Jeste li previše odgovorni, iznimno kritični prema sebi i skloni perfekcionizmu? Ako se u ovome prepoznajete, moguće je da ste najstarija kći
Lifestyle
Komentari 0
Jeste li previše odgovorni, iznimno kritični prema sebi i skloni perfekcionizmu? Ako se u ovome prepoznajete, moguće je da ste najstarija kći
Iako takve osobine mogu imati i najmlađa djeca, srednja djeca ili jedinci, one se najčešće povezuju s takozvanim sindromom najstarije kćeri. Istraživanja pokazuju da se prvorođene kćeri često emocionalno razvijaju brže od ostale djece, dijelom zbog stresa kojem su njihove majke bile izložene tijekom trudnoće. To objašnjava zašto se mnoge najstarije kćeri još od malih nogu osjećaju odgovornima, zrelima i samostalnima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:00
Najstarije kćeri često preuzimaju obaveze koje nisu primjerene njihovoj dobi, brinu se o mlađoj braći i sestrama, organiziraju obiteljska okupljanja i rijetko traže pomoć. Iako se izvana čine snažnima i sposobnima, taj pritisak može biti iscrpljujući.
Ako žele biti sretnije i ispunjenije, terapeuti ističu da postoji jedan glavni obrazac ponašanja koji stoji na putu njihove sreće, pretjerana odgovornost.
Prema Natalie Moore, licenciranoj bračnoj i obiteljskoj terapeutkinji iz Kalifornije, najstarije kćeri često osjećaju snažnu odgovornost prema svojoj obitelji. Taj osjećaj može uključivati brigu o mlađoj braći i sestrama, ali i emocionalnu odgovornost za roditelje. Često su one te koje nose mentalni teret obitelji, brinu o važnim datumima, obiteljskim odnosima i svemu što „mora funkcionirati“.
Taj se obrazac ponašanja nerijetko prenosi i na druge dijelove života. Najstarije kćeri često osjećaju da moraju sve držati pod kontrolom i u vlastitoj obitelji, partnerskim odnosima i na poslu. Zbog stalne brige o drugima, teško im je opustiti se i jednostavno uživati.
Za mnoge najstarije kćeri odgovornost poprima razmjere roditeljske uloge. Danica Harris, somatska terapeutkinja iz Teksasa, objašnjava da najstarije kćeri često nose dio roditeljskog tereta, ponekad izravno, a ponekad kroz neizrečena očekivanja unutar obitelji. Posebno je to izraženo u obiteljima s više djece, gdje najstarija kći postaje svojevrsna zamjena za roditelja.
U tradicionalnim obiteljskim strukturama, gdje su majke često preopterećene, a očevi manje uključeni u svakodnevnu brigu, najstarija kći često preuzima ulogu organizatora i oslonca. To stvara osjećaj da ne smije pogriješiti niti izazvati zabrinutost roditelja. Poruka koju često čuje glasi: „Ti si ona za koju se ne moramo brinuti.“
Takav pritisak vodi do perfekcionizma i snažne samokritike. Najstarije kćeri osjećaju da moraju biti savršene, a svaka pogreška doživljava se kao osobni neuspjeh. Budući da su prerano preuzimale odrasle uloge, postavljaju si iznimno visoka očekivanja.
Društvena očekivanja dodatno pogoršavaju situaciju. Od djevojčica i žena često se očekuje emocionalna zrelost i briga za druge, pa najstarije kćeri nose dvostruki teret, i kao prvorođene i kao žene.
Sve to može ozbiljno narušiti njihovu sreću. Kada se djeci nameću odgovornosti koje ne mogu nositi, ona se osjećaju kao da stalno podbacuju. Taj osjećaj često se nastavlja i u odrasloj dobi, iako više nisu svjesne odakle potječe.
Najstarije kćeri često postaju osobe na koje se svi oslanjaju, prijateljice koje uvijek slušaju i pomažu. No, rijetko imaju nekoga kome se same mogu obratiti.
Preopterećenost odgovornošću može dovesti do iscrpljenosti, anksioznosti i depresije. Kada ne uspiju ispuniti sva očekivanja, često osjećaju krivnju i neuspjeh, što dodatno smanjuje osjećaj zadovoljstva.
Prvi korak prema promjeni jest osvještavanje. Važno je prepoznati ulogu koju ste preuzeli, razumjeti kako je nastala i procijeniti koji vam dijelovi te uloge danas više štete nego koriste. Neki aspekti mogu vam biti dragi, ali druge je nužno mijenjati.
Postavljanje granica ključno je za dugoročnu dobrobit. To može značiti zadržavanje uloga koje volite, ali uz jasna pravila i ravnomjerniju podjelu odgovornosti.
Terapijski rad često uključuje i povezivanje s unutarnjim djetetom. Mnoge najstarije kćeri propustile su bezbrižne trenutke jer su prerano morale odrasti. Vraćanje tim sitnim željama i dopuštanje sebi uživanja može imati snažan iscjeljujući učinak.
Važno je i razvijati suosjećanje prema sebi. To može uključivati vođenje dnevnika, odustajanje od dijela obaveza, dopuštanje odmora i prihvaćanje pogrešaka bez samokažnjavanja. Također je važno imati barem jednu osobu izvan obiteljskog kruga kojoj se možete obratiti kada vam je teško.
Iako je teško prekinuti obrazac perfekcionizma i strogoće prema sebi, važno je znati da ono što je bilo nužno u djetinjstvu ne mora vrijediti i u odrasloj dobi. Uz više nježnosti prema sebi, moguće je smanjiti unutarnji pritisak i živjeti ispunjenije.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+