Glavobolje, gubitak apetita, okusa i osjeta mirisa i proljevi simptomi su zbog kojih 45-godišnja kantautorica i ilustratorica ponekad nije mogla dići glavu s jastuka, pokazuje dnevnik života s koronom
OBOLJELA OD KORONE
'Bila sam zdrava, bez bolesti, ne pušim, ne pijem, treniram'
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Samoizolaciju prekršila četiri puta! Sad ide u prisilnu karantenu.
- Imam 45 godina i porijeklom sam iz Australije, ali trenutno živim u Brooklynu, u New Yorku, sa svojim dečkom. Radim kao kantautorica, ilustratorica i imam vlastitu tvrtku, koja se zove Natchie, preko koje prodajem čudne ilustracije stihova, životinja i još mnogo toga. Smatram se osobom koja živi zdravo - ne pijem, ne pušim i veganica sam. Vježbam pet dana u tjednu, izmjenjujući jednosatne vježbe vinyasa joge i trčanje, odnosno CrossFit. Volim planinariti, penjala sam se na Himalaje, no sve mi to nije pomoglo u borbi protiv korona virusa, kao što sam mislila da hoće - ispričala je Men's Healthu Nadia Ackerman, koja je preživjela COVID-19.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kaže kako je provela 22 dana boreći se protiv te bolesti, nakon što je u ožujku prisustvovala jednoj večeri, za koju bi danas voljela da nikad nije otišla. Dozvolila je objavu dnevnika o zadnjih mjesec dana koje je preživjela od trenutka kada je potvrđeno da je zaražena korona virusom.
10. ožujka: Dobrotvorna večera na kojoj sam se vjerojatno zarazila
Australski konzulat pozvao je na večeru zahvalnosti oko 100 ljudi. Danas znam da je ta večera najgore što se moglo dogoditi, s obzirom na trenutak u kojem je zakazana. Održala se u malom restoranu, u kojem smo pili koktele u prepunom prostoru, a zatim se premjestili na večeru, gdje je sve bilo posluženo na zajedničkom tanjuru koji je kružio oko stola. Dvaput sam razmišljala o tome hoću li otići na to događanje, ali sam zaključila da pretjerujem, jer se u to vrijeme nitko nije bavio virusom. Tako sam otišla.
12. ožujka: Počela sam osjećati simptome COVID-19
U četvrtak ujutro, imala sam stvarno čudan napad kašlja. Znate ono kad kašljete tako snažno da vam se čini se da ćete povratiti? Bio je to suh i težak kašalj. Trajalo je oko 10 minuta, a bilo je dovoljno da mi krenu suze na oči. U početku sam mislila da je u pitanju proljetna alergija.
U 17:00 sati javila se visoka temperatura, oko 37,8 stupnjeva. Osjećala sam se kao da me konj šutnuo u rebra, kao da me netko udario snažno u predjelu pluća. Ostala sam na kauču, naizmjence se ukopavajući ispod deka i skidajući ih sa sebe. Ležala sam tako cijelu večer, nisam se mogla pomaknuti da odem do spavaće sobe. Dečko je morao brinuti za mene.
13. ožujka: Morala sam otići na hitnu, bilo mi je gore
U tom su trenutku već svi razgovarali o COVID-19, znala sam da ga imam. Ovo nije bila gripa. Osjećala se drugačije. Nisam se osjećala tako bolesno već 22 godine, otkad sam se prvi put preselila u New York i 'zaradila' upalu pluća. Nisam zvala bolnicu unaprijed i nisam imala masku ni rukavice. Jednostavno, osjećala sam se bolesno i morala sam otići liječniku.
U čekaonici su u to vrijeme bile samo tri osobe, a nitko iza recepcije nije nosio masku ili rukavice. Ali, kad sam prišla pultu i rekla da mislim da imam korona virus, odmah su ih stavili i dali i meni. U čekaonici sam sjedila oko 40 minuta prije nego što su me smjestili u jednu od soba. Kad je doktor došao kod mene, nije nosio nikakvu zaštitu. Bila sam šokirana sjedeći tamo, uvjerena da sam zaražena.
Liječnik je provjerio moju temperaturu, bila je oko 37,8. Rekao je da je temperatura od 40 stupnjeva mjerilo po kojem se odlučuje hoće li netko biti testiran na korona virus ili ne. Bila sam u kontaktu s osobom koja čeka rezultate testa, rekla sam liječniku, no on je i dalje govorio da me ne može testirati. Rekao je da se vratim ako rezultati mog prijatelja budu pozitivni.
'Vjerojatno ste dobili COVID-19, ali vas ne mogu testirati' - zaključio je.
Bila sam razočarana. Osjećala sam kao da pretjerano reagiram, ali bila sam sigurna da imam virus. Bilo je zaista zbunjujuće. Rekla sam liječniku da je tako moguće da stotine ljudi hodaju okolo zaraženi, ali nisu testirani i složio se sa mnom.
13. ožujka: Nisam testirana, a simptomi se pogoršavaju
Kašalj je i dalje trajao, no temperatura je malo pala, pa mi se činilo da prolazi. No, tad je nastupila ekstremna iscrpljenost, nisam bila u stanju dići glavu s jastuka. Uslijedile su glavobolje. Inače patim od migrena, no ovo je bilo gore nego inače. Glava me boljela nemilosrdno. I ništa nije pomagalo, ni Tylenol. Bilo je kao da mi mozak ključa, kao da ga netko stisnuo u glavi, nepodnošljivo.
Počela sam imati mučnine i izgubila sam apetit. Tri dana kasnije, 16. ožujka, i moj se dečko razbolio. Imao je temperaturu višu od 40 stupnjeva. Tad sam ustala, želeći se brinuti za njega. Nastojala sam ne razmišljati koliko sam i sama loše.
.
18.-21. Ožujka: Vodila sam dečka na hitnu službu, odmah je primljen
Johna sam odvela u bolnicu 18. ožujka, gdje je primljen i testiran. Pokazalo se da je pozitivan na COVID-19. Nakon što sam ga odbacila u bolnicu, otišla sam kući, u krevet i nisam se micala četiri dana. Postajala sam sve bolesnija. Najveći problem bio je gubitak apetita, te gubitak okusa i mirisa. Mogla sam staviti pred sebe trula jaja, ne bih osjetila vonj.
Zatim je došla dijareja. Osjećala sam se kao da ću umrijeti. Nisam mogla jesti, piti, hodati. Nisam se mogla istuširati. Nisam mogla ni podići glavu s jastuka. Bila sam preslaba. Moj je dečko još bio u bolnici, pa nikog nije bilo da mi pomogne.
22. ožujka: Otišao sam u bolnicu i konačno sam testirana
Razgovarala sam s dečkom o simptomima, on ih je spomenuo liječniku, koji mi je predložio da odmah nazovem hitnu pomoć. Pokucali su mi na vrata i čekali da odgovorim. Izgledali su prestrašeno i oklijevali su čak i prići. Osjetila sam olakšanje znajući da sam na putu za to da dobijem pomoć.
Čim sam ušla kroz vrata hitne, medicinska sestra je dotrčala je s maskom i rekla: 'Brzo, stavi ovo odmah'. Dala mi je i vrećicu za povraćanje, jer sam se teško suzdržavala kad sam ušla. Na kraju su me smjestili u krevet gdje su pacijenti bili razdvojeni zavjesama. Nitko me nije došao vidjeti oko sat i pol.
Prva osoba koju sam vidjela bila je medicinska sestra. Izmjerila mi je temperaturu i krvni tlak i rekla da sam izuzetno dehidrirana pa me priključila na infuziju. Kad je liječnik ušao, odmah sam mu rekla da je moj dečko pozitivan na korona virus. Da nisam, vjerojatno me ne bi testirali jer tada nisam imala temperaturu.
Testirali su me. To je bris zbog kojega stvarno duboko kopaju u vašem nosu, bilo je nelagodno. Izvadili su mi krv te obavili rendgen pluća. Dvanaest sati kasnije otpuštena sam iz bolnice i rekli su da ću rezultate dobiti za nekoliko dana. Rekli su da se vratim ako ne budem mogla disati i dali mi spis o pravilima samoizolacije. Rekli su da moram ostati u karanteni dva tjedna i tri dana. Moj dečko je otpušten iz bolnice ranije istog dana, pa smo otišli kući brinuti jedno o drugom.
24. ožujka: Na Instagramu sam objavila svoje putovanje s COVID-19
Do ovog trenutka su se neki moji simptomi povukli, nisam se više osjećala grozno, pa sam na Instagramu podijelila svoje iskustvo. Počeli su se javljati ljudi koji su bili na istoj dobrotvornoj večeri - mnogi su se također razboljeli.
27. ožujka: Iz bolnice su javili da sam pozitivna na COVID-19
Kad mi je taj zazvonio telefon, znala sam da je bolnica. Medicinska sestra rekla je da sam poziivna i da nastavim s onim što već radim: Moram biti u izolaciji. Iako sam cijelo vrijeme duboko u sebi znala da imam virus, osjećala se dobro kad je stigla i ta potvrda, bez obzira što se ne liječim.
2. travnja: Napokon sam opet ona stara
Dani oko 2. travnja donijeli su olakšanje. Počela sam jesti. Još nisam mogla u potpunosti okusiti hranu ili osjetiti miris, ali bila sam gladna. Moj dečko i ja počeli smo s BRAT dijetom: kruh, riža, pire od jabuka i tost. To je sve što smo mogli zadržati. Ali barem smo imali apetit.
Napokon sam imala nešto energije, pa sam se istuširala i ponovo počela crtati. Šetala sam, držeći sigurnu udaljenost od drugih, čak sam se počela baviti vrtlarenjem.
7. travnja: Gotova je izolacija, evo me u trgovini
Izašla sam u trgovinu. Navukla sam masku i rukavice i otišla do najbliže tržnice. Bila sam šokirana kad sam vidjela koliko ljudi ne drži distancu i ne dezinficira ruke.
Nadam se da će ljudi pročitati moju priču i shvatiti je ozbiljno. Znam da su moja obitelj i prijatelji oprezniji nego ikad, sad kad su vidjeli što taj virus može učiniti. Na sve može utjecati i vrlo se lako može preokrenuti i doći do najgoreg, napisala je Nadia.
Zanima vas ova tema: Pročitajte onda i ovaj članak: Čekat ćemo ga mjesecima, ali cjepiva mora biti za svakoga
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
