U svijetu stalnog fotografiranja, hvatanje savršenog kadra postalo je gotovo automatska reakcija. No ta navika može suptilno promijeniti način na koji doživljavamo i zadržavamo trenutke u pamćenju
SVE VIŠE ZABORAVLJAMO
Mozak 'na odmoru': Previše fotkanja ugrožava pamćenje
Čitanje članka:
3
min
Posjet muzeju, odlazak na koncert ili proslava dječjeg rođendana danas imaju zajednički zvučni i vizualni potpis: škljocanje pametnih telefona. Usmjereni na hvatanje savršenog kadra, stvaramo goleme digitalne arhive s ciljem da sačuvamo svaki dragocjeni trenutak.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:13
Ipak, znanstvena istraživanja otkrivaju uznemirujući paradoks: alat stvoren da nam pomogne pamtiti zapravo može potkopati našu sposobnost sjećanja. Fenomen poznat kao "efekt oštećenja pamćenja fotografiranjem" pokazuje da se događaja kojih smo bili dio često sjećamo lošije upravo zato što smo ih fotografirali.
Efekt koji potvrđuje znanost
Priča o ovom fenomenu započela je 2014. godine istraživanjem psihologinje Linde Henkel sa Sveučilišta Fairfield. U svom eksperimentu, provela je studente kroz muzejsku turu. Jedna grupa dobila je zadatak fotografirati određene izloške, dok je druga imala uputu samo ih promatrati. Dan kasnije, test pamćenja donio je nedvosmislene rezultate: sudionici koji su fotografirali objekte sjećali su se manje detalja o njima, a čak su i teže prepoznavali same izloške u usporedbi s onima koji su ih samo promatrali.
- Ljudi tako često bezumno vade svoje kamere kako bi zabilježili trenutak, do te mjere da propuštaju ono što se događa točno ispred njih - objasnila je Henkel.
Njezino je istraživanje pokrenulo lavinu novih studija, a svaka je dodatno potvrdila da ovaj efekt nije slučajnost, već robustan psihološki mehanizam.
Kognitivno rasterećenje ili puka distrakcija?
Dva su glavna objašnjenja zašto naš mozak "zaboravlja" kada se oslonimo na tehnologiju. Prvo je teorija kognitivnog rasterećenja, koja sugerira da naš mozak tretira kameru kao vanjsku memoriju. Jednostavno rečeno, kada znamo da je vizualna informacija sigurno pohranjena na uređaju, mozak ne ulaže napor da je kodira u dugoročno pamćenje.
Smatra taj posao obavljenim i prebacuje resurse na druge zadatke. Naš pametni telefon postaje svojevrsni vanjski tvrdi disk za sjećanja, a naš unutarnji ostaje poluprazan.
Drugo objašnjenje leži u odvlačenju pažnje. Sam čin fotografiranja – traženje pravog kuta, fokusiranje, provjera svjetla, pretvara nas iz sudionika u redatelje vlastitih života.
Umjesto da upijamo atmosferu, zvukove i osjećaje trenutka, usredotočeni smo na tehničku izvedbu. Ta podijeljena pažnja sprječava duboku obradu informacija, ključnu za stvaranje bogatih i postojanih sjećanja.
Više fotografija, manje sjećanja
Mnogi bi pomislili da je rješenje uložiti više truda – snimiti više fotografija. No, nedavna istraživanja koja su proveli Julia Soares i Benjamin Storm pokazala su da je takvo razmišljanje pogrešno. U nizu eksperimenata, sudionici koji su dobili zadatak snimiti pet fotografija jednog umjetničkog djela pamtili su ga jednako loše, ako ne i lošije, od onih koji su snimili samo jednu.
Efekt je ostao prisutan čak i kada su dobili uputu da svaka od pet fotografija mora biti jedinstvena, što ih je trebalo potaknuti na detaljnije promatranje. Čini se da naš mozak odluku o "rasterećenju" donosi čim se kamera pojavi, bez obzira na broj snimljenih fotografija.
Ipak, nije sve tako crno. Originalno istraživanje Linde Henkel otkrilo je i jednu važnu iznimku. Kada je od sudionika tražila da zumiraju i fotografiraju samo jedan specifičan detalj na izlošku, efekt oštećenja pamćenja je nestao. Zašto? Zato što ih je takav zadatak natjerao na svjesno usmjeravanje pažnje i aktivno angažiranje s onim što gledaju.
Upravo je u tome ključ. Problem nije u kameri kao takvoj, već u načinu na koji je koristimo. Bezumno "škljocanje" bez istinskog promatranja šteti pamćenju, dok svjesna i namjerna fotografija, usmjerena na ono što nam je važno, može čak i pomoći.
Živimo u najdokumentiranijem razdoblju ljudske povijesti, s procijenjenih pet milijardi fotografija koje se snime svakoga dana. No, u našoj opsesivnoj želji da ništa ne zaboravimo, riskiramo da se na kraju sjećamo manje. Možda je ponekad najbolji savjet jednostavno spustiti telefon, udahnuti i dopustiti najsavršenijem aparatu za bilježenje sjećanja – našem umu – da odradi svoj posao.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
