Krumpir često prati loša reputacija zbog velikog udjela ugljikohidrata, no stručnjaci ističu da ga ne treba automatski svrstavati među nezdrave namirnice. Mnogo toga ovisi o načinu pripreme, količini koju jedemo i namirnicama s kojima ga kombiniramo
Lifestyle
Komentari 3
Krumpir često prati loša reputacija zbog velikog udjela ugljikohidrata, no stručnjaci ističu da ga ne treba automatski svrstavati među nezdrave namirnice. Mnogo toga ovisi o načinu pripreme, količini koju jedemo i namirnicama s kojima ga kombiniramo
Krumpir pripada skupini škrobnog povrća, zbog čega sadrži više ugljikohidrata i kalorija od povrća poput brokule, paprike ili lisnatog zelenog povrća. No istodobno je izvor brojnih važnih hranjivih tvari. Sadrži kalij, vitamin C i vitamin B6, a kada se jede s korom, donosi i značajnu količinu vlakana.
Primjerice, jedan srednje velik pečeni krumpir s korom može osigurati znatan dio dnevnih potreba za kalijem, vitaminom C i vitaminom B6, uz nekoliko grama vlakana i proteina. Upravo se velik dio vlakana nalazi u kori pa njezino uklanjanje smanjuje nutritivnu vrijednost obroka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Velika je razlika između kuhanog ili pečenog krumpira i pomfrita, čipsa ili krumpira obilno prelivenog maslacem, vrhnjem i drugim kaloričnim dodacima. Svježi krumpir prirodno sadrži vrlo malo masti, dok prženje i masni dodaci mogu znatno povećati količinu kalorija, zasićenih masti i soli u obroku.
Zbog toga se kao bolji načini pripreme izdvajaju kuhanje, pečenje, priprema na pari ili u fritezi na vrući zrak s malom količinom masnoće. Umjesto velikih količina maslaca ili vrhnja, krumpir se može kombinirati s maslinovim uljem, začinskim biljem i povrćem.
Jedan od razloga zbog kojih je krumpir godinama na lošem glasu jest njegov škrob. Dio škroba brzo se razgrađuje u glukozu, pa krumpir, ovisno o sorti i načinu pripreme, može imati relativno visok glikemijski učinak.
No postoji jednostavan trik kojim se njegova svojstva mogu donekle promijeniti. Kada se kuhani krumpir ohladi, povećava se količina takozvanog rezistentnog škroba. Riječ je o škrobu koji se ne probavlja potpuno u tankom crijevu, već se ponaša sličnije vlaknima. Zbog toga ohlađeni krumpir može izazvati blaži porast šećera u krvi nego upravo skuhani.
Rezistentni škrob povezuje se i s osjećajem sitosti te zdravljem crijeva jer dio stiže do debelog crijeva, gdje ga koriste crijevne bakterije. Ipak, stručnjaci naglašavaju da ni hlađenje krumpira ne znači da veličina porcije više nije važna.
Ne nužno. Sam krumpir nije namirnica koju automatski treba povezivati s debljanjem. Problem češće nastaje kada se konzumira u obliku pomfrita, čipsa ili velikih porcija s puno masnoće.
Kuhan ili pečen krumpir može biti dio uravnotežene prehrane, osobito ako se jede uz povrće i izvor proteina. Cjeloviti, minimalno prerađeni krumpir nutritivno se bitno razlikuje od prženih i izrazito slanih proizvoda od krumpira.
S druge strane, stručnjaci napominju da zbog velikog udjela škroba krumpir prilikom slaganja obroka ima više smisla promatrati kao izvor ugljikohidrata nego kao zamjenu za povrće poput salate, brokule ili rajčice. Kao glavni izvor ugljikohidrata, cjelovite žitarice u istraživanjima se češće povezuju s povoljnijim učincima na zdravlje, osobito kada je riječ o riziku od dijabetesa, srčanožilnih bolesti i povećanja tjelesne mase.
Može biti. Nutritivna vrijednost krumpira uvelike ovisi o tome kako ga pripremamo i s čime ga jedemo. Kuhan, pečen ili pripremljen s malo masnoće, osobito ako se jede s korom, donosi kalij, vitamin C, vitamin B6 i vlakna te se bez problema može uklopiti u uravnoteženu prehranu.
Drugim riječima, puno je važnije gledati što smo s krumpirom napravili prije nego što je završio na tanjuru nego ga unaprijed proglasiti nezdravom namirnicom.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+