava kompletnu povijest jedne države koja je porazila fašistički režim...vrijeđa Staljinove žrtve i nepodoban je za prikazivanje uoči 75 godišnjice bitke za Staljingrad. Kako je svaka zabrana uvijek vrlo dobra reklama tako je "Smrt Staljina" dobio neočekivani vjetar u leđa i privukao dodatnu znatiželju ljubitelja filma. Čime je Iannucci natjerao Ruse da zabrane film, spoj političke drame i komedije?

Radnja filma počinje uoči Staljinove smrti. Veliki je vođa, tako izgleda, u dobroj formi željan dobre klasične glazbe i kaubojskih filmova. Okružen vjernim suradnicima Staljin promišlja bolju i sretniju budućnost za sve radnike i seljake Sovjetskog Saveza. U viziji bolje budućnosti (teško je povjerovati da može bolje, ali Staljin uvijek može više) pomoći će i najbliži vođini suradnici poput Nikite Hruščova i Laverentija Berije.

Razlozi zabrane spomenuti od ministra Medinskog potpuno su promašeni - film ne vrijeđa žrtve Josifa Visarionoviča Staljina. Upravo suprotno - unatoč satiričkom pristupu temi film prikazuje ludilo i paranoju Staljinove vladavine. Također je netočna tvrdnja da se ismijava čitava povijest države - riječ je o jednoj, istina burnoj i važnoj, povijesnoj epizodi. Čini se da je problem filma i razlog zabrane način na koji je prikazan sovjetski režim i važne povijesne figure. Od Staljina preko Berije do Hruščova redatelj propisno ismijava totalitarni komunistički režim kao i komitet koji treba nastaviti put druga Staljina. Obzirom da su tijekom vladavine druga Staljina pobijeni milijuni stanovnika Sovjetskog Saveza redatelj nije mogao, zapravo nije ni želio izbjeći crni humor.

GOODTALKING: Novi Tomb Raider silno želi zaboraviti Angelinu Jolie

Čitav film je natopljen crnohumornim duhovitim dosjetkama i situacijama koje ismijavaju protagoniste i režim, ali istodobno i podsjećaju o kakvom se sustavu radilo. Kriva riječ, komentar ili loš dan ljudi poput Berije značio je zatvor, Gulag ili smrt. Ne samo za obične ljude, stanovnike Sovjetskog Saveza nego i za pripadnike vladajuće strukture prikazane kao skupina nesposobnih beskrupuloznih spletkara željnih vlasti.

Redatelj nije prikazao nakaznost komunističkog, totalitarnog režima isključivo prema vani odnosno prema stanovništvu Sovjetskog Saveza. Jasno se p(r)okazuje kako se sistem urušava iznutra - zaslužni su članovi komiteta, ali i Staljin odnosno Berija. Epizoda koja izvrsno prikazuje trulež sustava (sustav je, unatoč reformama, umirao desetljećima nakon Staljinove smrti) je trenutak kada komitet traži doktora koji bi pregledao Staljina. Jedan od članova rezignirano zaključuje kako su svi najbolji doktori u Gulagu ili su mrtvi.

Redatelj je inzistirao na detalju zbog kojih su mnogi filmovi koji se bave Sovjetskim Savezom ili Rusijom ispali neuvjerljivi a njihovi likovi karikaturalni. Iannucci je zabranio da glumci koriste grubi, ruski naglasak te govore normalnim engleskim. Glumačkoj je ekipi olakšao posao i omogućio da se razigraju. Tako je i bilo - glumačka ekipa vrlo dobro je oživjela glavne sovjetske političke protagoniste vremena. Steve Buscemi briljira u ulozi Nikite Hruščova, Simon Russell Beale je prikazao svu ljigavost i hladnu brutalnost Berije (crnohumoran je i sarkastičan Berijin kraj - komunistički vladar iz sjene skončao je prema onoj sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti). Atraktivan je i Jason Isaacs kao maršal Žukov (super)junak Drugog svjetskog rata.

Tom odlukom film je dobio besplatnu reklamu koju zaslužuje. Koliko god bio duhovit i smiješan, film je istovremeno i  podsjetnik na mračna vremena režima u kojem su milijuni nedužnih ljudi izgubili živote. Zbog krivog razmišljanja, izgovorene riječi ili zato jer su tako odlučili ljudi poput Staljina ili Berije.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Moje ime je Tihomir Polančec. Rođen u Zagrebu, radio sve i svašta, ali film je uvijek ostao moja najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jednoga dana odlučio sam dugogodišnje filmofilsko i videotekarsko iskustvo prenijeti na blog i tako je nastao Goodtalking. Iz bloga (trenutno se na blogu nalazi više od 500 recenzija i najava) nastale su Facebook stranica i Facebook grupa koje prati tisuće filmofila i serijofila svih generacija.