'Napokon sam zavoljela svoje tijelo. Više ne vidim ogromne bokove, mlohavi trbuh...'

Često se vrlo površno odnosimo prema vlastitome tijelu, zamjećujući samo nedostatke, često one koje drugi uopće ne primjećuju, ali nama se čini da nas čine ružnima. Ponekad je to oblik tijela, ponekad neki detalj, poput malih grudi, izraženih bokova, ili nesavršenih nogu. Mnogi od toga znaju stvoriti i ozbiljan problem, zbog kojeg nerado izlaze među ljude, ili ne vole prošetati plažom, a da nismo svjesni toga koliko je naše tijelo zapravo savršeno i koliko toga pretrpi u životu, piše znanstvenica i iscjeliteljica dr. sc. Berni Sewell u svojevrsnoj ispovijesti o vlastitim osjećajima dok bi stajala pred ogledalom, a prenosi portal Tiny Buddha.

 POGLEDAJTE VIDEO: Ella Dvornik pokazala isklesano tijelo

Pokretanje videa...

01:05

Ella Dvornik | Video: KanalRi

- Stala sam pred ogledalo. Suze su mi tekle niz lice. Tijelo mi se nekontrolirano treslo dok sam s gađenjem zurila u njega.
Ogorčenost i bijes nakupili su mi se u grudima. Teške, mračne i bolne, sveprožimajuće emocije su me slamale. Grlo mi se stezalo, nisam mogla disati, očaj mi je preuzimao um.  Da sam barem lijepa. Visoka, vitka, nježna i plava te eterično svijetlog tena. Kad bi samo moje tijelo bilo savršeno. On me ne bi odbio i izdao. Još bismo bili sretni. Planovi koje smo napravili za zajedničku budućnost još uvijek bi bili ostvarivi - piše autorica. Dodaje kako se samo srušila na pod, jecajući i drhteći. Okrivljujući svoj manjkavi izgled za sav očaj, nepodnošljivu patnju, svoj uništeni život.

- Uvijek sam bila nesigurna zbog svog tijela i načina na koji ono izgleda. Ali sada još gore, jer me on iznevjerio, uništio mi život. Brojala sam sve njegove mane i proklinjala njegove neprivlačne crte koje su bile previše ružne da bi ih se voljelo.
Mrzila sam svoje tijelo - dodaje.

Počelo je u tjednima nakon što ju je ostavio dečko, u svibnju 2005. godine.

- Bila sam bijesna na njega jer je odabrao drugu ženu umjesto mene i žderala sam samu sebe zato što nisam primijetila da se događa ta afera. Toksične misli o mom neadekvatnom tijelu i nedovoljnom izgledu beskrajno su kružile mojim mislima. Bila sam opsjednuta poboljšanjem svog izgleda. Ošišala sam se, promijenila garderobu, depilirala se, čupala i farbala. Razmišljala sam o plastičnoj operaciji, kako bih uklonila vidljive učinke genetskog oboljenja kože koje me nikad prije nije mučilo.Uskratila sam si hranu, odrekla se sna, kako bih imala više vremena za fanatično vježbanje svaki dan. Ignorirala sam svaku glad, nelagodu i iscrpljenost. Bila sam odlučna da svoje tijelo učinim boljim. U boljoj formi, vitkijim, privlačnijim. Nisam mu htjela dopustiti da me ikad više iznevjeri. I moje je tijelo reagiralo na to verbalno i fizičko zlostavljanje - piše. 

U roku od nekoliko tjedana patila je od čira na želucu, problema s crijevima i čestih migrena. Ruke i noge bile su joj prekrivene ekcemima. I mučila me hipoglikemija od koje sam doživjela vrtoglavicu, onesvijestila se i u nekoliko navrata čak nakratko izgubila vid.

- Moje tijelo i ja bili smo u ratu. Znala sam da ne mogu dalje ovako. Morala sam se pomiriti sa svojim izgledom. Morala sam prihvatiti svoje tijelo onakvo kakvo je bilo da bih povratila svoje zdravlje, emocionalnu ravnotežu i razum. Mjesecima sam se tjerala da se pogledam u ogledalo i pomirim sa svakim djelićem svog tijela. Rezonirala sam sama sa sobom da je propala veza odavno zapravo bila došla kraju te da moj izgled nema nikakve veze s prekidom. Plakala sam dok sam si pokušavala oprostiti svaku manu, krivu proporciju i nesavršenost.Nakon nekog vremena mogla sam se pogledati i prihvatiti ono što sam vidjela. Slobodna od osude, srama ili prosuđivanja. Bez mržnje prema sebi, postalo mi je lakše brinuti se za svoje tijelo i moje zdravlje se popravilo zajedno s mojim mišljenjem o mom izgledu - piše.

Dodaje kako je mislila da je naučila voljeti svoje tijelo, ali nije bila u pravu.

Spoznaje do kojih je došla:

Prihvaćanje vlastitog tijela ne znači ujedno voljeti ga

"Osam godina, moje tijelo i ja održavali smo primirje. Mogla sam proći pored ogledala bez kritiziranja same sebe i pogledati se bez gađenja, uzrujanosti ili ljutnje. Pronašla sam muža punog ljubavi koji mi je često govorio kako sam lijepa. I vjerovala sam da on to stvarno misli. Uglavnom sam bila u redu sa svojim izgledom.

Ali onda sam se udebljala dvadeset kilograma tijekom trudnoće i katastrofalni ciklus srama zbog izgleda mog tijela opet je krenuo. Isprva nisam primijetila. Mislila sam da držim supruga na distanci jer sam bila previše zaokupljena svojom kćeri. No, u stvarnosti sam se osjećala previše posramljeno da mu dopustim da vidi moje mlohavo tijelo.

NAVIKE ZA DOBAR IZGLED Prošla je još jedna godina, ali to se ne mora vidjeti: Zbog ovih 5 stvari ćete izgledati mlađe

Zavaravala sam se misleći da je život s novorođenčetom prezauzet da bih se s nekim družila. A stvar je bila u tome da jednostavno nisam željela da ljudi pomisle: 'Zaboga, udebljala se.' Vjerovala sam da sam se trpala čokoladom i masnom junk-hranom zato što nisam imala vremena kuhati i trebala mi je energija dok sam dojila. A zapravo sam kažnjavala svoje tijelo zbog njegovih nedostataka.
Sada je moje novo, promijenjeno tijelo opet postalo neprijatelj. Krivila sam ga za svoje bračne probleme s nezadovoljnim mužem i smatrala ga odgovornim za svoju društvenu izolaciju.

Mrzila sam ga zbog njegove ružnoće, jer me opet iznevjerilo. Jer istina je bila da, još 2005. godine, zapravo nisam prihvaćala svoje tijelo onakvo kakvo jest, prihvaćajući sve njegove nesavršenosti. Umjesto toga, pomirila sam se s činjenicom da nisam lijepa. Prihvatila sam svoje tijelo kao 'jednostavno nedovoljno dobro'. I uvjerila se da, unatoč nedostacima, mogu živjeti s takvim izgledom tijela. No, kako sam dobivala na težini i moje tijelo se mijenjalo, prihvaćanje je prestalo, jer nikad zapravo  nisam naučila voljeti svoje tijelo."

Pravi razlog zašto vaše tijelo zaslužuje vašu ljubav

"Dok sam tražila načine da istinski zavolim i prihvatim svoje tijelo, shvatila sam kakvo je to čudo. Trilijuni stanica rade u harmoniji kako bi izvršili milijune zadataka koji jamče preživljavanje. Dan za danom komuniciraju putem kemijskih, električnih i hormonalnih signala kako bi regulirali, obranili, probavili, filtrirali, disali, regenerirali…

Srce svake godine otkuca 42 milijuna puta, pumpajući preko 2,7 milijuna litara krvi. Kosti, mišići, hrskavice, tetive, ligamenti i zglobovi rade zajedno, a orkestrom dirigira živčani sustav, kako bi nam omogućili da sjedimo, hodamo, trčimo i skačemo. Potrebna je koordinirana suradnja oko 100 mišića da biste nekome rekli jedno obično: 'Zdravo'. Unatoč tome, uglavnom nismo svjesni postignuća našeg tijela. Ono radi u pozadini. Neumorno, vjerno, pouzdano, ne očekujući ništa zauzvrat.

Kao zdravstveni radnik i znanstvenik, znala sam kako tjelesne funkcije djeluju na očuvanje života. Barem u teoriji. Ali nekako nikada nisam doista razumjela što moje tijelo čini za mene svake sekunde svakog dana. Ono mi je dalo život i bezuvjetno me služilo. Omogućilo mi je da iskusim sunce i sve radosti i užitke ovoga svijeta. Omogućilo mi je da volim, smijem se, plačem i doprinosim.
To tijelo je stvorilo moju kćer.

I umjesto da mu budem zahvalna, ignorirala sam ga i zanemarila, sabotirajući njegove napore da održi moje zdravlje i oštetila ga zlostavljanjem i negativnošću. Umjesto ljubavi prema tom čudu, svela sam ga na njegov vanjski oblik, osudila njegov izgled kao neprihvatljiv. Unatoč tome što sam znala kakvo je nevjerojatno čudo stvaranja to moje tijelo, još uvijek nisam mogao pogledati ispod vanjskog izgleda. Bila  sam opsjednuta svojom figurom i stasom. Zašto sam vjerovala da moje tijelo nije u redu ili nije dovoljno dobro? Zašto je bilo tako teško voljeti i prihvatiti to?"

Ljepota nije u oku promatrača

"Dok sam to istraživala, počela sam shvaćati da sam postala žrtva. Cijeli život sam bila bombardirana nametnutim definicijama ljepote. Svaka TV emisija, film i novine isticali su standarde ljepote.  Svaka reklama, jumbo plakat i modni časopis implicirali su kako moram izgledati da bih bila poželjna. A ljepotu, privlačnost i fizičko savršenstvo postavili su kao preduvjete za sreću, uspjeh i ljubav.
Činilo se da društvo propisuje posebne mjere za svaki dio ljudskog tijela. 

Određena visina, težina i omjer bokova i struka definirali su raskošno tijelo. Simetrične crte lica, besprijekorna koža i pune usne činile su privlačno lice. I svaki ožiljak, kvržica, mrlja ili odstupanje od savršenih tjelesnih proporcija uništavali su sve izglede da ikada budemo lijepi.

Dopustila sam svom umu da postane uvjetovan i prihvatila nametnutu verziju ljepote bez preispitivanja. Vjerovala sam da mi je suđeno da budem ružna jer nisam ispunjavala kriterije. Prihvatila sam činjenicu da mi je ljepota nedostižna jer oblik mog tijela nije bio po tim kriterijima. Osjećala sam se kao neuspjeh jer nisam bila lijepa.

Onda mi je sinulo da su kriteriji koje je nametnulo društvo bili slučajni. Ljepota za kojom sam čeznula bio je skup nasumično odabranih dimenzija, proizvoljnih proporcija i subjektivnih značajki. I uvijek se mijenja u skladu s trendovima koje diktiraju mediji te industrija mode i  ljepote. Pa, ipak sam im se poklonila. Fiksirala sam se na svoj izgled i uspoređivala se s fotošopiranim idolima. Zamjerala sam sebi preširoke bokove, kratke noge i okruglo lice.

Te su karakteristike bile izvan moje kontrole, genetski određene čudesnom fuzijom DNK mojih roditelja. Moje tijelo je bilo mnogo više od njegovog izgleda i ja sam bila mnogo više od svog tijela. Pa zašto mi je bilo toliko važno da budem lijepa?"

Pravi razlog zašto težimo ljepoti i savršenstvu

"Sad sam znala da ljepota nije ništa drugo nego koncept koji su stvorili ljudi. Slučajna fantazma koju nam je nametnula nemilosrdna uvjetovanost. Ali ipak sam žudjela da budem lijepa, bila sam opsjednuta izgledom svog tijela, željela sam da se drugi dive mom izgledu. Razlog je bilo nisko samopouzdanje.

Cijeli život osjećala sam se inferiorno u odnosu na druge. Mislila sam da sam sama po sebi bezvrijedna. Vjerovala sam da moram biti dostojna da bih zaslužila sreću, ljubav i ispunjenje. Morala sam biti vrijedna toga. Stoga sam svoj život posvetila gomilanju vrijednosti. I opet, društvo je imalo stroge kriterije kako bih bila dostojna onoga što sam željela. Impresivno imanje, kvalifikacije, bogatstvo i odobravanje drugih ljudi povećali su moju vrijednost. A isto tako i ljepota.

Što je osoba ljepša, besprijekornija i savršenija, to više vrijedi u očima društva. Moj izgled nije bio dovoljno dobar i to me činilo manje vrijednom u usporedbi s drugima. Nevrijednom sretnog života, osobom koja ne zaslužuje veze pune ljubavi. I tu nisam mogla učiniti ništa. Barem sam tako mislila. Cijeli život bila sam zaglavljena u katastrofalnoj, depresivnoj petlji.

Željela sam život blagoslovljen srećom i ljubavlju. A da bih to zaslužila, morala sam biti vrijedna. A nisam mogla biti vrijedna jer nisam bila dovoljno lijepa. Izgled mog tijela nije ispunjavao zahtjeve. I zato nikad nisam mogla voljeti svoje tijelo. Zato što me je osudilo na jadan, bezvrijedan život pun boli, razočarenja i patnje.

Ali sav moj samoprijezir, samoosuđivanje i nesposobnost da volim i prihvatim sebe temeljili su se na mreži laži. Jer istina je da je ljepota mit, nasumičan skup kriterija koje je nametnulo društvo. A to što ne spadamo u uski raspon tih kvalificirajućih mjera ne čini nas bezvrijednima.

Naša vrijednost ne ovisi o ljepoti, poželjnosti, popularnosti ili tuđem divljenju i odobravanju. To je sastavni dio onoga što jesmo. Intrinzična, apsolutna značajka našeg bića. Svatko od nas vrijedi. Svi jednako zaslužujemo biti sretni i voljeni. Bez obzira na to kako izgledamo, koliko smo visoki ili koliko imamo kilograma. Vanjski izgled našeg tijela nikada neće promijeniti našu vrijednost. Naši ožiljci i nesavršenosti ne mogu umanjiti našu zasluženost. Višak kilograma nas neće učiniti inferiornijima u odnosu na druge. Jer nikad nismo bili bezvrijedni. Niti ćemo ikada biti."

VINTAGE LOOK Super tanke obrve i porculanski ten: Pogledajte kako izgleda make-up tutorijal iz davne 1935.

Kako konačno zavoljeti svoje tijelo

"Nakon tih spoznaja koje su mi promijenile život, počela sam raditi na tome da poboljšam vjeru u vlastitu vrijednost i razbijem uvjetovanost svog uma. Sigurno sam tisuću puta ponovila afirmaciju 'Ja vrijedim'  i 'Volim i odobravam sebe'. Ignorirala sam otpor svog uma prema novoj paradigmi i oprostila si kad bih se neko vrijeme vratila starim navikama samokritiziranja. Ustrajala sam. Stalno sam se podsjećala na to da je naš općeprihvaćeni koncept ljepote nametnut od društva, proizvoljan i neutemeljen. Moje je tijelo bilo čudo, bez obzira na to je li njegov vanjski izgled zadovoljavao kriterije. Kao takva, ljepota nije bila preduvjet za ljubav prema njemu. Ili za moju vrijednost kao osobe.

Kako se moj um navikavao na novi način razmišljanja, počela sam prihvaćati svoje tijelo kao prekrasan dio beskrajno vrijednog bića kakvo sam bila. Oslobodila sam se pogrešnih neistina kojima sam se prije priklanjala. Sad volim svoje tijelo. Mi smo tim. Slušam njegove potrebe i dopuštam mu da se brine za mene.

Svaki dan mu zahvaljujem što me tako dobro služi i što je super. Kad se moje tijelo promijeni ili je loše, ili ima bolove, blagoslivljam ga s ljubavlju, umjesto da ga proklinjem jer je slabo ili me iznevjerilo. Još uvijek nosim dvadeset kilograma koje sam dobila u trudnoći. Trebala bih ih skinuti, iz zdravstvenih razloga. Ali oni ne uništavaju moju ljepotu, ne oduzimaju od moje vrijednosti.

Više se ne gledam u ogledalo i ne vidim ogromne bokove, mlohavi trbuh i nesavršenosti. Vidim čudo. Vidim život. Vidim da vrijedim.
Ljepota nije ograničena na nekolicinu odabranih koji zadovoljavaju određene mjere. To je izraz čuda ljudskog postojanja. Ljepota je u svima nama. Vaše tijelo je čudo. Vi vrijedite. I ti si lijepa."