Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Stres je prirodna reakcija organizma koja nam u kratkim razdobljima može pomoći da brže reagiramo, usredotočimo se i nosimo s izazovima. Problem nastaje kada stanje napetosti ne prestaje
Kada mozak procijeni da postoji opasnost ili prijetnja, aktivira se odgovor poznat kao „bori se ili bježi“. Amigdala, područje mozga povezano s obradom emocija i prepoznavanjem opasnosti, šalje signal hipotalamusu, nakon čega se pokreće niz reakcija u tijelu.
Oslobađaju se hormoni poput adrenalina i kortizola, ubrzavaju se otkucaji srca, raste krvni tlak, a tijelo dobiva dodatnu energiju kako bi moglo brzo reagirati. Takav mehanizam koristan je kada opasnost kratko traje. Kod kroničnog stresa, međutim, sustav se aktivira iznova i iznova.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:58
Kortizol sam po sebi nije štetan hormon. Organizam ga treba, između ostalog, za regulaciju energije i normalnu reakciju na stres. Problem nastaje kada je sustav odgovoran za stres predugo aktivan.
Dugotrajna izloženost kortizolu i drugim hormonima stresa može ometati različite procese u organizmu te se povezuje s problemima s koncentracijom, pamćenjem, snom i raspoloženjem.
Pod dugotrajnim stresom mozak može početi davati veću prednost sustavima zaduženima za brzo prepoznavanje mogućih opasnosti. Amigdala pritom može postati aktivnija, zbog čega osoba može snažnije reagirati na situacije koje bi joj u mirnijem razdoblju djelovale manje prijeteće.
To može pridonijeti osjećaju stalne napetosti, razdražljivosti i pojačane zabrinutosti. Mozak se, pojednostavljeno rečeno, sve više usmjerava prema prepoznavanju potencijalnih prijetnji.
Posebno osjetljiv na dugotrajni stres je hipokampus, područje mozga koje ima važnu ulogu u učenju i stvaranju te prizivanju sjećanja.
Kronična aktivacija odgovora na stres povezuje se sa slabijim stvaranjem i prizivanjem određenih vrsta sjećanja, a dugotrajno visoke razine kortizola mogu utjecati na neuronske veze u hipokampusu. Zbog toga ljudi tijekom posebno stresnih razdoblja mogu primijetiti da češće zaboravljaju stvari ili im je teže usvojiti nove informacije.
Kada je mozak stalno usmjeren na potencijalnu opasnost, manje resursa ostaje za zadatke koji zahtijevaju složeno razmišljanje i dugotrajnu pozornost.
Zbog toga kronični stres može biti praćen osjećajem mentalne magle, rastresenošću i teškoćama s koncentracijom. Čitanje, učenje ili obavljanje više zahtjevnih zadataka može postati napornije nego inače.
Prefrontalni korteks jedan je od dijelova mozga ključnih za planiranje, prosuđivanje, kontrolu impulsa i donošenje odluka. Dugotrajni stres može smanjiti učinkovitost područja mozga zaduženih upravo za takve složenije zadatke.
Istodobno, sustavi povezani s brzim i instinktivnim reakcijama mogu dobivati veću ulogu. Zato osoba pod velikim pritiskom ponekad reagira impulzivnije ili joj je teže sagledati problem iz više perspektiva.
Kombinacija pojačane aktivnosti sustava za prepoznavanje prijetnji i slabije kontrole prefrontalnog korteksa može utjecati na emocionalne reakcije.
Sitni problemi tada mogu djelovati ozbiljnije, tolerancija na frustraciju može biti niža, a osoba se može lakše naljutiti, uznemiriti ili osjećati preopterećeno. Dugotrajni stres povezuje se i s povećanim rizikom od anksioznih i depresivnih simptoma, ali sam po sebi ne znači da će osoba razviti neki mentalni poremećaj.
Jedan od problema kroničnog stresa jest to što promjene u načinu na koji mozak reagira mogu osobu učiniti osjetljivijom na nove izvore stresa.
Ako je mozak neprestano na oprezu, i manji svakodnevni događaji mogu izazvati snažniju reakciju. Tako stres može poticati dodatnu osjetljivost na stresore, zbog čega se osjećaj napetosti još teže prekida. Istraživanja moždanih krugova pokazuju da prethodni stres može promijeniti način na koji mozak reagira na buduće stresore.
Stalna pripravnost mozga teško se uklapa u mirno uspavljivanje. Ljudi pod kroničnim stresom često imaju poteškoća sa spavanjem, a loš san zatim može dodatno otežati koncentraciju, pamćenje i regulaciju emocija.
Tako se ponovno može stvoriti krug u kojem stres otežava spavanje, a nedovoljno kvalitetan san smanjuje sposobnost organizma da se sljedećeg dana nosi s pritiskom. Problemi sa spavanjem među poznatim su posljedicama dugotrajne aktivacije stresnog sustava.
Iako kronični stres može utjecati na funkcioniranje i strukturu mozga, mozak je prilagodljiv. Smanjenje dugotrajnog opterećenja i zdraviji načini suočavanja sa stresom mogu pomoći u oporavku njegovih funkcija.
Tjelesna aktivnost, dovoljno sna, društvena podrška i tehnike za smanjenje stresa mogu biti korisne. Stručnjaci naglašavaju da cilj nije potpuno ukloniti stres iz života, što je gotovo nemoguće, već pronaći načine da se organizam nakon stresnog razdoblja ponovno vrati u stanje ravnoteže.
Ako stres traje dulje vrijeme, remeti svakodnevno funkcioniranje ili je praćen izraženim problemima sa spavanjem, raspoloženjem ili tjeskobom, korisno je razgovarati s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
24sata © 2026
