Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Iako nismo bili u uskom pojasu potpune tame, atmosfera iščekivanja, uzbuđenja i tihog strahopoštovanja osjećala se u zraku tjednima unaprijed
Bio je to 11. kolovoz 1999. godine, dan koji je zaustavio svakodnevni život i natjerao cijelu naciju da podigne pogled prema nebu. U jeku ljeta, Hrvatska je svjedočila posljednjoj velikoj pomrčini Sunca u 20. stoljeću, nebeskom spektaklu koji je u Zagrebu Sunčev disk prekrio s čak 97 posto.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
Danima prije pomrčine, mediji su stvarali atmosferu događaja koji se ne propušta. Stručnjaci su neprestano upozoravali na opasnosti gledanja u Sunce bez adekvatne zaštite, pa su se posebne Mylar naočale prodavale na svakom kiosku i postale najtraženiji predmet u državi. U televizijskim emisijama objašnjavalo se što je točno korona, a što dijamantni prsten, dok su se u narodu ispredale priče o štetnom zračenju i smaku svijeta. Bilo je i onih koji su sumnjali da se takvo što uopće može izračunati.
Duh iščekivanja sažeo je i meteorolog Zoran Vakula, koji je na kraju svoje vremenske prognoze ležerno stavio zaštitne naočale, signalizirajući da je sve spremno za veliki događaj. Unatoč mokrom asfaltu tog jutra i ne baš obećavajućoj prognozi, činilo se da ništa ne može pokvariti ono što je slijedilo. Za većinu je to bio spektakl u vlastitom dvorištu, no za istinske zaljubljenike, avantura je tek počinjala.
Dok je većina Hrvata čekala polumrak, stotine njih uputile su se prema Mađarskoj, u lov na totalitet. Među njima je bila i stotinjak članova i prijatelja Astronomskog društva Koprivnica, koji su u dva autobusa krenuli put Balatona još u ranim jutarnjim satima. Vesela družina, od osnovnoškolaca do umirovljenika, znala je da je razlika između 99 posto i potpune pomrčine, kako to kažu iskusni "lovci", doslovno kao dan i noć.
Nakon što su prošli Kapošvar i ušli u zonu totaliteta, svima je laknulo. Nebo se razvedrilo. Odredište je bio Siofok, gdje su se smjestili na terasi ugodne čarde imena Piroska. Iako su očekivali gužvu, osim jedne skupine Japanaca koji su doputovali s drugog kraja svijeta, prostrana livada bila je samo njihova. U 11:25 netko je prvi povikao. Počelo je. Mjesec je počeo svoj spori ples preko Sunca. "Zmaj je počeo gutati Sunce", zapisao je jedan od sudionika. Uzbuđenje je raslo sa svakom minutom.
Desetak minuta prije vrhunca, dan se počeo gasiti. Spustila se neobična, siva polutama, a sjene su postale sablasno oštre. Osjetno je zahladilo. Lišće na drveću na tlo je bacalo tisuće malenih srpova - minijaturnih preslika pomračenog Sunca. A onda, odjednom, zapuhao je oštar i hladan vjetar.
Tama je zavladala Zemljom. Životinje su utihnule, ljudi su zanijemili. A onda se, oko crne rupe na nebu, pojavila ona: veličanstvena, mliječno bijela korona, užarena Sunčeva atmosfera koja se inače nikada ne vidi.
- Vauuu. Ovo je super - prolomio se usklik, a zatim i spontani pljesak.
Te dvije minute i 22 sekunde protutnjale su kao tren. Ljudi su u isto vrijeme promatrali nebo, fotografirali, tražili planete koji su se ukazali na dnevnom nebu i dovikivali se u čudu. Uz rub tamnog Mjeseca vidjelo se crveno iskrenje - protuberance.
"Brže, daj me poslikaj pod pomrčinom! Pazi samo da se i totalka vidi", "Mama mene je strah?", "Hej, ništ ne vidim kroz naočale… Skini ih, sad ti ne trebaju!!!", samo su neki od komentara koji su se u tom trenutku mogli čuti među oduševljenim zaljubljenicima u zvijezde.
A onda, bljesak dijamantnog prstena s druge strane i povratak dana. Hladni povjetarac je nestao. Čula se buka automobila. Ptice su ponovno zapjevale. Sve je bilo gotovo. Osjećaj je bio nestvaran, kao da je čovjek probdio cijelu noć u svega nekoliko minuta. To je iskustvo, kažu oni koji su ga doživjeli, koje vas zauvijek promijeni i natjera da se osjećate malenim pred silama prirode.
Za to vrijeme, u Hrvatskoj se odvijala nešto drugačija, ali jednako pamtljiva drama. Oko 12:47, u vrijeme vrhunca pomrčine, gradovi su utonuli u duboki sumrak. Ulična rasvjeta se ponegdje upalila. Ljudi su izašli iz ureda i domova, naoružani naočalama, maskama za varenje i raznim improviziranim pomagalima.
Na zagrebačkoj Zvjezdarnici organizirano je promatranje za stotine građana. Vladao je neobičan mir. Promet se usporio, a zvukovi grada kao da su prigušeni. Iako nije bilo potpune tame, iskustvo gledanja Sunca kao tankog, blještavog srpa na nebu ostalo je urezano u kolektivno sjećanje generacije. Bio je to podsjetnik na rijedak trenutak kada smo svi zajedno, kao jedan, gledali u istom smjeru - prema gore.
Iskustvo iz 1999. godine mnogima je ostalo urezano u sjećanje, no postavlja se pitanje kada će stanovnici Hrvatske ponovno imati priliku svjedočiti potpunoj pomrčini Sunca sa svog praga. Nažalost, na taj prizor morat ćemo dugo čekati.
Sljedeća potpuna pomrčina Sunca vidljiva iz Hrvatske dogodit će se tek 3. rujna 2081. godine. Tog će dana pojas totaliteta, uska staza na Zemlji unutar koje je vidljiva potpuna pomrčina, proći i preko dijela našeg teritorija. Za one koji se nađu na pravom mjestu, dan će se na nekoliko minuta pretvoriti u noć, a na nebu će se ukazati veličanstvena Sunčeva korona.
24sata © 2026
